Senad Čobić Đeki: ‘Otac mi je govorio ‘nije motorist onaj koji ima najbolji i najbrži motor, nego onaj koji najduže vozi, a nije se razbio‘!

Svaki dan je sve više registriranih motocikala u Dubrovniku jer je to, s obzirom na prometne gužve, jedan od najlakših načina za nekamo stići na vrijeme. Sve češće se na našim cestama viđaju i romobili koje neki voze čak i po magistrali, iako se tako izlažu velikoj opasnosti. Malo više opreza ne bi manjkalo, upozorava dugogodišnji dubrovački biker i član Moto kluba Libertas Riders Senad Čobić Đeki, u čijoj obitelji stasava već četvrta generacija motociklista.

Senad Čobić Đeki

Tonci Plazibat /Cropix

I sam je doživio dvije prometne nesreće vozeći motocikl. Obje je izazvao drugi sudionik u prometu, ali to mu, kako kaže, nije bila velika utjeha.

- Sto posto imam anđela čuvara. Prvi put sam prolazio kraj Bikersa, momak je izašao sa sporednog puta i nije me vidio. Vukao me deset metara i još sam klizao. Drugi put mi je čovjek oduzeo pravo prednosti, presjekao mi put. Udario sam mu u zadnja vrata i preletio ga, srećom u tom momentu nitko nije naišao iz suprotnog smjera. Da jest, ne bismo danas razgovarali. Bio sam u bolnici četiri dana, a sve se to dogodilo pri brzini od 30 na sat. Što bi bilo da sam vozio brže...

Sredstvo dokazivanja

Treba biti izuzetno oprezan. Najbolje je biti poučen od nekog starijeg, kao što je i Đekija voziti motor učio otac.

- Prvi motor bio mi je Pony Express, to je bilo 1974. ili ‘75. Tada je u Gradu bilo petnaestak velikih motora, a većinom su ih imali pomorci i muzičari – prisjeća se. 

- Ne znam je li možda bila jedna ili dvije kacige. Mislim da je jedna od njih u Konka u Roxyija. Bila su to druga vremena, vozili su se tomosi, jave, honde. Bilo je puno manje prometa, a ceste su iste k‘o i danas, nisu se vele promijenile.

Vožnja motorom je opasna ako je sredstvo dokazivanja

Tonci Plazibat /Cropix

- Danas je puno lakše kupiti motor, što i nije dobro. Naša mladost lako dođe do motora, neki rade, a nekima kupe roditelji i misle da su pomogli, ali to je ‘materija‘ koju treba upoznati. Motor je odlična stvar i osobno uživam u vožnji, ali ako je motor sredstvo dokazivanja, to je potpuno pogrešno – ističe naš sugovornik.

- Današnji motori i od 300 i 400 kubika razvijaju brzine veće od 100 kilometara na sat, što je u našem gradu, s ovim velikim gužvama i prometom, kobno. Mora se paziti na sve strane. Najlakše je kupiti motor, ali treba dati još novaca za dobru kacigu. Nisu više ni tako skupe. Ljudi pogrešno percipiraju da nose kacigu da ne plate kaznu, ali ona doslovno čuva glavu. Kad obje prometne nesreće s motorom spasila me kaciga koja je cijela bila istrugana.

Pravi sam ‘barometar‘

- Pored kacige, treba imati i vindjaku sa štitnicima. Ima i ljetnih vindjaka.

A za vožnju po Gradu?

- Ne daj Bože prometne nesreće, čovjek u šorcu, majici i japankama nema nikakvu zaštitu. Slomljen lakat znači godinu oporavka, a ta ruka više nikad neće biti ista. Na žalost, osjetio sam to na svojoj koži. Poznam puno doktora, pogotovo traumatologe. Imam prijatelje koji su padali s motora, poznamo se, naš je Grad mali, a mi bikeri nismo sekta, nego se brinemo jedni o drugima. Kad netko strada, žao ti je pa pođeš pitati kako je, tako da sam dosta toga vidio. Čim si ‘krpljen‘ i imaš metala u sebi, to nije dobro. Pravi sam ‘barometar‘ – s osmijehom kaže Đeki, koji u slomljenim i zakrpljenim zglobovima osjeti svaku promjenu vremena.

