Došli smo po čudo, s druge strane se nadali da nećemo doživjeti težak poraz u polufinalu, ali, razmišljali smo, i to bi preživjeli samo ako na kraju, u subotu, naši budu na pobjedničkom postolju. Znali smo kako je Španjolska TOP reprezentacija, gledali smo prema drugom polufinalu u kojem je Portugal favorit protiv Francuske...
I poželjeli, neka bude, ako ne uspijemo napraviti čudo, kao s ‘Vatrenima‘ na posljednjem Svjetskom prvenstvu. Otvorili smo ga remijem protiv Maroka, Maroko smo dobili u utakmici za broncu. Mini ‘Vatreni‘ su Euro počeli remijem protiv Francuske.
Tri države su prošli, u Rigi ostvarili prvi cilj - prošli su skupinu s dva remija (drugi protiv Gruzije) i pobjedom protiv Latvije, domaćina, stigli zatim do Litve i Kaunasa gdje su bili bolji od Armenije. Sad su naši u Sloveniji. Možemo li se i od nje, kao i od Latvije i Litve, oprostiti pobjedom. Ako bude tako, slavit ćemo povijesni uspjeh.
U Ljubljani smo dočekali domaću atmosferu. Sad, koliko je točno bilo naših navijača na tribinama, teško je odgovoriti, ali uokolo cijelog terena hrvatske zastave, s tribina sjajna podrška...
Prva prilika, kad je David Mataja zaustavljen prekršajem, a španjolski reprezentativac Mellado požutio, probudila je nadu kako možemo nešto više. Zatim pokušaj Luke Perića glavom. U 9. minuti je, nakon prilike Mataje, bilo jasno kako su na tribinama gotovo samo naši navijači. U 10. minuti obrana Ante Piplice kad je počistio loptu ispred Davida Novoua. Zatim majstorija kapetana Franca Jelovčića, pa udarac Lime, koji je zaustavio španjolski vratar Didac Plana. Pljesak je zaslužio i Nikola Gudasić, koji je otklonio opasnost. U 12. minuti nova obrana Piplice. Nakon toga smo upali u ‘crveno‘, napravili smo peti akumulirani prekršaj. Španjolska je imala četiri.
U 13. minuti klupa Španjolske je zatražila ‘challenge‘. Je li penal, je li naš vratar zaustavio Francisca Cortesa prekršajem? Nije! U istoj minuti potegao je iz daljine Mellado, ali čisti Piplica. Pokušali smo i mi, točnije Jelovčić. I onda smo pogriješili, tri sekunde prije isteka 13. minute – Pablo Ramirez jedan na jedan s Piplicom – 0:1. Šteta, kao što je bila šteta propuštena prilika u 18. minuti (Mataja, brani Didac Plana). U 19. minuti smo primili drugi pogodak. U zadnjoj se opet istaknuo španjolski vratar, ne jednom. Drugi put kad je Piplica ušao u polovicu Španjolske i dobro tukao. Španjolska je imala 30 udaraca prema našim vratima od čega deset u okvir gola, naši su tukli 13 puta - četiri puta u okvir gola - 0:2 prvo poluvrijeme.
U nastavku, u 31. minuti, prekid jer je nekoliko čaša uletjelo u teren, u pravcu talijanske sutkinje Chiare Perone nakon što je pokazala žuti karton Periću. Redari su intervenirali, došlo je do gužve na tribinama. Potom su na trenutak u dvoranu ušli i specijalci, samo su se rasporedili, ali vrlo brzo su napustili tribine.
Pet minuta do kraja zaigrali smo na sve ili ništa, Jelovčić je bio u ulozi vratara. Tri minute i 31 sekundu do kraja proključale su tribine. Hrvatska je postigla pogodak, stigla na pogodak zaostatka. Kristian Čekol je ubacio, a lopta se od kapetana Španjolske Maria Rivillosa odbila i završila u mreži. Dvije minute i 44 do kraja se orilo Stožicama: Evo ga, evo ga!
Imali smo priliku, slobodan udarac sa šest metara. Jelovčić do Sekulića, koji je zatresao gredu gola Španjolske. I dalje smo pritiskali. Nismo uspjeli.
Nije se dogodilo čudo, nećemo slaviti poraze, ali stoji da smo se većim dijelom utakmice nosili s najmoćnijom reprezentacijom u povijesti Europskih prvenstava, reprezentacijom koja je na svih trinaest prvenstava bila u polufinalu, koja će sad deseti put igrati u finalu i loviti svoje osmo zlato. Izgubili smo samo 1:2.
I kad je bilo tako, imamo se pravo nadati kako će ova priča za mini ‘Vatrene‘ završiti baš lijepo. Je li subota, 7. veljače, povijesni dan?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....