Korčulanka Sani Sardelić, profesorica komparativne književnosti i filozofije, od malih nogu fascinirana je prirodom i svim zdravim jelima koja iz nje proizlaze, posebice u uskrsno doba. U rano proljeće treba paziti gdje gaziš, jer je na svakom neasfaltiranom komadiću zemlje može naći samoniklog bilja.
Oslobad i kostrič
U uvjetima sveopće komercijalizacija sve je na prodaju, pa je zato posebno uzbudljiv osjećaj kad osvijestiš da nešto možda možeš i sam naći, ubrati i pojesti, zna reći Sani koja priprema najrazličitija jela posuđena od prirode. Nekad je to palenta s biljem, pa zeleni orzoto, pupoljci kostriča za prilog. Na jelovniku se nađu i oslobad, sikavica, pa se jela začine dodatkom popunca (majčine dušice) ili mravinca (mažurana).
Bez očuvane prirode, nećemo imati gdje brati niti podučavati mlađe, ona nam je glavni resurs, ponavlja ova zaljubljenica u samoniklo bilje i korčulansku prehranu općenito. Upravo je ona glavna tema Sanine knjige ‘Mediteranska prehrana – Korčula‘. Predstavljena jesenas u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, publikacija na znanstveno-popularan način prikazuje specifičnu prehranu, običaje i način života otoka Korčule. U povodu Međunarodnog dana nematerijalne kulturne baštine knjigu je predstavila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, a štivo je veliki doprinos gastronomiji i baštini. Spominju se tradicijska jela poput žrnovskih makaruna, pašticade, lumblije i lojenice, ali i teme stočarstva, samoniklog bilja, šumskih i livadnih plodova te začina i mirisa iz arule.
Obrok od pet slijedovaKnjiga nije puki popis recepata, već škrinja otočnog života autorice koja i sama uzgaja, bere, priprema i jede ono o čemu piše.
Kratko vrijeme trajanja proljetnog samoniklog bilja Sani zna maksimalno iskoristiti, nekad za pesto od divljeg luka, tjesteninu s parapačem (drugo ime za samoniklo bilje op.a.) i salatu od maslačka. Pripremila je jednom prigodom stranim sladokuscima čak pet slijedova i pokazala tek manji dio vještina priprave delicija s dodatkom popunca (majčine dušice), timijana, kadulje, mravinca (mažurana)... Sani je najveća nagrada kad čeljad za stolom počne osjećati da priroda nije strano tijelo, već dio njih i kad uvide da u šetnji često gaze po hrani koja je simbol samoodrživosti konzumenta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....