S ulaza u svlačionicu pratio je susret odluke. Slaven je u posljednjem kolu sezone 2004./05. pobjedom protiv Metkovića izborio ostanak u Prvoj ŽNL. Čelni ljudi kluba već tada su najavili kako će sljedeće sezone «biti druga pjesma», jer «Rudolf Belin preuzima momčad».
Malo tko je to uzimao za ozbiljno. Što će legendarni igrač Dinama, poslije isto tako uspješan trener, nakon svega na Grudi, u županijskom ligašu...
- Kratko i jasno. Našao sam se u Zagrebu s Hrvojem Trojanovićem. Obećao mu – doći ću, i to sam obećanje ispunio – kaže Belin neposredno po završetku utakmice 7. kola, sezona 2005./06., u kojoj je Slaven pobjedom protiv Župe preuzeo vodstvo na prvenstvenoj tablici.
- Svima kažem – nastavio je dalje Belin - Došao sam među prijatelje sa željom napraviti nešto dobro. Nećemo sad govoriti što je bilo loše, jer ja iskreno i ne znam, ali valja reći kako je Slaven klub koji ima tradiciju dugu više od 80 godina. Ljudi iz uprave, koji su nevjerojatno privrženi svom klubu, vole ga, igrači i struka, svi skupa želimo napraviti to «nešto». Krenulo nas je, te se nadam kako će se ubrzo klub vratiti na pozicije koje je imao ne tako davno...
Ne tako davno, nakon Domovinskog rata, Slaven je igrao u Drugoj ligi...
- Optimist sam po tom pitanju, ali to ne ovisi samo o struci i igračima već i o gospodi koja vodi klub, a oni, gledajući učinjeno, napravili su i više nego sam očekivao. Momčad ima odlične uvjete za rad jer da ih nema, ne bi mogli raditi na nogometnim detaljima, uvidjeti koji su nedostaci, ispravljati ih, učiti i dalje... Za sve to treba vremena, međutim, neke stvari uočene su na vrijeme, došli su neki novi igrači, koji su nekad igrali u Drugoj ligi, koji imaju određeno iskustvo, kvalitetu, poslužila nas je i sreća, te već danas imamo najvažnije – rezultat, koji je refleks rada igrača i trenera, te vodstva kluba.
S obzirom na sve pohvale koje ste izrekli na račun uprave, svega što su napravili, uključujući i vaš dolazak te dolazak pojedinih igrača, je li Slavenu imperativ ostvariti dobar rezultat već ove sezone?
- Da. Zbog toga sam i došao. Isključivo zbog toga i prijatelja s kojima je divno surađivati i raditi. Sve je prekrasno. Pristup igrača je za svaku pohvalu. Što je jako važno napomenut, u vrlo kratkom vremenu uspjeli smo napraviti klapu, jer se oni puno druže, ne samo na terenu nego i izvan njega. Svi oni imaju svoje obveze. Zaposleni su. To im je glavni izvor prihoda, a ne nogomet, međutim, prema treninzima odnose se profesionalno, a to je za svaku pohvalu.
Prošle sezone niti pedesetak gledatelja na domaćim utakmicama Slavena, ove sezone po nekoliko stotina, a protiv Župe gotovo 400 gledatelja, koji su mogli vidjeti dosta – ukupno pet pogodaka, četiri u mreži Župe. Uz to vaša momčad imala je još jedno pet, šest pravih prilika za pogodak...
- Naši treninzi su u cijelosti podređeni lopti. Nema previše trčanja bez lopte. Zatim dosta se vremena posveti šutiranju na gol, a na tome se puno radi, jer to mora biti automatizam. Znate koje je pravilo: «kad zamrziš loptu, onda ona tebe sluša». To znači, bez lopte ne možeš ništa, na kraju se sve oko te vražje lopte i vrti. I prema tome, prilagodba naših treninga, uigravanja, vezana je samo za loptu. Otkrit ću vam jednu tajnu, igrači i ne znaju koliko pretrče, jer njih lopta vuče, kad on pretrči u prazno 50 metara, njemu je dva puta teže nego kad trči za loptom, jer lopta ga zanima. Dakle, krene s centra, dođe na 18 metara, pa onako u brzini, u snazi, pokušava biti precizan i postići pogodak. To radimo. Po stotinu puta. I kad se to usavrši, kad u trku pucaju, a svaka lopta završi u golu, onda igrači dobiju slobodu, a tada ne moraju doći na 16 metara kako bi uputili udarac. Pucaju s 30 metara, a znate kad igrač puca s 30 metara? Kad ima sigurnost, a nju dobiva preko treninga.
Smatrate kako je to pravi način rada, a budući da je u većini slučajeva drugačije, je li to razlog slabije kvalitete našeg nogometa?
