Nikad nisam voljela biti konfekcija, ali me uvijek goni moj istražiteljski duh. Između ostaloga, htjela sam iz prve ruke doživjeti život na kruzeru. Nazovimo to popisom želja (moj bucket list). Pa kad mi je to predloženo, odmah sam prihvatila. Otprilike sam znala što mogu očekivati na krstarenju, stalno viđamo te ljude s kruzera kako zbunjeno šeću našim gradom, a nemaju pojma kamo su došli. I evo vam prvo upozorenje: prije puta obavezno proučite mjesta koja ćete posjetiti – običaje, tradiciju, znamenitosti, kulturu, umjetnost i povijest.
Znam da to većina putnika i napravi, ali kruzer je krcat putnika treće životne dobi koji nisu baš vični tome, osim ako za njih to nije napravio netko mlađi. Ako ćemo govoriti o novcu koji si uplatio i onome što dobiješ za njega, a ipak je riječ o hrani, spavanju, putovanju i zabavi, mogu reći da je to u redu. Pogotovo ako nemaš velikih želja i očekivanja. I ako nemaš pojma kamo te vode i što možeš vidjeti. Većina putnika i dobije ono po što je došla – opuštajući izlet: svaki dan u drugom zanimljivom gradu, površno proučavanje povijesti i društva, učenje nečega što nisi očekivao, uspoređivanje cijena ovdje i doma, kulturu i nekulturu, lica, odijevanje, okuse i mirise tog mjesta. Pa kad sam pristala na putovanje, nisam očekivala da je to - to.
Ako hoćeš nešto dublje, bolje, više, to moraš dodatno i platiti. Znači, svaki izlet moraš si sam organizirati, isplanirati, dogovoriti i naravno – platiti. Taj izletić vlakićem ili taksijem može vas stajati 30 do 45 eura, ovisno o tome kako ste se s čovjekom dogovorili. Osim ako to ne ide u brodskoj organizaciji jer tada znate već ugovorenu cijenu, ali i to je dodatni trošak. No, čim sam odlučila poći, znala sam da ću morati dodatno potrošiti otprilike onoliko koliko sam i platila putovanje. I to vam je drugo upozorenje. Jer za sve te izlete morate imati osobu koja je doktor za to – koja poznaje sustav i ljude na društvenim mrežama, koja će s njima pregovarati i dogovoriti pristojnu cijenu dan prije, koja zna što je važno pogledati. Nama je to bila genijalna Katica Tepavac. Moj idol! Osim tih troškova, negdje ćete sjesti, barem popiti neki sok (savršeni!) ili kavu, a omaknut će vam se i šoping kad naiđete na svoj omiljeni brend i nešto što ste baš jučer vidjeli na internetu. Naše krstarenje trajalo je sedam dana, ali naš put trajao je deset dana. Prvi i zadnji dan putovanja išli smo preko Madrida, s tim što na povratku nismo imali vezu isti dan, nego smo morali prespavati u aerodromskom hotelu, koji je, uzgred budi rečeno, bio savršenstvo. Moderan, ugodan, čist i mirišljav.
Vječno proljeće
Za Kanarsko otočje rekli su nam da je tamo vječno proljeće. U skladu s time ponijeli smo i odjeću. Bermude, lagane majice i vestice. Dočekalo nas je neugodno i loše vrijeme – kišica, oblaci, pritisak. Bila sam sretna što sam ponijela jesensku jaknu, teniske i džins jer to je postala moja svakidašnja uniforma. Ne, nije padala jaka kiša, ali je puhao odvratno naporan i uporan vjetar (zaboravi frizuru!), tu i tamo pala bi sitna kiša, a samo ponekad provirilo bi slabašno sunce.
Ne, nije nam to toliko smetalo, prilagodili smo se, no nije ono što smo očekivali, a čim nema sunca, nema prave ljepote mjesta. Ionako sivi krajolik (zbog vulkanskih stijena), postao je dodatno siv u kišnom ozračju. Jedini doista sunčani dan dočekao nas je u Agadiru. Poslije našeg sunca, ljepote krajolika, naših plaža i našeg bijelog grada, ovo, sasvim novo okruženje, na mene nije ostavilo nikakav dojam. Naravno, lijepo je vidjeti nešto novo, otkriti nova mjesta na svijetu, ali čvrsto stojim pri stajalištu da nema ljepšeg mora od našega. Bila sam na Pacifiku i sada na Atlantiku, a nisam poželjela zaplivati. Nema teorije!
