Meri Cetinić o životu na Korčuli, zvjezdanom statusu i boli zbog gubitka kćeri Ivane: "Daje mi snagu koju ne razumijem, ali osjećam"

Njezina karijera proteže se više od pola stoljeća, a ljubav prema glazbi traje oduvijek. Velika glazbenica, pijanistica, pjevačica, skladateljica i kantautorica Meri Cetinić (72) u životnoj ispovijesti za Gloriju prisjetila se svojih početaka s grupom ‘Che‘ početkom sedamdesetih, potom suradnje s bratom Antom Cetinićem u ‘Delfinima‘, osnutka grupe ‘More‘, desetljeća kad su nastajali njezini bezvremenski hitovi ‘Konoba‘, ‘More more‘, ‘U prolazu‘, ‘Četiri stađuna‘, ‘Potraži me u predgrađu‘ te suradnji s velikanima: Zdenkom Runjićem, Krstom Jurasom, Jakšom Fiamengom. Govori i o bolnom gubitku kćeri Ivane, što joj daje snagu i sitnim radostima na svojoj didovini - Blatu na Korčuli.

Kako vam je prošlo ovo ljeto? Gdje ste sve imali koncerte?

"Ljeto mi je bilo i radno i ugodno. S mojom mladom ekipom prvo sam imala koncert u Komiži, povod je bio divan. Održan je u čast velikog komiškog pjesnika Jakše Fiamenga. Nastupali smo još i u Metkoviću, Postirima, u Blatu na Korčuli te u Matuljima. Svi su koncerti bili odlični, lijepo prihvaćeni, ali mi je koncert u Komiži posebno značio jer sam s Fiamengom dugo godina surađivala, skladala njegove pjesme... Napisao je tekstove za neke moje velike hitove: ‘U prolazu‘, ‘Lastavica‘, ‘Budi dobra prema njemu‘, ‘Nina nana‘, a ovo je bio prvi put da se u njegovu rodnom mjestu održava večer njemu u čast. Trebalo se dobro pripremiti, pjevala sam neke pjesme koje nisam dugo, i to one sa svojih starijih albuma, trebalo ih je obnoviti, izvježbati, ali me veselilo to raditi za velikog Jakšu."

Ove godine dobili ste ‘Porin‘ za životno djelo. Postoji li neka vaša pjesma ili stih koji bi opisao vaše putovanje?

"Porin za životno djelo je velika nagrada i zahvalna sam što je prepoznat moj cjeloživotni rad. Dugo je to putovanje, a imam i cijeli autorski album ‘Putovanja‘. Zapravo, puno je pjesama koje opisuju moj put, teško stane u jedan stih!"

Odrasli ste u Splitu, a vaša obitelj je iz Blata na Korčuli. Koje vam slike prolaze mislima i srcem kad se sjetite djetinjstva?

"Odmalena su me otac i majka ljeti vodili u Blato kod bake i djeda. Bilo je idilično, majčin otac je imao stado ovaca, mulu, svinju, kozu, kokoši... Kad bismo mi djeca bili dobri, za nagradu bi nam odrezao fetu pršuta iz svoje konobe! Bio je to život s prirodom i tradicionalnim običajima. Brat Ante i ja smo susjedima ponekad svirali, on havajsku gitaru, a ja bih pjevala... Neki se u Blatu još toga sjećaju! U Splitu sam išla u školu, paralelno osnovnu i glazbenu. Svaki dan sam s notama išla vježbati klavir kod časnih sestara u Ćiril i Metodovoj ulici. Živjeli smo skromno, ali se uvijek sviralo, pjevalo, brojni glazbenici su dolazili u naš stan..."

Ispričali ste nedavno da, iako su vam roditelji živjeli skromno, vaš otac našao je način i kupio vama i bratu Anti koncertni klavir.

"Ne znam točno gdje je nabavio koncertni klavir. Možda čak u Omišu, negdje mi je ostalo. Tata je bio sretan kad bih sjedila za tim klavirom, svirala i pjevala, osjetio je moj talent i pružio mi priliku da se razvijam."

Što su vas najvažnije roditelji naučili?

"Bili su moja najveća potpora i oslonac, majka svojom brižnošću i ljubavi, a otac mi je usadio osjećaj da se ne bojim, da budem samostalna i da hrabro slijedim svoj put!"

Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.