Svjetlosne instalacije sad nam zvuče "normalno", a prije desetak godina čudili smo se svemu (nečemu se čudimo i danas) što čestice svjetlosti mogu stvoriti ispred nas. Sve nam je to još eterično, pomalo star trekovski, ali njemu nije. Tomislav Nadramija osnivač tvrtke Pixel design uveo nas je u svijet 3D mappinga projicirajući na gradske palače slike kojima se i sad ne možemo nadiviti. Dubrovačka arhitektura fantastična je podloga za to, a Tomislav se odlučio tome posvetiti još 2010. godine, kad je prvi put vidio jednu snimku.
-Mi smo to vrlo rano otkrili, to su tek bili začeci 3d mappinga i na YouTubeu je bio jedan jedini video na tu temu na koji nam je pozornost skrenuo prijatelj. Svidjelo nam se i rekli smo - moramo to raditi. Tada sam već imao firmu za web dizajn i programiranje te smo se odlučili profilirati u 3d mappingu, i 2011. napravili smo prvi javni 3D mapping na Sponzi koji je tada ujedno bio i prvi "ozbiljni" mapping u Hrvatskoj. Par mjeseci prije Sponze bio je neki pokušaj 3D mappinga u Zagrebu,ali bilo je vrlo bazično i amaterski prema ovome, pa smo tako na neki način postavili i neke standarde i to ne samo u Hrvatskoj."
Pioniri 3D mappinga
Tada ljudi još nisu ni znali ni razumjeli što je to, čemu to služi pa je Tomislav imao nezahvalan posao objasniti ljudima što je to i zašto im takvo nešto treba, posebno kako se to radi.
-Interes je bio slab, ljudi to nisu nikad vidjeli, kad bi pričao o tome nisu razumjeli dok ne vide. Odmah nakon Sponze uslijedio je upit za 3D mapping na Mimari u Zagrebu povodom adventa i s tim mappingom smo sigurno podigli ljestvicu u produkciji i postavili se kao lider za 3D mapping u Hrvatskoj. Zatim je uslijedio ulazak Hrvatske u EU, radili smo mapping na 3 tisuće kvadrata na Trgu Bana Jelačića s najmodernijom tehnologijom koja se mogla nabaviti u to vrijeme, pa se polako sve počelo mijenjati, neke veće korporacije su uvidjele marketinšku moć 3D mapinga, tako smo počeli raditi za neke globalno poznate korporacije, komercijalne ali i javne projekte. Drugačiji su bili počeci, radili smo zapravo od dva do tri projekta godišnje, budući je produkcija i oprema bila vrlo skupa, pa ga nije baš puno tvrtki moglo ni priuštiti" – priča Tomislav koji je i sam iznenađen gotovo svakodnevnim promjenama I napretkom tehnologije. Od telefona vezanih žicom došli smo do dodirivanja po ekranima bez da smo shvatili kako nam je to nekad bilo vidljivo samo u SF filmovima. Razlike u radu tada i danas su ogromne.
-Prije bi radili dva mjeseca u timu od troje ljudi s jednim do dva vanjska suradnika. Za pet minuta mappinga radilo se i po dva mjeseca. Bio je to stvarno mukotrpan i spor posao, tehnika koja nam je trebala za realizaciju bila je enormno skupa i teško dobavljiva, troškovi su bili veliki. Sad je već to sve brže, bolje i lakše dostupno. Sad je tehnologija toliko napredovala da se skoro sve radi u realnom vremenu. A prije kad bi stavili renderirati material od deset, dvadeset sekundi kompjuter bi ga procesuirao ponekad i cijelu noć. Dođeš sutra i ugledaš grešku, onda promjeniš parametre i opet čekaš renderiranje po deset sati. Danas je vidiš, popraviš I dobijaš rezultat gotovo odmah." - dodaje.
Ai je genijalan alat
-Široki je spektar programa u kojima se radi – od 3D modeliranja, animacije, programiranja, videoprodukcije, audioprodukcije, i konstantno se treba usavršavati i pratiti tehnologiju kako softverski tako i hardverski. To je najbrže rastuća i najbrže promjenjiva industrija. Potrebno je stalno učiti i pratiti razvoj ako želiš napraviti nešto novo i zanimljivo, nego došao je AI koji puno pomaže, ali nažalost skoro sve će nas zamijeniti."
Umjetna inteligencija izaziva i uzbuđenje i strah, a Tomislav je shvatio da je takva tehnologija, koja bi nas zaista mogla zamijeniti, već tu, ali se "tržište" testira.
-Nemam uopće straha od toga, to je sjajan alat. Već je ta zamjena čini mi se spremna, ali što ćemo onda s ljudima? Bolje da ne odgovaramo na to pitanje. Već danas mogu ukinuti na primjer sve vozače: taksiste, vozače autobusa, kamiona... A gdje su tek druga administrativna i manje odgovorna zanimanja?"
Prateći trendove u tehnologiji Tomislav je bio u Berlinu, 2012. godine i vidio prvi festival svjetlosti. Tako se rodila želja da on napravi svoj, ali bolji, i ideja je to koja je konačno zaživjela. Imao je priliku raditi s velikim kompanijama koje vrlo mnogo ulažu u marketing, a 3D mapping je savršen za to.
-Radili smo svjetsku premijeru za Jeanneau Prestige 680, 3D mapping na jahti, i to je bilo sjajno iskustvo. Nama je to bio izazov, može se raditi na bilo kojemu objektu, na autu, skulpturi, zgradi pa i na jahti. Radili smo hologramske projekcije za Hilton, pa 3D mapping u unutarnjem prostoru povodom 250 godina Hennessyja u Johan Francku u Zagrebu i niz drugih projekata. Te neke jake firme koje si mogu to priuštiti nisu sigurno nepromišljeno ulagali u takav oblik marketinga, pogotovo kad se radi na otvorenim javnim površinama odjek je ogroman. Imaš ljude, prolaznike, pa se to širi društvenim mrežama, svi snimaju i slikavaju, pa televizije koje te stave u neki primetime, to je zaista enorman odjek na svim marketinškim kanalima."
On je stavio i naše zlatne vaterpoliste nakon Dohe na Zvonik, utvrđujem da mu je to jedan od boljih poteza, a za Europsko prvenstvo radili su maping gruškog bazena. Iza Tomislava i suradnika je već puno godina u ovom poslu, dok je svijet shvatio što je 3D mapping, njima je to već postala rutina i traže nešto novo. Je li mu dosadilo? Teško.
-Pa i nije jer se stalno nešto mijenja, razvija, otvaraju se sve više neke nove mogućnosti, neke stvari o kojima smo mogli sanjati zadnjih 10 godina, sad to možemo raditi. Također i klijenti i publika postaju sve zahtjevniji tako da ima uvijek novih izazova. Također otvaraju se i nova polja poslovanja poput VR I AR tehnologija kojim se sve više bavimo i vjerujem da će to biti budućnost. "
Nekad su najviše vremena gubili zbog sporosti tehnologije, tako da danas imaju više vremena za kreativni dio jer kompjuteri su brži. Zato se ide po cijelome svijetu po festivalima, upoznavaju se drugi ljudi, dijele iskustva, dogovaraju suradnje i dobivaju se ideje." Lumiart festival ušao je u ILO, međunarodnu organizaciju svjetlosnih festivala što je za njih jako važno i to je zapravo priznanje struke, a to uvijek puno znači. Veselimo se idućem Lumiart festivalu svjetlosti u studenome!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....