Tko je kriv za ovo što se danas dogodilo na Grudi? Dubravko Zrilić i Antun Šmanjak prije svega, a onda i svi ostali u Slavenu, kad su čuli da postoji mogućnost da zaigraju skupa s Igorom Musom. I danas, u nedjelju, 15. ožujka, došao je taj dan – pao je Maestral. Bilo je 5:0. Musa je krenuo u dresu Slavena od prve minute. Bio je strijelac za 3:0 u 33. minuti.
Javio se Pero Kapetanić i ističe: Ne samo što je Igor postigao pogodak, već je imao i asistenciju te nekoliko odličnih dodavanja.
Nakon toga pitamo mi Pera, on pita nas: Je li itko s 50 plus godina bio strijelac u Prvoj ŽNL? Tko ne zna, Igor Musa je rođen 18. listopada 1973. godine; proslavio je krajem prošle godine 51. rođendan te uplovio u 52. godinu života.
Ukratko: Musa je nogomet počeo igrati u mostarskom Veležu, a početkom 90-ih stiže u prvoligaški Dubrovnik. Zatim preko Samobora i Hrvatskog dragovoljca do Rijeke – sjećate se kad je i kako Kantrida 1999. izgubila naslov prvaka, on je bio jedan od glavnih što su riječki Bijeli imali tu priliku – i onda, sezonu poslije eto ga u Hajduku. Bio je i u Španjolskoj, bio je i na Cipru, još jednom se vratio u Hajduk, za koji je odigrao 168 utakmica i postigao 28 pogodaka. Igrao je i za Zrinjski iz Mostara...
- Kad sam zadnji put igrao službenu utakmicu? Ako ne računamo veteranske lige, 2015. godine - smije se Igor dok to govori.
Sad je u Slavenu.
- Ma ne treba Slavenu pomoć, oni su baš dobra klapa... A, to što sam ja sad tu. Čujte, vezan sam za ovaj kraj, obiteljska kuća je u Cavtatu, imam puno prijatelja u Gradu, u Župi i u Konavlima, kažem, kako sam dio ove priče, povukao sam možda čudan potez. Ali, eto, nije bilo loše. Osvojili smo tri boda. Postigao sam pogodak.
Plus asistencija, plus točna duga dodavanja. I morali smo mu reći što su nam rekli, pukli bismo da nismo: Jedino Musa nema ni grama sala.
- Hahaha... A dobro, što jest, jest. Izgledam kao igrač. Aktivan sam non-stop. Veteranski nogomet, zatim tenis – iako je fizika daleko od onoga što je nekoć bila, iskustvo i osjećaj prostora za dodati, eto, ako ćemo suditi po ovoj utakmici, nisam izgubio. Inače mi je forte u karijeri bilo to dodavanje. Kažem, nisam se sportski ugasio nakon što sam prije više od deset godina rekao da je s pravim nogometom dosta...
Zatim je ispričao anegdotu iz svlačionice prije početka utakmice s Maestralom.
- Kad je Dubravko Zrilić pitao ima li tko tremu, ja sam se javio.
I opet smijeh, a sad kad se vratio, za sedam dana ga čeka prvo gostovanje s ‘crvenima‘ – majka svih derbija u najjužnijoj hrvatskoj općini: Konavljanin – Slaven.
- Već na poluvremenu, budući da smo imali komfornu situaciju, vodstvo 3:0 i igrača više protiv Maestrala, počelo se pričati o toj utakmici. Vidio sam da im ona puno znači. Čujte, bez pritiska nema ništa. To je ljepota sporta, u ovom slučaju nogometa, i radujem se utakmici u Čilipima.
Dakle, možemo najaviti: Musa sa Slavenom protiv Konavljanina na Šupjaci?
- Ako me trener stavi. Zrilić će odlučiti. To je pitanje za trenera, ne za mene.
I kad je rekao kako je „dio ove priče, ovog kraja“, nismo ga pitali o Hajduku i Rijeci, već o prvoligaškom Dubrovniku.
- Početak moje karijere. Nezaboravno. S obzirom na to što sam sve nakon toga prošao, to je bilo vrijeme romantike. Ne zaboravlja se – putuješ u ono doba 24 sata na utakmicu s Osijekom, izgubiš i amo natrag. Danas slušaš kako se neki žale na hranu, kako im nije valjao desert, a ti se sjetiš tih dana, tog ratnog prvenstva... Zato je Dubrovnik, i grad i klub, u mom srcu. Zato sam i prihvatio ovaj poziv iz Slavena jer se, kažem, ovdje osjećam lijepo. Sve što je bilo poslije Dubrovnika, kasnije na toj većoj razini, bio je posao, a ovo su sad trenuci za uživanje. Tako i ova današnja utakmica s Maestralom. Ne zavaravam se da mogu puno, da ću ja sad nešto veliko napraviti. Tu sam da podignem atmosferu, da kažem što i kako jer imam iskustva. To me sad ispunjava, tijelo zasad izdržava sve.
Dugo si u nogometu, kroz veteranske lige si „unutra“. Postoji li ovakav slučaj da se netko vratio i igrao službenu utakmicu s 50 i više godina?
- Ha, ne znam... Pada mi na pamet Japanac Miura. On je neki nevjerojatan lik, ima 58 godina i još profesionalno igra nogomet. On je bio 1999. godine u Zagrebu. Ja sam tada igrao HNL. Ne znam jesam li imao priliku igrati protiv njega, on je kratko bio u Maksimiru. Odigrao je tek desetak utakmica. Ali da se vratim na godine – nije lako, treba istrčati utakmicu s 52 godine, ali, ponavljam, po tom pitanju još mogu. Tijelo je izdržalo i ovaj napor protiv Maestrala. Uživao sam, baš sam uživao danas i dok bude tako, i ako ne bude problema, i ako me trener stavi, tu sam - istaknuo je Musa.
Pozdrav: Vidimo se, onda, u Čilipima u nedjelju, 22. ožujka.
- Vidimo se - kaže junak naše priče.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....