Vožnja
Plovidba je uglavnom bila u redu. More je malo i povremeno valjalo. Osim jedne noći kad sam mislila da smo gotovi. Putovali smo prema Africi, valovi nisu bili toliko jaki koliko je vjetar nenormalno udarao. Čula sam njegovo preglasno zavijanje, a udari su bili toliko jaki da bi se brod svaki put iznimno jako zatresao. Sve bi zaškripalo, a ja sam počela razmišljati o mladim lavovima iz romana Starac i more Ernesta Hemingwaya i o Titaniku koji je svoju tragičnu sudbinu doživio upravo na Atlantiku. Samo malo sjevernije. U moje snove strave i užasa polako su doplivali i morski psi. Afrika, čovječe! Zamisli koje sve vrste tih životinja plivaju ovuda!
Posluga i noćni život
Posluga na brodu uglavnom je uljudna. I previše. Toliko da me je to počelo nervirati. Ne volim kad je nešto PRE. To je onda loša gluma. Netko im je to naredio. To važi i za ljude koji na društvenim mrežama pišu: predobre, prekrasne, nikad bolje, nikad kao ovaj put, kraljice, carice, koje će se lirski izraziti kad govore o tebi, toliko da će ti se povraćati … a sutra će ti lagano zabiti nož u leđa. To je prenemaganje. Osim dvije cure koje su bile savršene i ostale posluge koja je bila prosječna, pojavio se i jedan kojega bih najradije tresnula šakom. Naime, za svaki objed dobiješ jelovnik.
Lijepo te pitaju na kojem ćeš jeziku. A što ću, hrvatski jezik ovdje ne igra ulogu pa zatražiš na engleskom. Na svakom stolu postoji barkod koji skeniraš i pogledaš što se nudi. Iz nekog razloga moj mobitel nije otvarao taj barkod pa sam zamolila poslužitelja da mi donese ponudu na papiru.
Hrana je sporadično bila u redu. Na doručku sam uživala u raznim jogurtima i sitnom suhom voću. Ručak i večera imali su 4 slijeda, samo jedan jestiv. Izbjegavala sam i meso i ribu jer sam bila svjesna da je to u nekom frižideru od stoljeća sedmog. I nemojte ni slučajno naručiti ponudu šefa. Dvaput sam se zeznula, kao, on je poznat na svijetu, nemoj to propustiti. I onda mi za večeru donesu kruščić u malo umaka od rajčica. Moderna hrana: veliki tanjur, a u njemu dva zalogaja nečega nepoznatoga. Mi to doma zovemo "fufle ala susle". (Čeznula sam za priganim patatama i dva jaja na oko!). Rečeno mi je – pa možeš to naručiti tu i tu. Da, i opet dodatno uletjeti u trošak. Tu je i bazen. Mali i neprivlačan. Na gornjim katovima možete se baviti sportom, trčanjem, vježbama. Možete si priuštiti i masažu, ali to se plaća, i to skupo.
Sobe su lijepe, ugodne, prostrane, čiste. Možete birati hoćete li balkon ili veliki prozor. Noćni život odlično je organiziran. Iako nisam izlazila svaku večer, bila sam 3 puta, to mi je bilo sasvim dovoljno.
Nakon cjelodnevne šetnje mjestom, bila sam preumorna. Nudi se kazalište s pjevanim i glumljenim nastupima, pravi svjetski show. Zabavi te i zaboraviš na valove. Nude se tematske večeri, npr. Abbamania. Tu sam se otkačila i vrhunski zabavila. Nude se tihi barovi s džezom, glasni s popom i diskoklub s modernom glazbom. Tijekom dana nude se i vježbe plesa koji će se navečer upriličiti.
Naporno ali lijepo
Sve u svemu, bilo je poučno, lijepo, korisno i zabavno. Kad malo bolje razmislim, meni je uvijek lijepo. I doma, i kad nekamo otputujem. Ja sam takav lik, gledam život s optimizmom i znatiželjom. Jesam li ispunila svoju znatiželju? Jesam. Jesam li uživala u krajoliku, povijesti i tradiciji? Jesam. Sve mi je bilo novo i sve mi je bilo dobro. Je li bilo naporno? Jest, ali si ispunjen pa ti taj umor ne smeta. Osim kad more poludi pa dušu ispustiš i pitaš se – što je meni ovo trebalo? I još jedno upozorenje: birajte s kime idete na ovakvo putovanje.
Mislim na šire društvo. Jedno su fotografije koje dijelite s prijateljima na društvenim mrežama, a drugo je stvarnost. Kad te neko živcira govorom, ponašanjem, postupcima, izjavama, mišljenjem. Radije upoznajte nekoga novoga i sebi osigurajte male površne razgovore ni o čemu. I dobro proučite kakav je taj netko kad dođe vrijeme plaćanja pića. Moj čovjek ima neodoljivu potrebu biti gospar makar mu to bila zadnja "lova" koju ima. A nekima, koji navodno zarađuju silne pare, nisam imala priliku vidjeti novčanik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....