MALA S KALAMOTE, TRČI I SKAČE, SAD I U DRESU S DRŽAVNIM GRBOM Marta Musladin, državna prvakinja: ‘Sandra je sjajna, a meni su uzor Blanka i Ivana!‘

Bila sam druga 2019. u dvorani u skoku u dalj u uzrastu mlađih kadetkinja... zatim, u 2020. na prvenstvu druga u skoku u vis među kadetkinjama, te u višeboju treća... – nabraja Marta Musladin, a čuje se, razgovaramo putem mobitela, zveckanje medalja.

Je li to 'vrtiš' po rukama medalje?

- Da, da. Ovako je najlakše, da što krivo ne kažem, ili koju zaboravim. Zatim, bila sam u skoku u vis u mlađim kadetkinjama druga u državi na otvorenom, i prva ove godine u visu vanka. To u kadetkinjama. I u Kupu sam bila najbolja, ali se tu ne dobivaju medalje, međutim, zahvaljujući tome sam upala u reprezentaciju.

Uglavnom, uspjeha nije malo, a kad je tako bilo je i za očekivati da na njenom dresu bude državni grb. Marta, naša mala s Kalamote, debi za reprezentaciju imala je na dvomeču sa Slovenijom.

I dok se još broje medalje, sjećamo se prve. Bila je tad još u dresu Dubrovnika. Druga u višeboju. Naslov u Dubrovačkom je bio: 'Trči i skače od jutra do mraka'.

- Sad kad sam malo bolja u visu, tako više skačem nego što trčim, ali i dalje nastupam na utrkama 300 i 400 metara, a tu sam TOP 10 u svom godištu u Hrvatskoj.

Vis, i da je htjela, nije, nažalost, mogla trenirati u Dubrovniku.

- Prve godine, kad sam došla u Zagreb, išla sam na višeboj. Vis je bio jedna disciplina, te iako ga nisam puno trenirala, bilo je više nego dobro. Imam dobre predispozicije za vis. Visoka sam 179, 180 centimetara.

Kad je u pitanju skok u vis, to se u Hrvatskoj sve mjeri po Blanki Vlašić.

- Blanka je visoka 193 centimetra. Ona je kao juniorka bljesnula, osvojila sa 17 godina naslov svjetske juniorske prvakinje, i to s preskočenih 191 centimetar što je bio top rezultat, ne u hrvatskim, već u europskim i svjetskim okvirima. S 20 godina je postala prva hrvatska atletičarka koja je preskočila dva metra, 2009. je preskočila najviše, 208 centimetara, centimetar manje do svjetskog rekorda... Kad je bila mlađa juniorka Blanka je preskočila 183 centimetra, a ja ću biti mlađa juniorka iduće, 2022. godine.

Državni rekord u dvorani za kadetkinje je 171 centimetar...

- Nove informacije kažu da će se organizirati jedan ili dva mitinga u dvorani tako da mislim da još mogu probati skočiti državni rekord. Na otvorenom je rekord 176 centimetara, a ja sam na Hanžekovićevom memorijalu skočila 170 centimetara, i to sa zglobom, koji nije bio najbolji u tom trenutku. Unatoč tom problemu izjednačila sam svoj osobni rekord.

Vraćamo se na Martino brojanje medalja. Nismo zaboravili kako je na državnom u skoku u vis je uzela naslov prvakinje, a na stranici Hrvatskog atletskog saveza, u izvješću s prvenstva, stoji kako je pet centimetara od rekorda stigla preskočivši sve visine iz prve. Potom je tri puta pokušala, ali nije uspjela preletjeti letvicu državnog rekorda. Što je sa skokom u dalj? Razmišljaš li o troskoku?

- Troskok nije disciplina za mlađe kadetkinje, te kadetkinje, tako da to još nisam probala skakati. Fokusiram se na skok u dalj. Imam rezultat s dvoranskog natjecanja 5,34, ali nažalost to nisam uspjela ponoviti na natjecanjima na otvorenom. S tim rezultatom bi bila možda u igri za medalju i nastup za reprezentaciju i u toj disciplini.

Marija Tolj iz Orebića, baca kuglu i disk.

- Iste su građe atletičarke koje bacaju kuglu, disk, te kladivo. Za to su potrebni jači mišići, veća snaga, dok za skok u vis je atletičarka viša i mršavija, a za skok u dalj je jača. Moja građa je građa atletičarke koja trči 1500 metara....

Tu je malo zastala.

- Ali, više volim skakati...

Marta je članica Mladosti, a najpoznatija članica zagrebačkog kluba je Sandra Perković.

