Nerviraju vas svekrva, svekar, punica, punac? Miješaju vam se u brak, ulaze u stan kad ih je volja, kritiziraju objed, oblačenje, ponašanje i odgajaju unučad protivno vašim pravilima? Od njih ne možeš ‘disati‘?
O svemu ovome razgovarali smo s kliničkom psihologinjom Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije Silvijom Sokal Gojavić, koja je podijelila s nama dragocjene savjete na ovu temu.
Dolaze li vam na savjetovanje bračni partneri konkretno s ovim problemom?
- Ljudi rijetko baš tako prezentiraju problem, ali dođu zbog teškoća u braku pa i ta problematika ‘ispluta‘. Ima, na žalost, takvih situacija, a nema jednoznačnog odgovora zašto je to tako.
- Najčešće se radi o tome da svekrve i punice ne otpuštaju svoju djecu u samostalni život. Istovremeno, djeca ne znaju povući granicu svom roditelju, najčešće majkama. Sjećam se jednog supruga koji mi je rekao ‘ja stvarno ne znam što učiniti, žena se prvo sve dogovori sa svojom majkom, a mene dovede pred gotov čin. Pitam se s kime je ona u braku, sa mnom ili s mamom?‘
- Ipak, češći je slučaj da se majke upliću u život svoga sina. Razlog može biti taj što je neostvarena u svom braku pa je cijeli fokus bio na sinu, a taj sin je na neki način preuzimao ulogu partnera. Takvoj majci je teško pustiti svoje dijete, ali djeca ne trebaju živjeti život svojih roditelja. Također, one emocionalno padaju u drugi plan, jer bile su najvažnije žene u životu svojih sinova, a sad je to mjesto zauzela neka druga žena. Majkama koje su imale nezreli odnos sa sinom to jako teško pada. Zna se dogoditi da te mame manipulativno i nabijanjem osjećaja krivnje upravljaju njima, riječima ‘što sam sve za tebe napravila‘, ‘koliko sam se žrtvovala‘, ‘ti me jedini razumiješ‘, ‘da me voliš, to bi mi učinio‘... i nije se lako tad odvojiti.
Uspiju li se ‘odlijepiti‘ ako to žele?
- Nemam povratne informacije jer je to proces, proces odvajanja. Muž mora znati tko mu je ‘prvi na popisu‘. S obzirom da je ovo biskupijsko savjetovalište, mi učimo da je prvi Bog, pa supružnik, pa djeca i tek onda vaši roditelji, braća, prijatelji. Sjećam se jednog para koji sam pitala za taj redoslijed, a žena je rekla svom mužu ‘hajde, reci‘ jer je dobro znala da mu ona nije na mjestu na kojem bi trebala biti. Okrenula se prema njemu i rekla ‘koliko te puta molim da nešto popraviš, a kad te mama zazove, sve ostavljaš i trčiš‘. Teško je prekinuti tu pupčanu vrpcu. Mislim da bi najprije roditelji trebali biti ti koji su dovoljno odrasli i zreli i pustiti svoju djecu u njihov samostalni život, a ako to nije slučaj, onda bi djeca trebala moći povući granicu prema svojim roditeljima.
Rođenjem djece obično se sve komplicira?
- Kad dođu djeca, odnosno unuci, to je nova etapa uplitanja i kriticizma: ‘kako si ih to obukla?‘, ‘gdje mu je kapa?‘ itd., jer ‘mama/baka zna najbolje‘. Ako ta mama, odnosno sad baka, ima zdrav odnos sa svojim mužem i ima svoje prijatelje, svoje interese, tada je manja vjerojatnost da će se prtit‘ u brak svoje djece. Često se dogodi da to počne i kad odu u mirovinu jer imaju previše slobodnog vremena. I kao da nemaju povjerenja u tu svoju djecu ili su ih previše navezali na sebe. Pogotovo u odnosima u kojima su sve odlučivali umjesto svoje djece, brinuli o svemu i imale veliki utjecaj na djetetov život. Uglavnom su to mame koje opsesivno i posesivno drže svoje dijete uza se. Posebno je teško kad kritiziraju supružnike svoje djece, riječima ‘ajme kakvu ili kakvog je našao‘, ‘iz koje je obitelji‘, ‘čime se bavi‘, ‘kakva mu je mater‘..., jer zapravo nitko nije dovoljno dobar za njihovo dijete.
Rezultira li takvo ponašanje i razvodom?
- To bude jedan ‘kotačić‘ u narušenom bračnom osnosu, a može biti značajan doprinos da se bračni par emocionalno udalji. Najčešće ti muževi kažu svojim ženama ‘ja znam tu moju mater, jest, užasno je naporna, ali je takva, što da radim, ma ne obadaj je‘. Ali to nije u redu. Muževi bi trebali biti uz svoju ženu, štititi svoj brak, postaviti granicu, a ne ugađati svima. Ali oni to često ne mogu, nemaju tu snagu jer im je majka nabila osjećaj krivnje. Ima svega. Teško je i kad stalno zovu, provjeravaju, pa još ako su im dali stan, uzimaju sebi za pravo da upadaju bez najave i dolaze kad oni hoće. Odlično je to u jednoj propovijedi don Toma Lučić usporedio s ptičjim gnijezdom i ptićima koji, kad stasaju, odu. Onda je pitao okupljene ‘jeste li vi ikad čuli da postoji gnijezdo na kat?‘ Time je sve rekao.
Što savjetujete bračnom paru koji ima ovakve probleme?
- Suprug treba rješavati svoje roditelje, a supruga svoje. Kad se udamo ili oženimo i dobijemo djecu, mi postajemo nova obitelj, prioriteti se mijenjaju, i roditelji više nisu glavni. Trebamo im jasno dati do znanja da ćemo ih sami nazvati ako trebamo neki savjet i da im nije dozvoljeno dolaziti nenajavljeno i kad oni hoće. Isto tako, bake i djedovi nisu odgajatelji svoje unučadi, oni bi se trebali ukrcati na ‘vlak roditeljstva‘ svoje djece i raditi kako oni žele jer su roditelji primarni odgajatelji. A ne da baba ‘našopa‘ unuke nutellom prije objeda, a majka se ‘ubila‘ da doma spremi zdravi obrok.
Čest je slučaj da se ogluše na razumnu zamolbu, što poduzeti u tom slučaju?
- Ovo je najteža situacija. Najbolje je biti čvrst i dosljedan granici koju smo postavili. Ne uvlačiti se u rasprave i tumačenja. Ne davati materijala da se upliću. Prekidati razgovor. Pa čak prorijediti ili skratiti susrete.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....