Franu Selaka, rođenoga 14. lipnja 1929. kod Dubrovnika, koji je umro 2016. godine i dandanas opisuje kao najsretnijeg ili najnesretnijeg čovjeka na svijetu kako se uzme. Toliko je puta izbjegao smrt da bismo ovog profesora glazbe koji se ženio čak 6 puta, a 2002. godine pogodio sedmicu na lotu i osvojio sedam milijuna kuna - ipak proglasili najvećim sretnikom. Bio je inspiracija za više filmova, a sad je jedan na društvene mreže stavio i Filip Filković, hrvatski filmski redatelj i umjetnik, donosi Slobodna Dalmacija
Na Instagramu ga pod imenom Philatz prate tisuće ljudi, a sad je objavio i animirani filmić o Frani Selaku koji je u rekordnom roku s oduševljenjem pogledalo na tisuće ljudi. Mnogi i više puta.
U razgovoru za Jutarnji 2016. godine, a tada je imao 85 godina i živio u Petrinji živio sa šestom suprugom Katarinom, ispričao je kako je prije dva mjeseca imao srčani udar zbog kojega je odležao 18 dana u sisačkoj bolnici. Nekim se čudom zatekao baš u blizini bolnice kada ga je počelo boljeti u prsima, a lice mu već počelo dobivati plavu boju. Zapravo se čudom može nazvati cijeli život profesora glazbe s dvije završene glazbene akademije, vojne i one “civilne”, a toliko se toga dogodilo da brojni svjetski mediji ne znaju koliko je zapravo tih čuda: pet, šest ili više.
Frano je život počeo na najneobičniji mogući način – u ribarskoj barci, usred mora, dok je njegova majka Slavica bila trudna sedam mjeseci. Dok su s ocem Martinom plovili prema otočiću Lokrum, krenuli su trudovi, a uz očevo pomaganje, Frano je ugledao svjetlo dana. Otac je pupkovinu prerezao ribarskim nožem i bebu okupao u moru, u vrijeme kada inkubatori za prerano rođenu djecu nisu postojali.
No život mu je od samog početka bio test hrabrosti. Kao dijete, s jedanaest mjeseci imao je ozbiljne probleme s crijevima i liječnici su smatrali da mu nema spasa. Majčina vjera, kako je ispričao, bila je njegova snaga – skinula je košuljicu, otrčala u crkvu i pred kipom svete male Terezije molila za život svog sina. Košuljica je blagoslovljena, a liječnici su mu dali injekciju kalcij bromata – i Frano se spasio. Kad je sa 11 godina gotovo oslijepio, majčina molitva i ljekovite trave časnih sestara ponovno su ga, uvjeren je bio, vratile zdravlju.
Život u odrasloj dobi nije bio ništa manje dramatičan. Tijekom školskog izleta 1957. godine u Odžaku, autobus kojim se vozio s vozačem Ahmetom sletio je u rijeku Bosnu. Na sreću, rijeka nije bila duboka, a Frano i vozač preživjeli su s tek nekoliko ogrebotina.
Godinu dana kasnije, vlak Sarajevo–Dubrovnik iskočio je iz tračnica u rijeku Neretvu zbog nevremena. Frano je, zajedno sa starijom putnicom, uspio razbiti prozor i isplivati, dok su ga mještani Grabovca izvukli iz hladne vode.
Avionska nesreća
Najnevjerojatniju nesreću Frano je doživio 1963. godine. Dok je bio na službi u Daruvaru, kako je pisao Večernji list, primio je najgoru vijest. Majka mu je bila teško bolesna, u agoniji je ležala u riječkoj bolnici i željela vidjeti sina. Vremena za gubljenje nije bilo, avion je bio jedini izbor. Ukrcao se na aerodromu u Lučkom na DC-8. Bio je to prvi, probni, let toga zrakoplova. Na put je krenulo 17 putnika, tri člana posade i Rozika, prelijepa stjuardesa, koja je Frani odmah zapela za oko. Zato Frane, kao pravi galeb, nije dugo ostao na svome sjedištu. Primijetio je da mu Rozika uzvraća poglede pa ju je slijedio u rep aviona. Sreća je htjela da se razgovori ugodni vode baš pokraj vrata za nužni izlaz. Negdje iznad Čabra Frane je pomislio da se povijest ponavlja.
– Tresak, eksplozija, vrata se otvorila. Rozika je nestala, a onda je podtlak isisao i mene. Padao sam sa 800 metara. Sva sreća da sam se onesvijestio – kaže Frane. Našli su ga zabijenog u plast sijena. Virile su mu samo noge. Četiri je dana bio u komi, a onda se probudio – bez ozljeda. Šarmantni razgovori spasili su život i Roziki. Ostala je visjeti na jednom stablu i preživjela. Sudbina drugih putnika bila je strašna – avion je udario repom o vrh brda Parg, zapalio se i pao. Nesretnike su pronašli karbonizirane. A Frano je s Rozikom još godinama bio prijatelj.
Frano je preživio i niz automobilskih nesreća. Njegova Lada je eksplodirala, automobil je udario UNPROFOR-ov kamion i pao u ponor od 150 metara. Svaki put izvukao se bez ozbiljnih ozljeda, zahvaljujući prisutnosti duha i sreći.
Unatoč svemu, Frano je život pretvorio u čin pomaganja i dijeljenja. Godine 2002. pogodio je sedmicu na lotu i osvojio sedam milijuna kuna. Novac nije koristio sebi – posuđivao je prijateljima i rodbini, kupovao automobile, krave, instrumente za orkestre, pa čak i namještaj. Kupio je kuću u Petrinji i sagradio kapelicu Majci Božjoj kao znak zahvalnosti za spas kroz sve opasnosti koje je prošao.
Frano je na kraju živio od mirovine, ali do zadnjeg dana nije izgubio vjeru u čuda. Bez obzira na nesreće, tragedije i financijske nepravde, on je sebe smatrao “najsretnijim čovjekom na svijetu”.
- Uvijek sam izvukao živu glavu. A to je najvažnije - kazao je za Večernji list.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....