Prošlo je točno pet godina otkako je ono tužno jutro, 23. ožujka, stigla vijest koju nitko u Gradu, a ni šire, nije želio čuti. Otišao je noćas Dubo, nema više Čikora.
Nema tu puno filozofije kad se piše o Dubu, brojke govore sve. Koliko naslova prvaka? Teško ih je sve i nabrojati, strah te vazda da se neki ne preskoči. Bio je ne samo uspješan vozač, bio je alfa i omega Auto kluba Dubrovnik Racing. Čovjek koji je postrojio klub onako kako je on mislio da treba – pobjednički. I rijetko je griješio.
Nije priznavao ‘ne može se‘. Kod njega je sve moralo biti ‘pod špagu‘. Automobili spremni, vozači također, rezultat - pokali u vitrinama. Dubrovnik Racing najuspješniji hrvatski klub.
Znao je biti oštar, znao je reći svakome što ga ide, ali je uvijek stajao iza svojih. Bio je i branitelj, ne samo sportaš, ne samo sportski djelatnik, a u svemu što je bio – bio je pobjednik. Pet godina poslije, klub koji je on podigao i dalje je u vrhu. To mu je najveći spomenik.
Pet godina nema Duba u boksovima, na stazi, nema ga na sastancima...
Fali i gotovo!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....