- Svaki trener ima svoju viziju kako bi, recimo, momčad trebala igrati. Ako hoćeš igrati u sustavu 3-5-2, kako ćeš igrati ako nemaš igrače za to. Prvo trebaš znati što može koji igrač. Evo, Slaven danas ima Vušića na desnom beku. Njega ne možeš zaustaviti. Rekao sam, mali, samo ganjaj, a on ne samo da stigne poći naprijed već se vrati i natrag. Uporan je. On bude uspio. Kad sam stigao nisam znao kakav je igrač. To sam spoznao kroz treninge, te sad kad znam njegove mogućnosti, kao i mogućnosti drugih igrača, onda mogu krenuti slagati momčad tako da svatko na svome mjestu zna što mu je raditi. Čitava filozofija je u tome da igrači stvaraju sustav igre, a ne trener. Trener mora biti toliko lucidan da vidi gdje može kojeg igrača i na kojoj poziciji najbolje iskoristiti. Inače, u čitavoj priči oko rada s igračima sudjeluje jedan divan čovjek - Đuro Šačić, s kojim prekrasno surađujem. Nekoć je igrao. Pozna terene, zna o protivnicima, dok ih ja tek upoznajem. Svojim znanjem on mi je strahovito pomogao. Sve ovo što smo napravili, uspjehe koje smo ostvarili, uvelike je i njegova zasluga.
I dok Belin priča, svako malo razgovor se prekida, čestitke stižu sa svih strana. Navijači žele nastavak uspješne serije. Plasman u veći rang. Prate se i ostali rezultati. Orebić je izgubio, Croatia pobijedila, Sokol je poražen... I kad je već spomenut Sokol, Belin kaže:
- Igrali smo prijateljsku utakmicu protiv Sokola uoči prvenstva. Pobijedili smo 3:2. Gledam utakmicu, a riječ je o prijateljskoj utakmici, iskri na sve strane. Pitam se: što je ovo, pa ne igra se za plasman na Svjetsko prvenstvo... Odgovor koji sam dobio glasio je: Ulog je veći od plasmana na Svjetsko prvenstvo. Potom smo igrali protiv Konavljanina. Tek smo se okupili, a njima je to bila jedna od posljednjih provjera pred početak prvenstva. Izgubili smo 6:1. I sutra me pitaju: Što je bilo?, a ja odgovaram: pobijedili su jednom - neće više.
Hrvoje Trojanović, koji je sjedio za istim stolom za vrijeme razgovora, nakon posljednjih riječi samo što nije poljubio Belina. Dakle, krajnji cilj je biti najbolji klub u Konavlima?
- Vidim i ja što Uprava želi, ali u tome nema ništa loše. Ljudi to pogrešno tumače. Naprotiv, svatko ima pravo željeti najbolje svom klubu. Neka je tog rivalstva. Kad se igra utakmica onda nema prijatelja u njoj, ali prije i poslije utakmice svi moraju biti veliki prijatelji, a to je nešto zbog čega je sport prekrasan.
Vaše riječi bit će na kušnji već sad kad vam u goste stiže Croatija iz Gabrila. S obzirom na atmosferu, koja je bila na utakmici protiv Župe, ako vremenske prilike budu povoljne, može se očekivati i više gledatelja na Grudi.
- Daj Bože da bude lijepo vrijeme i da mi pobijedimo.
Nasmijat će se Belin, koji je, kaže Hrvoje Trojanović, «24 sata u klubu».
- Ujutro se zabavljam radeći s klincima. Skoknem potom na kavu. Sjednem s ljudima s Grude. Ispričamo se. Saznam sve što se događa po Konavlima. Popodne je trening. Putujem s kadetima i juniorima i gledam njihove utakmice. Naime, Slaven je u fazi stvaranja, a to je proces koji dugo traje. Istina, nemamo puno djece u ovom trenutku, ali od ovih koji su u klubu ima igrača, koji bi mogli postati pravi igrači. Međutim, hoće li u tome uspjeti ovisi najviše od tih dečki, koji su, većina, razmaženi i nemaju nikakvih radnih navika. Srećom, ima onih kojima nije ništa teško, koji vole trenirati. Na primjer, naš mali, lijevi, Trković. On je u prošlu subotu igrao u Blatu za juniore, u nedjelju derbi protiv Župe. Igrao je onako kako ja volim. Igrao je kao Jarni. Divno ga je bilo gledat. On će sigurno uspjeti samo ako nastaviti ovako... Možda je nespretno sad imenovati igrače, ali uistinu Slaven ima nekoliko njih, pa i maloga Batistu, kapetana Bratoša, pa još neke, koji će postati pravi igrač, a koji danas imaju predispozicije i mogli bi igrati najmanje u Drugoj ligi - rekao je Belin.
Razgovarali smo prvih dana listopada 2005. godine. Danas, malo više od 20 godina poslije stigla je tužna vijest. Legendarni Rudi Belin zauvijek je zaklopio svoje oči.
Rođen je 4. studenog 1942. u Zagrebu. Bio je branič, ali i veznjak, poznat kao izuzetan tehničar s odličnim pregledom igre, te majstor izvođenja jedanaesteraca i slobodnih udaraca. Zvali su ga ‘Džentlmen u kopačkama‘ zbog elegantnog načina igre.
Gotovo cijelu igračku karijeru, od 1950. do 1970. godine, proveo je u Dinamu, za koji je odigrao preko 400 utakmica i postigao 74 gola, osvojio Kup velesajamskih gradova 1967. i tri puta Kup Jugoslavije. Poslije je kratko igrao u Belgiji. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 29 utakmica i postigao 6 golova. Bio je sudionik Europskog prvenstva 1968. godine s kojeg se vratio sa srebrom...
Prije 20 godina u Konavlima, na Gnjilama, na klupi Slavena, koji je s njim te sezone, 2005./06., osvojio prvo mjesto.
Počivao u miru Božjem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....