Klapa Kaše izvela je „Lijepu našu“, a prije pozdravne riječi Klare Mitrović, predsjednice Judo kluba Dubrovnik 1966., prepuno Kazalište Marina Držića minutom je šutnje odalo počast svim članovima kluba koji više nisu s nama. Mitrović je s knedlom u grlu istaknula jedno ime – ime Andrije Habulina, oca dubrovačkog juda, nakon čega se prolomio velik i dugotrajan pljesak.
„Šezdeset godina dug je put. Započeo je na vrećama od brašna i smeđim strunjačama, a danas nas vodi na europska postolja i Grand Slam turnire. Između ta dva svijeta stane cijeli jedan život kluba, kao i život svih nas koji smo ga gradili. Ova proslava nije puki popis medalja i drugih uspjeha. Zahvaljujući ostalim zaljubljenicima u judo, postoje knjige koje vjerno bilježe rezultate i brojke hrvatskog juda. Mi smo ovom prigodom htjeli nešto drugo. Htjeli smo zapisati priče koje se pričaju u autobusu, na odmorištu, u dvorani nakon natjecanja. Priče o kimonima koji su se raspadali, o crnoj ploči u koju smo četvrtkom gledali s nadom, o treninzima bez struje, o kombijima koji su se kvarili, ali nas ipak doveli do toliko lijepih mjesta te o ljudima koji su nas naučili da se nakon svakog pada ustaje. Starijim generacijama želimo vratiti barem dio onoga što su proživjele, da se još jednom nasmiju istim šalama i sjete onih kojih više nema među nama. Mlađima želimo pokazati na kojim temeljima stoje. Svaka današnja medalja počiva na nečijem znoju, odricanju i ljubavi prema judu, često u uvjetima koje je danas teško i zamisliti. Ovo večeras samo je dio te povijesti. Ali vjerujem da je dovoljno da nasmije, a možda i rasplače pokoje oko. Zahvaljujem svima koji su s nama podijelili svoja sjećanja, fotografije i isječke iz novina, koje smo objavili i u knjižici ‘60 godina – ljudi, zajedništva i uspjeha‘, otisnutoj za ovu priliku. Hvala velikom Andriji Habulinu, koji je sve ovo pokrenuo i koji nas je naučio da je judo više od sporta. Hvala trenerima, roditeljima, volonterima i svim judašicama i judašima koji su tijekom šezdeset godina nosili ovaj klub na leđima, kao što smo nekad nosili jedni druge uz Petku. Neka ova knjižica bude podsjetnik da smo, prije svih medalja, bili i ostali obitelj“, rekla je Mitrović.
Rođendanskoj proslavi kluba nazočili su, između ostalih, župan Blaž Pezo i gradonačelnik Mato Franković, a u ime Hrvatskoga judo saveza dopredsjednik Branko Crnov. Svi su oni čestitali 60. rođendan Judo klubu Dubrovnik 1966., koji je svoju priču počeo pod imenom Nacui, ali i svim članovima kluba na ostvarenim rezultatima, kojih je u posljednje vrijeme sve više i više na najvećim svjetskim natjecanjima.
- Ovaj klub nije više sportska udruga, ovo je institucija sporta u gradu i županiji - istaknuo je dopredsjednik HJS-a.
Program na daskama Kazališta vodili su Ivana Brailo Drnas i Bruno Blumenschein.
Prikazan je film o povijesti kluba, u tri dijela. Prvi je dio priča od osnutka 1966. do 1980. godine pod nazivom: „Čudaci prvaci na vrećama od brašna“. Drugi dio, od 1980. do 1998. godine, nosi naziv: „Ime na crnoj ploči“ (Habulin bi nakon svakog treninga četvrtkom ispisao tko putuje za vikend na natjecanje – op. a.), a treći dio, od 1999. godine do danas: „Masline se sade za unuke“. Potom slijedi pojašnjenje: na Mediteranu se kaže da se masline sade za unuke. Onaj tko posadi maslinu ne dočeka uvijek njezin pun rod. Današnje medalje plod su maslina koje su sadili drugi.
Ponosan je Judo klub Dubrovnik 1966. i na organizaciju velikih natjecanja – Europskog ekipnog seniorskog prvenstva 1990., zatim krajem 90-ih Svjetskih vojnih igara, a desetljećima na Kup Dubrovnika, međunarodni turnir zbog kojeg svijet od početka 80-ih dolazi na jug Hrvatske, koji je u svojoj povijesti ugostio olimpijske pobjednike te svjetske i europske prvake.
Klub je uručio zahvalnice Gradu Dubrovniku, Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Hrvatskom judo savezu. Posebno priznanje dobili su Frano Stjepović, koji je u klubu od „stoljeća sedmog“, kao i šef struke Mateo Semiz, koji je na tom radnom mjestu od 2009. godine. Posebno su istaknuti uspjesi koje su pod njegovim vodstvom ostvarile judašice Anđela Violić, Petrunjela Pavić i Iva Oberan. Potonja je potpisala povijesni uspjeh kluba – donijela je prvu medalju s Europskoga seniorskog prvenstva, a u karijeri je osvojila između ostalog i četiri medalje na Grand Slam turnirima (srebro i tri bronce). Pavić je izborila prvo zlato s Grand Slama za dubrovački judo, a bila je, između ostalog, i mlađeseniorska prvakinja Europe, dok je Violić također vlasnica medalje s Grand Slama.
Na kraju feste pozornicu su zauzeli najprije najmlađi članovi kluba, kojima su se pridružile tri najuspješnije judašice kluba, a koje je klub također nagradio posebnim priznanjima. Zatim su im se pridružili i ostali. Uslijedila je zajednička fotografija za sjećanje na 60. rođendan kluba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....