- Sandra je sjajna, tko ne bi volio ostvariti u svojoj disciplini rezultate koje je ona ostvarila u bacanju diska, međutim, što se tiče mojih disciplina, uzor su mi, u skoku, naravno, Blanka Vlašić, tko bi bio drugi, a u skoku u dalj Ivana Španović.

Uf, kako bi bilo lijepo jednog dana biti poput jedne ili druge.

- Naravno, svatko želi biti poput najboljih, pa... pa, i bolji od njih. Put do toga se zna. Treniram svaki dan osim nedjelje, ali vikendom su natjecanja, tako da je i nedjelja radna. Trening je oko dva sata, dva i pol sata. Nekad i više. Filip Pravdica je specijalist za dalj, a zna sve i o skoku u vis. On je moj trener zadnjih godinu i pol dana.

Rezultat je tu. Nagrada za njih je debi u reprezentaciji.

- Za mlađe kadetkinje nema reprezentativnih akcija, tek od uzrasta kadetkinja, tako da sam prvu priliku za nastupiti u reprezentaciji imala prošle godine, ali su zbog korone sva ta natjecanja bila otkazana. Ove godine je zbog korone također bilo problema. Ovo natjecanje na kojem sam nastupila se trebalo održati u Češkoj, i to je trebao biti peteromeč. Međutim, otpali su Češka, Slovačka i Mađarska. Naš savez, želeći da se neko natjecanje ipak održi, uspio je sa Slovenijom u Čakovcu dogovoriti dvomeč.

Marta je pripreme za debi u reprezentaciji odradila na Kalamoti.

- Zadnje natjecanje prije ljeta je bilo 21. lipnja. Nakon toga sam išla dole, na Kalamotu. Prvo sam se tri tjedna odmorila, a nakon toga je krenulo po planu trenera. Imala sam četiri treninga prvi tjedan, pa idući tjedan pet treninga, pa onda idući tjedan šest... Međutim, prošle i ove godine nisam mogla biti na Kalamoti koliko sam inače, već sam morala ranije doći u Zagreb budući ovdje imam sve potrebne uvjete za trening. Kako sam trenirala na Kalamoti? Najviše brzinu, trčala, a jedan do dva puta tjedno sam bacala kuglu i koplje pripremajući se za višeboj. Trener mi je prije puta na Kalamotu dao sve te potrebne rekvizite za trening, te sam zahvaljujući tome mogla imati raznovrsne treninge.

Šalimo se, kuglom je 'tresla' Kalamotu, a koplje je letjelo do Lopuda.

- Hahaha, pa i nije baš smiješno kad bacam koplje. Strah me da netko ne istrči, te ga ne pogodim. Hvala Bogu, to se nije dogodilo. Nije jer uvijek imam nekoga tko pomaže, te pazi da netko ne naiđe. Na Kalamoti bacam na jednom terenu koji je dug 40 metara, zahvaljujući tom mjestu sam mogla odraditi te bacačke treninge. Nažalost, kako napredujem, sve ću manje i manje moći nešto raditi na Kalamoti, te ću biti ljeti sve manje i manje doma. Ove godine se dogodilo da je izborno natjecanje za reprezentaciju kasnije nego inače, te sam uspjela biti više na Kalamoti, ali iduće godine će ovisiti o kalendaru natjecanja. Uglavnom, treba biti najmanje tri tjedna prije natjecanja na pravom atletskom borilištu kako bi bila spremna.

Priča poznata. Ispričala je i Marija Tolj. Znalo se dogoditi da ne dođe ljeti niti jedan dan.

- Tako je to.

Junakinja naše priče trči i skače kako bi bila prva, a na prvom mjestu joj je škola.

- Upisala sam sad Prvu Gimnaziju, u Utrinama. Krenula u srednju školu. Zbog potresa je sad dvosmjenska nastava, te mi je malo teže zbog treninga kad sam druga smjena, ali već iduće godine bi trebala opet biti jedna smjena, škola ujutro. Naravno, valja sve naučit i napravit za školu, a kad to uspijem, tad je lakše poći na trening.

Kad je lijepo vrijeme trenira na Mladosti, na otvorenom, to je stadion gdje se održava Hanžekovićev memorijal, a kad je kiša, kad je hladno, trening joj je u dvorani, na Velesajmu.

- Stojim na Kajzerici, te na trening idem biciklom. Blizu stadion Mladosti, blizu dvorana na Velesajmu. Dvorana je super sređena. Ima sve što nam je potrebno. Sezona na otvorenom je završena. Okrećemo se dvoranskim natjecanjima. Uglavnom, treniram i nadam se kako će bit još bolje - poželjela je 15-godišnja Marta Musladin, državna prvakinja i hrvatska reprezentativka, 'Mala s Kalamote', koja želi obarati i državne rekorde...