- To su problemi s kojima se ljudi bore i zato, ako vozite motor, treba imati opremu. Ne mora se kupiti najskuplja, ima jaketa za 120 eura, gaća za 150, čizme su od 100 do 300 eura. Ako imaš 10.000 eura za motor, imaš još 1.500 za opremu i onda si miran. A prije svega toga treba se posložiti u glavi. Meni je otac govorio ‘nije motorist onaj koji ima najbolji i najbrži motor, nego onaj koji najduže vozi, a nije se razbio‘.

Dress code - sokolska majica

- Ljeti se vozi do Stona, svi u teniskama. Najbolji primjer je Yamahin skuter T-max koji košta kao ozbiljan motor, a ima 500 kubika. Ima ih dosta u Dubrovniku. Nepisani je dress code za taj motor sokolska majica. Neki dan ga je jedan moj prijatelj kupio pa smo mu rekli da sad mora kupiti i majicu na tirake, šorc, crvene japanke i da ti palčevi vire sa strane – s osmijehom govori Đeki. – Taj skuter razvija brzine od 150 kilometara na sat, a ima male rote. S njim se mora jako paziti. Naš je asfalt takav kakav jest i preko njega se pada, zato je bolje ako imaš veće rote. Kad se na skuteru doda gas, kliže i bježi.

- U zadnje vrijeme su velike kolone na ulazima u Grad, od 7 i po do 9 i po je totalni ‘čep‘. Išao sam par puta s motorom i nisam uspio prijeći skoro nijedno auto, iako se ljudi u nas stvarno izmiču i hvala im na tome – kaže Đeki i apelira na vozače motocikala:

- Nije važno nekamo stići za sedam minuta, kad ćeš doći i za dvanaest, važno je stići živ i zdrav. Na motoru si svakako brži od onog u koloni, i da ideš 10 na sat. Od Kupara do Grada ima pet rizičnih mjesta - skretanje za Čibaču, skretanje na Dupcu, S bogen, vidikovac i skretanje za Bosanku. Kad vidim motoriste kako voze, nije čudo da se, na žalost, događaju prometne nesreće. Volio bih da se nikad ne dogode – govori član Libertas Ridersa te ističe odličnu suradnju s Moto klubom Dvije rote, s policijom i službom Hitne. Oni im izađu ususret kad organiziraju tečajeve sigurne vožnje koji bi bili uspješniji da više mladih dođe pogledati i podružiti se s njima.

‘Treba se posložiti u glavi‘

Tonci Plazibat /Cropix

Romobil i vreća s bocama

- Policijske kontrole su važne, što bi tek bilo da njih nema. Ima momaka po Gradu koji voze motore od 700 kubika, a koštaju 8 do 9 tisuća eura. To im nije dovoljno jako pa stave otvoreni auspuh i maltretiraju ljude po Gradu. Ima policije po Gradu, ali imamo i Radarsku kontrolu koja javlja gdje ih nema – kaže.

Progovorili smo i na temu električnih romobila, relativno novog prijevoznog sredstva koje se pokazalo izuzetno opasnim ako se dogodi pad.

- Romobili su krasna stvar, ali samo negdje gdje ima biciklističkih staza i gdje ljudi nose kompletnu opremu. U nas se voze po nogostupima i po cesti. Rasvjeta im je po noći minimalna, gotovo je i nema. Ne nose kacige niti štitnike. Biciklisti isto. Slaba je rasvjeta i kočnice, ideš nizbrdo, iziđe ti čovjek na put i ne možeš se zaustaviti. Pogotovo naši novi državljani, koji stanu na romobil s velikom vrećom boca. Ne vidim ga od boca, ali vidim da ide nizbrdo i da ne može zakočiti. Zato pamet u glavu – rekao je na kraju Đeki.