Renato Mihaljević je s devet godina počeo trenirati nogomet u GOŠK Jugu. Dočekali ga na treningu Željko Vlahutin i Jerko Stipišić, a kasnije je s njim radio, sjeća se, i Pero Miladin, te, kad je igrao za kadete te juniore, Muharem Kočić. Imao je 12,13 godina kad je prvi put krenuo na daleki put. Išao je s klubom u Austriju, pa se putovalo i na sjever Europe, točnije u Švedsku, na Gothia Cup, najveći turnir za mlađe uzraste, koji je to i danas, a koji je prvo izdanje imao 1975. godine.
Pamti Renato kako je vođa puta u većini slučajeva bio Mišo Zvone, kako su tamo putovali svi k‘o jedan, obučeni od glave do pete, kako im je klub omogučio baš sve, i kako rezultat na kraju nije bio loš. Naprotiv, GOŠK Jug je tamo ‘gore‘ bio dobar, baš, baš dobar.
- Bio sam na klupi prve momčadi one ratne 1992. godine, prva povijesna sezona HNL-a. Treće sezone, to se ne zaboravlja, izbacili smo Osijek u osmini finala Kupa. Izgubili u Gradskom vrtu 0:1, a na Lapadu dobili 3:1. Ušao sam u 75. minuti, pogodio u 77. za 2:1. Poslije je Dubravko Zrilić postigao još jedan pogodak, a on je bio strijelac i za 1:0. I tako smo prošli u četvrtfinale – priča Renato.
Tražimo potvrdu, te je nalazimo u arhivi Slobodne Dalmacije. Antun Masle je u svom izvješću s Lapada tog 27. listopada 1993. napisao: Dubrovčani već duže vrijeme traže strijelce i čini se da su ih konačno našli u dvojici golobradih mladića, Zriliću i Mihaljeviću.
Pamti Renato i prvenstveni ogled protiv Pazinke u sezoni 1993./94., trećoj HNL sezoni u povijesti.
- Ušao sam u nastavku i postigao oba pogotka. Pobijedili smo 2:0.
Naslov u Slobodnoj: Show Mihaljevića.
Masle ga ocijenio s osmicom, a vratara Božidara Butigana s 8,5. Pisalo je: Butigan i Mihaljević su tvorci vrijedne pobjede Dubrovčana. Prvi iskusni vratar, jedan od najboljih linijaša Prve HNL, držao je sve konce u svojim rukama, posebno kad njegovoj momčadi nije najbolje išlo, a drugi je dojučerašnji junior, za kojega se smatra da nema dovoljno snage. Moguće je i da nema, ali je nakon par njegovih lapadskih nastupa kristalno jasno da je riječ o brzom napadaču s urođenim ‘njuhom za gol’.
- Poslije je, nažalost, Dubrovnik ispao iz Prve HNL, a ja sam otišao u Šibenik. Nakon šest mjeseci sam morao u vojsku. Bio sam u Sinju, tamo trenirao te igrao za Junak s kojim sam ušao u Drugu ligu. Branio je tad za Junak Vedran Runje, igrao sam još s Ivicom Huljevom, Goranom Sabljićem... Pokušao sam u Italiji, u Četvrtoj ligi. Nakon toga opet Dubrovnik. To je bilo one sezone kad smo bili drugi u Prvoj B ligi pod vodstvom Ivice Matkovića. Izborili smo na taj način povratak, ali su onda preko noći odlučili smanjiti najveći rang, te smo igrali one famozne kvalifikacije. Igrali smo u Kranjčevićevoj. Nismo uspjeli proći, te ništa od povratka u Prvu HNL. Na kraju sam otišao u Dubravku, u Sokola. Bio s njim prvi u Prvoj županijskoj ligi, i to je bio to što se mene tiče - kazao je Renato.
Da, to bi bilo to kad je Renato u pitanju, a njega smo zvali ne zbog njega, već zbog njegovog malog, najmlađeg. Josip Mihaljević je junak ove priče. Rođen je 9. prosinca 2014. godine. Nastupa u dresu GNK Dinamo.
