O pletenju poma znamo gotovo sve, ali koliko nam je poznat sam ‘materijal‘ od koje nastaju uskrsne kreacije? Iz dubrovačkog Vrlara otkrivaju nam koji je ključni sastojak poma, nezaobilaznog blagdanskog ukrasa Palmane neđeje:
- Pomice se u dubrovačkom kraju tradicionalno izrađuju koristeći vegetativne vrhove palmi, takozvane “glave palmi” od vrste kanarska datulja (Phoenix canariensis). Blagdan Cvjetnice upravo po palminim listovima u dubrovačkom je kraju nosio naziv Palmana neđeja. Palme u našem kraju masovno su se počele saditi početkom 20. stoljeća, one su se samoniklo razmnožavale i bile su vrlo zastupljena vrsta stabla. Nažalost, unatrag 12 godina karantenski štetnik- crvena palmina pipa poharao je gotovo sve palme od čijih mladih listova se izrađuju pomice. Društvo Vrtlar d.o.o. sustavno provodi sve raspoložive mjere zaštite u cilju očuvanja palmi. Prethodnih godina imali smo negativna iskustva, jer su ljudi, u nedostatku palmi, pomice izrađivali od mladih izboja palmi koje rastu na javnim gradskim površinama. Palme s kojih se odstranjuju “glave“, potrebne za izradu pomica, narušenog su zdravstvenog stanja te kao takve jako teško podnose zarazu crvenom palminom pipom te se teško ili nikako ne oporave od zaraze – objasnili su nam iz Vrtlara.
Primjetno je inače iz godine u godinu sve više umjetnica koje prebiru po palminim grančicama. Pome treba isplesti nekoliko dana prije Palmane neđeje kako bi spremne dočekale odlazak vjernika u crkvu na blagoslov. Za pletenje poma bere se i koristi mlada, uska grana žućkaste boje, koja se skriva u srčiki palme. Lišće za pletenje treba razdvojiti tako da ne bude preklopa jer je dupli list predebeo za pletenje. Netko plete zdesna, netko slijeva pa onda gore gore-dole kao da se plete pletenica od kose.
Na Cvjetnicu na blagoslov vjernici uz palmine grančice nose maslinove grančice.
Nakon mise i blagoslov grančice se postavljaju u kuću ispred raspela ili se zataknu za sliku, dok pojedine obitelji blagoslovljene grančice rasporede u svaku prostoriju doma. Na selima ih ponesu u pčelinjak, u polje ili štalu, a sasušene pome od prošle godine ne smiju završiti u otpadu, već ih se zakapa u zemlju ili se, češće, spaljuje, a pepeo se koristi za pepeljenje na Pepelnicu.
Na web stranicama Etnografskog muzeja stoji kako su na dubrovačkom području prema dostupnim zapisima, palme koje su donosili pomorci susrećemo već od 16. stoljeća kao dio vlasteoskih vrtova i ljetnikovaca. Njihovo korištenje kao ukrasnog bilja tijekom 17. i 18. stoljeća se proširilo, a već od druge polovice 19. stoljeća postale su dostupne i običnim pučanima i stanovnicima sela. U 17. i 18. stoljeću osobito lijepe i velike pome bile su darivane knezu, Malom vijeću i carskom namjesniku, dok su one nešto skromnije, no ipak izrađene iz bijelih palminih klica, tajniku i kancelaru, a ostale pučanima. Tradicija darivanja osobito bogatih i visokih palminih grana do 1,5 metra biskupu i ostalim crkvenim velikodostojnicima također je duga trajanja. No, običaj pletenja palmi, „pomica“ ili „fomica“, kako se u dubrovačkoj okolici nazivaju, nalazimo na čitavom Mediteranu, u Španjolskoj, Grčkoj, pa čak i u Armeniji i na Krimu, navode iz Etnografskoj muzeja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....