Vrag nosi Pradu 2: Nije vrag u modi, nego u novim medijima i pohlepi korporacija

Kao da su dva stoljeća, a ne ‘samo‘ 20 godina, prošla od originalnog filma iz svijeta visoke mode ‘Vrag nosi Pradu‘ koji je brzo prerastao u pravi kulturološki fenomen. Od premijere ‘jedinice‘ sredinom 2000-tih do danas, digitalna je revolucija po(t)kopala stare obrasce komunikacije, a s njima i razmetljivost dizajnera teškaša iz zlatne ere 1990-tih i ranih 2000-tih.

‘Vrag nosi Pradu 2‘ neočekivano je zlokoban podsjetnik da blještavilo i vizionarstvo s modnih pista uzmiče pred opsesivnom željom korporacija za zaradom. Neke djelatnosti su, doduše, otpornije na trendove u biznisu, no moda i s njom skopčano tiskano novinarstvo divljač su za odstrel. Potvrda tomu su obrati u karijerama dviju glavnih junakinja iz izvornika koje, gotovo netaknute protokom vremena, repriziraju Meryl Streep i Anne Hathaway.

Meryl Streep kao Miranda Priestly koja se prilagođava promjenama u branši

Macall Polay/Macall Polay

Prva glumi ikoničnu Mirandu Priestly, bešćutno i narcisoidno čeljade na kormilu Runway magazina čija je nedodirljivost na kušnji. Druga je Andy Sachs, njezina nekadašnja asistentica, rođeni survivor i aktualna borkinja za spas klasičnog novinarstva. Tenzije između dviju žena koje sudbina opet poveže nastavljaju se kroz drugačije forme; pri tom je Mirandin lik, suočen s dotad nepoznatim poslovnim iskliznućem, slojevitiji i emotivno angažiraniji nego u ranijem izdanju.

Andy u ‘‘dvici‘ povremeno nastupa parolaški, potezi su joj predvidivi, a humor usiljen, ponešto nalikuje kolegici Carrie Bradshaw iz serijala ‘Seks i grad‘. No Hathaway spretno zaobilazi zamke na putu pa njezina junakinja zadržava simpatije prirodnošću i pristupačnošću.

Emily Blunt pak hrabro nadograđuje ulogu vječno neurotične imenjakinje Emily Charlton, kojoj je motivaciju i previše lako pročitati. Muški likovi u drugom su planu, ali pamtljivi. Veteran Stanley Tucci magnetičan je dok kao Mirandin odani suradnik Nigel traži izlaz iz sjene svoje dugogodišnje šefice. Šekspirijanac Kenneth Branagh u radnji je začuđujuće zapostavljen, ali ugodan kao Mirandin novi suprug. Justin Theroux izaziva nelagodu rolom hirovitog milijardera Benjija koji srlja u investicije kao razmaženo dijete, ovisno o vanjskim podražajima.

Emily Blunt uvjerljiva je kao neurotična Emily Charlton

Macall Polay/Macall Polay

Usporedbe prve i druge ‘Prade‘ nameću se same po sebi. Redatelj i scenaristica oba nastavka, David Frankel i Aline Brosh McKenna, nisu nostalgičari, niti pokušavaju pobjeći od stvarnosti: dok je u originalnom hitu iz 2002. moda, sukladno duhu vremena, prikazana kao kaleidoskop uzbuđenja, cinizma, podvala i svega što ide u paketu s glamurom, nastavak je manje gizdav. Ima on od svega navedenog ponešto, ali nije primarno usmjeren na modnu industriju.

Modeli i gala revije ovdje su zapravo samo kamen u cipeli bezbojne korporativne kulture koja zbog ušteda reže sve što joj uleti u škare, a papirnate modne magazine posebno. Vrag je u novoj Pradi lakše prepoznatljiv od elemenata humora naslijeđenih iz ranijeg modnog izdanja. Pjesmom i pojavom film začinja Lady Gaga, a čuju se i taktovi Madonninog evergreena Vogue. Tek toliko da nas podsjete na crvene tepihe koji su u eri TikTok mahnitosti prilično izblijedili.