Idemo još jednom. Po tko zna koji put. Opet bi se trebao raspisati natječaj za izradu idejnog projekta stadiona Lapad. Potom ćemo vidjet kako je ispalo. Podijelit će se prva, druga i treća nagrada. Novčana. Čestitke će stizati sa svih strana. To je to! Nogometni puk će bit oduševljen. Ne samo dubrovački, i ne samo nogometni. Past će slikavanje. Da se opet ne zaboravi.
Svjetski poznati Dubrovnik, trideset godina od kad smo dobili državu, jedino je županijsko središte u Lijepoj našoj u kojem nije odigrana niti jedna službena utakmica niti jedne uzrasne selekcije hrvatske reprezentacije, pa ni one najmlađe. Za to treba uputiti svakako čestitke. Podijeliti nagrade zaslužnima. Ne godišnje, jer to traje desetljećima. Dakle, u pitanju su nagrade za životno djelo.
Dokaze kako su to zaslužili lako je pronaći. Požutjele stranice Dubrovačkog vjesnika pamte sedam desetljeća 'rada' na izgradnji ne lijepog i velikog, već malog, ali najljepšeg stadiona u Hrvatskoj. Jedino takav zaslužuje ovaj grad.
Nađe se na požutjelim stranicama izjava kakve svijet ne pamti. Kad se napravi dubrovački stadion, tad će svi nogometni velikani pohrliti u Dubrovnik na pripreme, i svi će, kako je to inače u svim zemljama svijeta, trenirati na našem 'ne najvećem, ali najljepšem stadionu' jer, znaju oni, tako se trenira, valjda, na najpoznatijim stadionima svijeta.
Kakve su neznalice oni, npr., u Antalyji. Izgradili toliko terena za trening u gradu i okolici, a nisu stadion da im dođe koji klub na pripreme, pogotovo za vrijeme zimskih mjeseci.
Šalu na stranu, iako nam nije do šale, pogotovo onda kad se krene nešto radit, primjer je igralište s umjetnom travom u Gospinom polju. Dobro, još nije tamo sve gotovo, korona je usporila radove, tribina se nije ni počela raditi, ali samo što nije. Bit će brzo sve gotovo, a kad se to dogodi, kad sve faze budu završene, već tad će Dubrovnik dobiti uvjete ne samo da gradski klub može igrat u većem rangu od trećeg, nego će moći napokon zaigrati i reprezentacija službenu utakmicu, a nakon što se potom realizira 'Arena Lapad', imat ćemo dva mjesta za prste polizat.
Uvijek se nađe netko tko kaže kako se nije napravilo dobro, tj. kako je napravljeno krivo i(li) loše. Sad pričaju da ne valja Gospino polje, i kad se ispostavi kako je nešto uistinu loše napravljeno, čuje se alanfordovska 'bolje išta, nego ništa'. Zanemarimo činjenicu kako to 'ništa' košta više nego u drugih 'nešto'.
Kad je povijest 'bolesti' tako duga, najmanje, sedam desetljeća po našem Dubrovačkom, danima bi se moglo o 'dubrovačkoj ljepotici'. Svjedočili smo mahanjem kojekakvim crtežima, ovako će izgledat lapadska ljepotica, a tad smo naučili kako projekt jednog stadiona stane na papir, eventualno dva. Znali smo doći u iskušenje, te se uputiti i provjeriti da u međuvremenu nisu možda niknula na mjestu lapadskog rugla čak dvije 'ljepotice'. Jedan zatvoreni stadion, ukopan. Na njegovom krovu javna garaža, a kat iznad još jedne javne garaže - trgovački centar iznad kojeg je taj drugi stadion, koji je za razliku od prvog pod vedrim nebom. I cijelo to zdanje ne bi otišlo nebu pod oblake, te pravilo 'hlad' susjedima.
Osamdesetih je, nalazimo vijest, Lapad dobio reflektore, koji su 'niknuli' ispred tribina, te zaklanjali pogled. Godinama se slušalo kako ih treba pomaknut, kako trebaju bit iza leđa gledatelja, a ne ispred njih. Kažu da se čovjek uči na greškama, te se ta greška nije ponovila. Nije na Lapadu. Tamo ih više nema, ali su zato u Gospinom polju 'zasađeni' očito po projektu iz Lapada.
