Prvo se zaustavio, kao i većina reprezentativaca, u miks zoni, na putu iz svlačionice do autobusa, koji će ih odvesti u hotel.
- Još se trese greda... – to je prvo rekao Marko Kuraja.
Kapetan Franco Jelovčić je izveo slobodan udarac u 38. minuti, dodao do Antonia Sekulića. Čitava Španjolska je stajala ispred svojih vrata. Lopta je projurila iznad njihovih glava, pogodila gredu, ostala u igri. Najgore za nas, ostalo je 1:2. Španjolska je sačuvala to vodstvo i u preostalih 160, 170 sekundi igre...
- Nevjerojatno... Ne znam što bih rekao. Ponosan sam kakav otpor smo pružili Španjolcima, tužan jer nismo uspjeli ostvariti novu pobjedu... Tišina je bila kad smo ušli u svlačionicu, ali mogli smo pogledati jedni drugima u oči. Držali smo na konopcima jednu veliku Španjolsku... Uf, ne znam što bih rekao.
Da, bili su na korak do čuda, natjerali najuspješniju reprezentaciju u povijesti Europskih prvenstava da strepi.
- Ja sam znao da mi imamo kvalitetu, da možemo, ali... ta greda, da je lopta išla samo koji centimetar niže, bilo bi 2:2. Sad bi mogli danima o tome što bi bilo da je bilo...
Izgubili su, ali s terena i dvorane su mogli izaći uzdignute glave.
- Nadam se kako će tako biti u subotu, da ćemo tad imati medalju oko vrata... Mislim kako će nas ova utakmica sa Španjolskom, iako smo izgubili, dići jer smo vidjeli kako možemo dovesti jednu veliku reprezentaciju, velikog favorita, do ruba ponora. I dobili smo potvrdu kako igramo dobro. Istina, možda je sad, u ovom trenutku, odmah nakon utakmice, to slaba utjeha. Ali, ja sam sad još više uvjerenja kako možemo ostvariti povijesni uspjeh. Protiv Španjolske smo odigrali organizirano, tvrdo, bez puno grešaka. Ne volim se osvrtati na suđenje, ali moram i to spomenut. Imali smo pet akumuliranih prekršaja deset minuta do kraja prvog poluvremena, isto tako pet akumuliranih do kraja utakmice. Nakon toga je bilo puno teže igrati, puno teže držati agresivnost. Nismo im nakon toga mogli više biti tako blizu, na svaki naš dodir postojala je mogućnost da oni padnu i dobiju udarac s deset metara. I to je bila otežavajuća okolnost, ali smo unatoč tome, zato to ističem, mi njih pritisnuli, napali... Ne plačem. Nije ovo plakanje, samo vrtim film utakmice.
Zatim smo odvrtjeli film svih pet utakmica na prvenstvu. 2:2 na otvaranju s Francuzima. Dojam: Hrvatska bolja. 2:2 s Gruzijom. Dojam: Hrvatska uvjerljivo bolja. Samo ćemo spomenuti podatak: Hrvatska 60 udaraca prema vratima, a Gruzija 15. 4:1 pobjeda u zadnjem kolu skupine protiv domaćina, Latvije, kojoj je igrao bod za četvrtfinale. Nama samo pobjeda. Dojam: Hrvatska zasluženo bolja. 3:0 u četvrtfinalu protiv Armenije. Dojam: Hrvatska iskoristila svoje prilike u prvom poluvremenu. Povela i kontrolirala utakmicu.
- Rekao sam u najavi prvenstva, imamo baš dobru reprezentaciju. Imamo kvalitetu. Svaki igrač može dati ruke. Atmosfera sjajna. I kad se sve poklopilo, rezultat je tu. Sad, dok se ne odigra drugo polufinale, ne bih ništa govorio. Vidjeli ste našu utakmicu. Portugal jest favorit protiv Francuske, za neke je on favorit prvenstva, ali idemo sad u hotel. Gledat ćemo drugo polufinale. Bez obzira tko nam bude suparnik, naš cilj je isti. Gorimo od želje uzeti medalju. Ostvariti povijesni uspjeh – rekao je, duboko uzdahnuo, opet je vrtio glavom, još se trese okvir gola Španjolaca...
Čuli smo se nakon što je Portugal od 0:1 došao do pobjede 4:1 protiv Francuske, svog četvrtog finala na EP-ima i na korak do trećeg uzastopnog i ukupno zlata na kontinentalnim smotrama.
- Gledali smo Portugal - Francuska, ali, iskreno, više smo pričali o našem polufinalu sa Španjolcima. Dojam je sad isti, kao kad smo pričali u miks zoni, odmah nakon utakmice. Ponosni smo na prikazano. Falilo je tako malo da iznenadimo Španjolsku. Ponavljam, mi smo odlična ekipa. I sad je jasno kako nas čeka Francuska u utakmici za broncu. Bili smo suparnici u skupini, igrali smo i prije s njom. Ozbiljna ekipa. Ozbiljna. U subotu, vjerujem, bit će još više naših navijača. Moram to reći, sad kad smo izašli na teren protiv Španjolske, kad sam čuo himnu, kad su počeli navijači pjevat. Bilo je prekrasno. To je to, za to treniraš, o tome sanjaš. Igrao sam finale domaćeg prvenstva za Olmissum protiv Futsal Dinama. Puna dvorana. 5,6 tisuća ljudi u Zagrebu. Sad ih je u Ljubljani bilo više. Nikad nisam igrao pred više gledatelja. I još polufinale Eura, tvoji navijači. Ma, kad je 6000 naših zapjevalo s nama himnu, to je trenutak koji ću pamtiti. Idemo uzet u subotu tu medalju. Doći će i tata, doći će i sestra. I oni će biti na tribinama. Idemo odigrati i tu zadnju utakmicu kako znamo. I uzet tu medalju – poželio je 28-godišnji reprezentativac Squarea.
Hrvatska i Francuska za broncu u Ljubljani, u Areni Stožice, igraju u subotu, 7. veljače, od 16 sati. Finale između Portugala i Španjolske počinje u 19.30 sati. Hrvatska ili Francuska, tko će se po prvi put popeti na pobjedničko postolje? Naravno, mi se nadamo, vjerujemo, kako će to biti mini ‘Vatreni‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....