- Josip je s pet godina otišao na trening. Počeo je u Školi nogometa DU Talent, nakon toga bio u Nogometnom klubu Župa dubrovačka, a već tad je počeo igrati za Dinamo. Kako je došlo do toga? Bilo je to kad je s DU Talentom izborio polufinale turnira u Podgorici, a suparnik u tom polufinalu Dinamo. Svidio se trenerima Dinama, zvali su ga te smo ga vodili na treninge u Zagreb, te ga pratili na turnirima. Kako je stariji sin Matej upisao srednju školu u Zagrebu, on također igra nogomet, i to u Dubravi, supruga Anita i ja smo odlučili preseliti u Zagreb. Rekli smo: Imaju obojica priliku, Josip u Dinamu. Idemo im omogućiti da ta prilika, koju imaju, ne popadne – priča Renato.
Mali Josip je krilni napadač. Svaki dan je trening, vikendom utakmica.
- Ma, non stop je na turnirima.
Renato, vraćamo se na njega, pamti s GOŠK Jugom turnir u Austriji i Švedskoj, a Josip?
- Bio je s Dinamom u Torinu, u Krakowu, u Trenčinu, u Hannoveru, u London... Igrao je protiv vršnjaka Manchester Cityja, Rome, Fiorentine, Porta, Benfice, Milana, Dortmunda, Intera, Crvene zvezde, Partizana, Manchester Uniteda... Za mene je on odličan, ali zanemarite to sad, reći će mnogi: roditelj nije objektivan kad govori o svom djetetu. Zato, kažem, zanemarite to te ću na pitanje o Josipu reći: za vrijeme dok je bio u DU Talenta ima deset pokala, što za najboljeg igrača turnira, što za najboljeg strijelce turnira. U dresu Dinama je tresao mrežu Borussiji Dortmund, zatim ekipi Manchester Uniteda, koja je igrala s godinu dana starijim igračima. Vraćam se na ono što sam rekao, supruga i ja smo mu omogućili da ne ostane bez prilike. Na njemu je da se bori za svoje mjesto. Mi smo ponosni na činjenicu da trenira i ide u školu, i da je i tamo odličan. Sad će na jesen u peti razred Osnovne škole Antun Gustav Matoš na Ravnicama. I tako, Josip ima dvije torbe u kući. Jednu spusti, onu sa zadaćama i knjigama, a nakon objeda i učenja uzme drugu u kojoj je oprema za trening te pravac igralište... I tako je svaki dan.
Kao što u osnovnoj od nove školske godine neće više biti kao od prvog do četvrtog razreda, tako ga u novoj nogometnoj sezoni čekaju promjene.
- Do sad je bio na malom terenu, igrao 7+1, a od 1. kolovoza, kad kreću pripreme za novu sezonu, radit će na velikom terenu, igrat će 11 protiv 11. Već je imao nekoliko utakmica na velikom terenu. Josip je motoričan, te nije imao problema.
I opet podsjetnik na Renata dok je bio mali, na riječi koje je o njemu napisao Antun Masle: Radi se o brzom napadaču s urođenim ‘njuhom za gol’.
- Ha, Josip je, da, brz na tatu, tj. brz je kao što je nekad davno bio brz njegov tata. Ja sam rođen 1973. goidne. Da, u ono vrijeme je bilo: Uhvati me ako možeš.... Što da vam rečem još: Nekad pomislim, e Bože moj da sam ja imao ovakvu priliku igrati u velikom klubu, onda promisliš kako bi bilo lijepo da sva djeca u Dubrovniku imaju uvjete za rad kakve ima dosta, dosta klubova u Hrvatskoj, da sad ne govorim što sam sve video, i kako to sjajno izgleda u drugim državama. Eto, Josip je dobio priliku u Dinamu. Podržali smo ga, podržavat ćemo ga i dalje. Ima u Dinamu sve što mu treba. Hoće li iskoristiti priliku koja mu se ukazala, teško je reći. Mi se, naravno, nadamo da hoće. Nitko tad sretniji od nas – istaknuo je Renato Mihaljević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....