Srđan Kera i Boris Njavro zaplovili su u povijest, prisjećajući se svog školskog kolege s kojim su dijelili i dobro i zlo. Govorili su onako, iskreno, iz srca – o svemu što im je u tom trenutku navrlo u sjećanje. Da smo sjeli s obojicom, uvjereni smo, pričali bismo danima...
O kome? O Franu Jerkoviću. Čovjeku koji je živio nogomet, non stop bio s loptom. Ili tu iza Gimnazije, ili u svakoj ulici Grada. Ne zaboravlja se kako je u trku stizao iz Grada na Gagarin, na igralište na Ilijinoj glavici, igrao i onda opet u trku, natrag doma.
Postoje mjesta koja imaju dušu, a jedno od njih je upravo igralište iza Gimnazije, na Pločama. Od danas to više nije samo "teren iza Gimnazije" – to je sad Franovo igralište. Na prvu godišnjicu njegove smrti otkrivena je spomen-ploča s njegovim likom, uklesano je na njoj njegovo ime i prezime, godina rođenja (1962.) i godina (prerane) smrti (2025.). I uz to dvije rečenice ispisane srcem: ‘Na ovom igralištu živio si nogomet i ostavio dio svog srca. Utakmica je završila, ali sjećanje na tebe živjet će vječno‘.
Za mnoge je taj teren bio samo komad asfalta/betona, za Frana je, kažu, bio hram. Tu je pokazivao što znači biti borben poput Boža Brokete, srčan poput Ljuba Kokeze i golgeter poput svog prezimenjaka, legendarnog Jurice Jerkovića, sve poput legendarnih igrača Hajduka, kluba kojeg je neizmjerno volio.
Kera i Njavro podsjetili su da je Frano u glavi nosio cijelu povijest Hajduka, znao je sve o svakoj utakmici ‘Bijeli‘, tko zna koliko je samo puta bio u Splitu na utakmici, i ne samo kad bi ‘Bijeli‘ igrali u Splitu...
Danas su ta njegova putovanja simbolično zaključena iza Gimnazije, gdje će njegovo ime vječno stajati kao podsjetnik na njegovu neizmjernu ljubav prema svom Gradu, nogometu i Hajduku. Franov dom u Kovačkoj, podsjetili su njegovi prijatelji, prepun dresova, šalova i albuma sa sličicama, novinskih isječaka, bio je pravi muzej povijesti Hajduka.
Igralište Iza Gimnazije će biti mjesto gdje će neki novi klinci, rečeno je, ganjajući loptu, možda zastati i upitati: ‘Tko je bio Frano Jerković?‘. Bio je to onaj Frano koji je tresao mreže po Dalmaciji i bio u vrhu strijelaca. Iako nije igrao u najvišim rangovima, njegovo je ime bilo na stranicama Slobodne Dalmacije. Ravnopravno su se svi borili za Trofej Zlatna kopačka Dalmacije, a on se tako našao uz bok i najboljim strijelcima Hajduka za koje je ‘drukao život cili, pivajući Naprid Bili‘.
Njegovi prijatelji su danas ispunili njegov teren. Kad su Kera i Njavro otkrili ploču, spustili bandjere njegove Porporele i njegovog Hajduka, prolomio se pljesak. Upalile su se potom bengalke. I opet pljesak.
Frano Jerković je od danas opet na svom terenu. Samo će se od sad Iza Gimnazije igrati – za njega.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....