Nezaboravan je bio oproštaj od prošlog stoljeća. Čak je u gradsku vijećnicu navratio i vrh Hrvatskog nogometnog saveza na čelu s tadašnjim predsjednikom Vlatkom Markovićem. Reprezentacija stiže na otvaranje, a reprezentacija je tad bila treća na svijetu. Bilo je samo pitanje tko će pjevat na otvaranju. Sve ostalo je bilo posloženo. Trebalo je, uvjeravali su nas, samo da HNK Dubrovnik vrati ključeve 'lapadskog rugla' i kreću bageri, miješalice će raditi bez prestanka. Samo što nismo čuli kako je sjeme najfinije engleske travice već nabavljeno...
Početak te priče bio je kao iz snova. HNK Dubrovnik je vrlo brzo predao vlast. Javna ustanova sportski objekti preuzela ključeve. Novci nisu problem. Uvjeravali su nas. Već su na računu. Mislili smo tad na računu Grada ili Javne ustanove športski objekti, te nismo pitali na čijem.
Istina, uložilo se. Nije da nije. Osvanula je vrlo brzo na zidu ploča s natpisom: 'Gradski stadion Lapad'. Još se ploča drži i dan danas. Dakle, kvalitetna je.
Deset godina poslije toga dogodio se javni natječaj. Podijeljene su nagrade. Novčane. Pet godina poslije njega održana je jedina do danas prezentacija jednog od mogućih rješenja Lapadskog stadiona. Naravno, javno-privatno partnerstvo je bilo u pitanju. Rješenje je nudila jedna austrijska tvrtka - tri podzemne etaže, prizemlje i kat, a sam stadion bi bio na krovu. Kapacitet – 4 do 5 tisuća gledatelja.
Ne bi to bio samo stadion za pripreme nogometnih velikana, međunarodne utakmice, već mjesto za koncerte i ine druge velike događaje. Ali, srećom, javili su se tad oni koji znaju kako je zemljište u Lapadu ostavljeno isključivo Gradu pod uvjetom da bude za sport. Zato tamo mora biti stadion oko kojeg je trgovački centar, odnosno neki komercijalni sadržaj, ne obrnuto. Tako su govorili. Gradnja tamo mora biti kvalitetna, ne da je riječ o ‘kašunu napravljenom od lima'.
Zatim smo i tom prilikom čuli kako je darovnicom obitelj Pitarević parcelu darovala za nogometni stadion i ako se tamo nogomet ne bude igrao, kako se njima vraća ta parcela.
U većini slučajeva, kad bi se spomenuo stadion, postavljalo bi se pitanje hoće li on biti s atletskom stazom ili bez nje. Nismo još dočekali da netko reče kako mjesta na postojećem prostoru nema za atletiku jer je prava atletska staza duga 176,91 metar i široka 92,5 metra. Zanimljivo je kako s tim podatkom ne maše ni Atletski klub Dubrovnik, koji se očito drži one: 'bolje išta, nego ništa'.
Tu dolazimo do novih prijedloga za Nagradu za životno djelo. Svjetski poznati Dubrovnik, trideset godina od kad je Lijepa naša suverena, prvenstvo osnovnih i srednjih škola u atletici održava u drugoj županiji, Splitsko-dalmatinskoj, točnije u Makarskoj. Dubrovački atletičari treniraju u Trebinju.
Uglavnom, moglo bi se izvući još puno toga, ali, amo gledat pozitivno. Uskoro bi se mogao raspisati novi natječaj. Bit će to nogometni stadion koji će sigurno zadovoljavati stroge uvjete i za igranje međunarodnih utakmica, ispunjati sve zahtjeve UEFA i FIFA. Imovinski odnosi samo što se nisu riješili. To je na požutjelim stranicama Dubrovačkog zapisano i prije 40, 50 godina.
PS. Prvo treba pod hitno zatvorit postojeću zapadnu 'tribinu'. Ne daj Bože da propadne koji dio za vrijeme utakmice, a vrijeme je nagrizlo većinu 'ploča' na njoj. Nova sezona počinje već u subotu, 28. kolovoza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....