Sto godina od smrti Dubrovčanina, koji je potpisao akt o osnivanju Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk Split

Grob Nika Nardellija je na Boninovu. Danas je točno sto godina od njegove smrti. Nardelli je Dubrovčanin, carski kraljevski namjesnik Dalmacije, koji je tu dužnost obnašao pet godina, od 1906. do 1911. godine, a koji je potpisao akt o osnivanju Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk (Split).

Neumorni Jurica Gizdić, kroničar Hajduka, koji je iznenada, u 60. godini života, zauvijek zaklopio svoje oči prije neki dan, u nedjelju, 17. studenog, bio je jedan od glavnih pokretača akcije da se u Dubrovniku obilježi taj povijesni događaj, da se zna da je Dubrovčanin pisao povijest splitskih ‘Bijelih‘.

Želja je bila da se danas, kad je točno sto godina od Nardellijeve smrti, otkrije spomen ploča pokraj igrališta u Lapadu, ali iznenadni odlazak čovjeka, koji je sačuvao od zaborava najveći dio povijesti splitskog Hajduka, to je odgodio. Međutim, predstavnici Grada Dubrovnika, Hrvatsko-austrijskog društva Dubrovnik, Gimnazije Dubrovnik i Društvo prijatelja Hajduka Dubrovnik su danas na posljednjem počivalištu Nika Nardellija, koji je rođen 1857. godine, položili cvijeće i upalili svijeće. 

Tražeći odgovor na pitanje Tko je Niko Nardelli? pronađena je osmrtnicu, koju je njegova obitelj objavila u novini Novo doba, u kojoj su njegovi rođaci javili tužnu vijest kako je: njegova preuzvišenost Niko baron Nardelli, bivši dalmatinski namjesnik, preminuo 4. prosinca 1925. godine.

Objavljeno u Narodnom Dobu

Pronađen je i tekst dr. sc. Wolfgang Pav, Austrijanca, koji je napisao kako je Nardelli bio imenovan, a biran, i to ukazom cara Franja Josipa. Bilo je to 1906. godine. Nardelli je, stoji dalje, nakon uspješne službeničke karijere, kao državni službenik, bio produžena ruka vlasti u Beču, ali je kao vrhunski političar imao i velike ovlasti.

Nardelli je i jedini civilni dužnosnik tijekom više od 100 godina Monarhije koji je bio porijeklom iz Dalmacije, točnije iz Dubrovnika. Na koji je način Nardelli djelovao u ozračju napetosti između bečke birokracije s jedne strane i interesa svoje domovine s druge strane? U kojim je situacijama kao visoki dužnosnik zastupao želje Vlade u Beču, a u kojim je mogao više doprinijeti interesima domovine njenih stanovnika? Koje probleme je mogao riješiti odmah, sam?

Poznato je kako je početkom 20. stoljeća bilo mnogo napetosti. Dalmacija je bila nezadovoljna svojim državno-pravnim položajem. Kraljevina Dalmacija je bila dio austrijskog dijela Carstva, većina ljudi u Dalmaciji, ističe se, priželjkivala je ujedinjenje s kraljevinama Hrvatskom i Slavonijom, ali one su bile dio Ugarske. Beč je odbijao ustupiti Dalmaciju Ugarskoj, a dugi niz godina je financijski zanemarivao Dalmaciju. Stoji podatak kako je 82 posto stanovništva bilo siromašno, gotovo da nije bilo industrije, mnogi su brodovi bili zastarjeli, ceste su bile loše, a prije svega nije bilo dobre povezanosti željeznicom s ostatkom Monarhije.

Našlo se i to kako je Niko Nardelli bio sin jedinac, koji je, kad mu je bilo sedam godina, ostao bez oca, kako je bio odličan učenik. Finuo je Gimnaziju Dubrovnik. Dobio je stipendiju. Poslije je studirao pravo u Grazu. Izvrsno je govorio tri jezika. S 20 godina, diplomom odvjetnika, vratio se u Dubrovnik. Postao je državni službenik i četiri godine kasnije položio je sudački ispit Dubrovniku. Budući da nije bilo slobodnog sudačkog mjesta u Dubrovniku, otišao je u državnu službu u Namjesništvo u Zadru. I onda korak po korak. Nardelli je imao vrsni slijed karijere u državnoj službi: tajnik, okružni poglavar, savjetnik namjesnika, dvorski vijećnik, potpredsjednik, namjesnik – crtice su iz životopisa Nardellija.

Niko Nardelli (1857. - 1925.)

