Moram priznati da me stvarno trema malo tresla. Sad, pred vama novinarima je malo lakše, ali tamo, za govornicom... Bilo mi je lakše izvoditi slobodna bacanja za pobjedu, je, stvarno, nego držati govor i zahvaliti sad na ovom priznanju - rekao je Andro Knego, Gospar u metropoli, legenda hrvatske košarke.
- Presretan sam, dobiti ovakvu jednu nagradu, najvišu koju možete priznati. Ne znam je l‘‘ ima nešto više - rekao je 69-godišnji Knego, koji je slavu stekao u dresu Cibone i reprezentacije bivše države, i kad su ‘Vukovi‘ u pitanju, nije mogao ne poželjeti.
- Velika bi radost bila i kada bi se Cibona vratila na onu razinu koja je bila u moje vrijeme - rekao je Knego, koji je u redove ‘Vukova‘ stigao 1973. godine. Od dresa Cibone oprostio se početkom 90-ih.
U to njegovo vrijeme Cibona je osvajala europske trofeje, svaka utakmica bila je u punom Domu sportova, pred više od 10.000 gledatelja. Knego je kao kapetan 1985. godine podigao pokal prvaka Europe. Nezaboravna 87:78 pobjeda u Pireju protiv madridskog Reala pred 16.000 gledatelja, osvajao je Kup pobjednika kupova Europe, i opet pobjeda protiv Reala, tad 1982. godine u Bruxellesu 96:95, a upravo je on bio prvo ime utakmice. Kup pobjednika kupova Europe osvojio je dva puta. Drugi put 1987. godine u Novom Sadu protiv Scavolinija 89:74.
S reprezentacijom Jugoslavije ima tri olimpijske medalje, i što je rijetkost u svijetu sporta, sve tri su različitog sjaja. Počelo je sa srebrom u Montrealu 1976., zatim je osvojio zlato 1980. u Moskvi, a iz Los Angelesa 1984. godine vratio se s broncom.
Knego je košarku počeo igrati u Komolcu, na gumnu.
- Kada bi nestalo žita, mi klinci bi zauzeli gumno, te igrali. Tih 70-ih godina, pogotovo nakon što je reprezentacija Jugoslavije u Ljubljani 1970. postala svjetski prvak, kreće zlatno doba košarke na ovim prostorima. Iako nije bilo televizije, djeca, tako i ja, pratili smo košarku, te počeli igrati. Netko na ulici, ha, netko na gumnu.... U mojoj familiji je bilo dosta visokih ljudi. Tako je i danas. U svakoj generaciji izađe jedan viši od dva metra. Vrlo brzo je bilo jasno kako ću u mojoj generaciji to bit ja... - rekao je jednom prilikom za Dubrovački vjesnik Knego.
I početkom 70-ih, nakon što je krenuo u Karmenu trenirati, te igrati za Juga, vrlo brzo se pročulo kako tamo u Dubrovniku ima jedan ‘mali’, koji bi mogao biti dobar, baš dobar. Poslali su ga na kamp reprezentacije na Badiju, našao se na okupu s ostalim dječacima koji bi sutra mogli biti neko i nešto. Interes je za njega pokazao Partizan, koji je tad imao Kićanovića i Dalipagića, a za 16-godišnjeg Dubrovčanina čuo je i Mirko Novosel, koji je slagao veliku Lokomotivu, koja će vrlo brzo, 1976. godine, promijeniti ime u Cibona. Knego se odlučio za Zagreb...
- Čim sam došao u Zagreb dobio sam priliku zaigrati u prvoj momčadi, i to po 15, 20 minuta.
Knego je s reprezentacijom bio i svjetski prvak na Filipinima 1978., te brončani na SP-u u Kolumbiji 1982. godine, a godinu prije nego će osvojiti drugu medalju na SP-u, izborio je europsko srebro 1981. u tadašnjem ČSSR-u.
- Svaki trofej ima svoju ljepotu – reći će.
Osvojio je tri naslova prvaka Jugoslavije, ali i naslov prvak Hrvatske 1992. godine. Zatim, Kup Jugoslavije je osvajao s ‘Vukovima’ pet puta. U sezoni 1985./86. igrao je u Španjolskoj, potom opet sezona u Ciboni, pa tri u Italiji. Od ljeta 1990. do 1993. zadnje sezone u karijeri bile su dresu Cibonu čiji je rekorder s odigranih 510 službenih utakmica i postignutih 7026 koševa. U dresu reprezentacije bivše države odigrao je 180 utakmica.
Neven Bertičević, velikan sportskog novinarstva, zlatno pero Sportskih novosti, kad je Knego igrao oproštajnu utakmicu napisao je: Kad bi Dubrovčanin oko vrata objesio sve medalje koje je osvojio, bio bi dosta niži od svojih 205 centimetara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....