I vi ste ‘prozviždali‘ od mjesec i pol kiše i sivila? Možda prognoze još ne obećavaju, ali evo kako se ‘spasiti‘ bezvoljnosti

Odakle više padaš?! Ovo je rečenica koju smo svi u zadnjih više od mjesec dana dnevno, onako kroza zube, izgovorili vjerojatno stoput, a odgovora nigdje. Ili je u najmanju ruku porazan. Sve prognoze nam kažu da ovom gnjilom vremenu nije ni blizu kraj, i da će, nakon par trenutaka sunca idućeg tjedna, opet konstantno padati kiša. Sivilo, kiša koja i sipi i pljušti, nizak tlak, stopostotna vlaga u zraku i prilično visoke temperature za zimu dovele su vas vjerojatno do ludila. čak i nas pluviofile vrijeme koje se nikako ne mijenja polako dovodi do stanja letargije, no većini ljudi ovakvo je vrijeme psihički teško podnošljivo. I sve to itekako ima uporište u znanosti. Nedostatak sunčeve svjetlosti, suhog zraka, pa i primjerenijih, hladnijih temperatura u ljudima najčešće izaziva stanja slična depresiji, no samo ako duge traje. A ovo na našem području traje čak i za naše prilike predugo.

Dugotrajno loše vrijeme s niskim tlakom aktivira bolove na mjestima starih lomova

/Shutterstock

Povremena kiša dolazi kao smirenje, poziv na usporavanje i resetiranje tijela i glave, no kad vam je tako mjesec i pol dana, uz nezaobilazno sivilo, događa se kontraefekt. Pospanost, bezvoljnost, letargija, u nekim slučajevima i stanje slično depresiji, a za ljude koji boluju od depresije pogoršanje stanja, očito je nezaobilazno kod svih, pa i onih koji nisu uopće osjetljivi na vremenske prilike. Ako je i vas ‘zviznulo‘ na tugu, melankoliju i anksioznost, niste jedini, a što se točno događa s utjecajem dugotrajnog sivila i kiše na psihu čovjeka, objasnila je psihologinja Tena Erceg Milković.

-Da, pokazalo se kako vrijeme, u ovome slučaju dugotrajnije kišno, može doprinijeti padu raspoloženja, motivacije, općenito nižoj razini energije. Možemo biti i uslijed toga i više razdražljivi, možda i anksiozniji. To se najčešće objašnjava time kako smo manje izloženi dnevnoj svjetlosti, a time se i manje stvara hormon sreće, a više nam se spava. A kada smo u takvom sniženom raspoloženju onda nam se možda i manje izlazi van i druži čak i onda kada bismo realno mogli. No, iako možda zvuči klišejasto – i ovoj će kiši doći kraj, sunčani dani nas čekaju. A dotad u redu je raditi ono što nam odgovara – malo više biti tromi bez grižnje savjesti ili se pak „pogurati“ i kada najradije ne bismo jer i svježi zrak uz pokoju kap kiše većini čini da se ipak osjećaju bolje!"

Upijanje sunčevih zraka nije bezveze, ne samo da je to prava terapija za ljudski organizam, već nam je i nasušno potrebno za oslobađanje hormona sreće

Duje Klaric/Cropix

Ovo samo potvrđuje onu ‘nema lošeg vremena, samo loše odjeće‘ koju prakticiraju narodi zemalja u kojima je dugotrajna kiša svakodnevica. pitajte Škote ili Engleze jesu li depresivni zbog kiše i vjerojatno će vam se nasmijati, za razliku od primjerice nas s juga hrvatske ili pak Španjolaca ili grka, naviklih na toplinu, sunce i tek povremena kišna razdoblja.

Ako se sjećate serije ‘Život na sjeveru‘ i života ljudi u gradiću Cicely na Aljasci, sjetit ćete se i na koji su način izbjegavali depresiju u mjesecima kad je postojala samo noć - svjetlosna terapija nije nepoznanica i očito je, Dubrovniku bi stvarno dobro došla.

Pri ovakvom dugotrajnom, nepromjenjivom vremenu dolazi, naime do pada razine serotonina i povećanje melatonina, tijelo proizvodi više melatonina, hormona spavanja, zbog čega se osjećamo pospano, tromo i bez energije. A kad se događaju smanjena tjelesna aktivnost i društvena izolacija vrlo izravno se osjećamo usamljeni i neraspoloženi. Nastaju i promjene u navikama hranjenja, povećana je potreba za ‘comfort food‘ hranom, odnosno ugljikohidratima i šećerima kako bi nakratko podigli raspoloženje, no pojavljuje se i razdražljivost te fizička nelagoda, poput bolova na mjestima prethodnih lomova, glavobolje, neregularnost tlaka...

Bilo kakva dnevna svjetlost i vanjski zrak bolji su od zatočenosti u četiri zida

Bozo Radic/Cropix

Može li se na ovo utjecati? Psihologinja Erceg Milković ali i brojni drugi njezini kolege kažu - može. Nemojte da vas zaustavi kiša, pa ni pljusak, po kap svjetlosti ipak izađite vani na zrak čak i kad je oblačno, važno je dnevno svjetlo, ne mora sijati sunce. Kod vrlo osjetljivih preporuča se upotreba posebnih lampi koje simuliraju sunčevu svjetlost, vježbanje također pomaže i to upravo kad se osjećate najtromije (to može biti čak i samo ono hodanje s početka) jer se oslobađaju endorfini i gledajte svaki tren iskoristiti dnevno svjetlo, koliko god slabo bilo. I ovo će proći! A u međuvremenu, dok ne osjetimo koju zraku sunca na koži, odgovorite nam u anketi koliko vam je popila krv konstantna kiša.