Nekoliko mjeseci prije umirovljenja, bilo je to 1911., dodijeljena mu je plemićka titula baruna, i do kraja Monarhije bio je član Gornjeg doma plemićkog zbora u Beču. Nardelli je umro u Dubrovniku 1925., u dobi od 69 godina. Nije bio oženjen i nije imao potomaka. Iz svega, a to ističe i Pav, Nardelli se očigledno, potpuno sam, napornim radom izborio za svoju karijeru, bez protekcije od viših aristokratskih ili crkvenih krugova. Mladi dužnosnik bio je izuzetno vrijedan, dobar poznavatelj prava, poliglot, a imao je i diplomatskih sposobnosti. Osim toga bio je i jako oštrouman, što se vidi iz primjera kada je Vladu u Beču morao braniti od kritika zastupnika na sjednicama Dalmatinskog sabora.

A što je Niko Nardelli postigao kao Namjesnik? Za njegova službovanja Vlada u Beču prvi put se nakon desetljeća zapuštenosti odlučila za program gospodarskog uzdizanja Dalmacije. Pri tom je Nardelli djelovao uglavnom kao politički dužnosnik. Zahtijevao je trenutačnu novčanu pomoć, kako bi je odmah mogao nebirokratski podijeliti. Dugoročno je tražio jedan do dva milijuna kruna godišnje za sljedećih 15 godina za ulaganja u infrastrukturu: izgradnju cesta, razvitak luka, moderne brodove, osnivanje poduzeća i razvoj turizma. Osim toga tražio je i strukturna poboljšanja u poljoprivredi izgradnju hidrotehničkih postrojenja, posebno isušivanje močvara kako bi se smanjila bolest malarije.

Iako se njegov ambiciozni program nije mogao završiti za sedam godina, nedostajalo je novca, a prije svega dobro obučene radne snage, ipak je ostvaren značajan napredak u izgradnji škola, posebno u manjim mjestima u zaleđu gdje je još do 70 posto ljudi bilo nepismeno.

Tu je podatak kako je izgrađeno 25 novih osnovnih škola i tri stručne škole.

Nardelli se posebno zalagao za oblast kulture. Dioklecijanova palača u Splitu za njegova mandata “otkrivena” je javnosti, ali obnovu dubrovačkog gradskog zvonika nije mogao započeti, jer tadašnja Općina Dubrovnik nije bila voljna sudjelovati u troškovima obnove, S druge strane, uspio je u otvaranju knjižnica u Zadru i Dubrovniku.

Činjenica da je hrvatski kao službeni jezik u Dalmaciji uveden 1. siječnja 1912., tri mjeseca nakon Nardellijeve ostavke, smatra se njegovim najvećim političkim postignućem. Namjesnik je bez sumnje vješto posredovao između hrvatsko - srpskih zahtjeva većine, i interesa talijanske manjine u Dalmaciji. U Beču je iznio prijedloge kompromisa i dodao učinkovit stav: Vlada mora učiniti više za Dalmaciju, a ta dalmatinska želja za hrvatskim službenim jezikom, ništa ne košta”.

U listopadu 1911. Nardelli je dao ostavku iz zdravstvenih razloga i preselio se u svoju Vilu Aurora u Trstenom. Početkom 1924. morao je prodati vilu iz financijskih razloga, te je posljednje dvije godine života proveo u Dubrovniku. Bavio se slikarstvom i izrađivao velike kopije starih slika značajnih osoba iz dubrovačke povijesti. Desetak ovih slika danas je izloženo je u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku.

Prema pisanju lokalnog tiska, na pogrebu Nika Nardellija sudjelovao je gotovo cijeli Dubrovnik, zastave su bile spuštene na pola koplja, dok su ulične svjetiljke bile zatamnjene. Danas nije poznato gdje je Nardellijeva rodna kuća u Pilama, i gdje je proveo posljednje dane života u Dubrovniku...

Cvijeće na grob Nika Nardellija

I tako, danas je točno 100 godina od smrti Dubrovčanina, nekadašnjeg prvog čovjeka Kraljevine Dalmacije, koji je u Zadru 13. veljače 1911. godine potpisao akt o osnutku Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk. Na rođendan Hajduka iduće godine trebala bi se u Dubrovniku otkriti spomen ploča.

HNK Hajduk (Split)

- Svi mi iz Dubrovnika, a koji smo navijači Hajduka, možemo biti itekako ponosni da je upravo Dubrovčanin bio taj, koji je potpisao službeno osnivanje kluba. Hajduk je jedna od najvećih sportskih institucija u Republici Hrvatskoj - istaknuo je Mario Zvono, predsjednik Društva prijatelja Hajduka - Dubrovnik.