Sa suzama u očima je počelo, suze u očima su bile za vrijeme, kao i nakon tužnog skupa u Gospinom polju: ‘Zbogom Antune, i hvala! Volimo Te!‘

Stolica na parketu, pored nje taktička ploča za trenera, lopte, na njoj dres Omble, dres Brkatih slonova, malonogometne družine, koja je osvajala turnire na male barice.... i ruže...

Na velikom platnu, u drugom redu, deset slova, a u trećem osam brojeva: Antun Bačić 1990. - 2025.

Iako je sve manje praznih mjesta bilo na tribinama, tišina. 

Zna li ovdje iko, sreću pisati. Jel neko čuo, za ljubav danas. Možda je važnije, znati brisati. Ono što je davno ostalo iza nas …. – klapa Kaše je izvela pjesmu Ni u tvome srcu Kemala Montena i Rade Šerbedžije.

Sa suzama u očima je počelo, suze u očima su bile za vrijeme, kao i nakon tužnog skupa u Gospinom polju. Antun Bačić je još jednom napunio dubrovačku sportsku dvoranu, tamo gdje je slavio pobjede i tugovao zbog poraza, gdje je znao provoditi dane i dane razmišljajući kakav trening treba biti, gledajući i analizirajući suparnike kako bi mogao prenijeti svojim igračima što i kako odigrati…

Otišao je u Poljsku u ljeto 2023. godine. Preuzeo prvoligaša, te ga zadnji put vodio u subotu, 8. veljače. Dan poslije prestalo je kucati njegovo srce. Otišao je u 35. godini života.

Tko ga je znao nije mogao ne primijetiti tu njegovu strast prema malom nogometu (futsalu), još dok je igrao za Malonogometni klub Ombla, koji je osnovao s prijateljima, dirigirao je u terenu i izvan njega, I to nije moglo proći nezapaženo u Squareu gdje je, također, ostavio neizbrisiv trag. Prije 12 godina je imao debi protiv Uspinjače, protiv istog suparnika u idućoj utakmici postigao svoj prvi pogodak za ‘crveno-plave‘. Nažalost, ozljeda ga je prerano udaljila s terena, ali njegova ljubav nije jenjavala. Kratko se vratio igranju u svojoj Ombli, u Drugoj ligi, te vrlo brzo postao trener mlađih uzrasta Square. U ljeto 2017. postao je trener prve momčadi ‘crveno plavih’. Opet Uspinjača. Debi. Opet pobjeda. Najmlađi je trener u povijesti prve momčadi Squarea. Debi je imao 22 dana prije svog 27. rođendana.

Nakon dvije i pol sezone vođenja Squarea sjeo je na klupu Splita, a na klupu ‘crveno plavih’ vratio se u ljeto 2021. godine. Uz to je pomoćnik izbornika mlade hrvatske reprezentacije. Nakon nove dvije sezone u Squarea, krenuo je u Poljsku, preuzeo BSF ABJ Powiat Bochnia. U Poljskoj najbolji trener…

Bio je više od trenera i igrača; bio je mentor, prijatelj i uzor mnogima. Njegova strast, energija i osmijeh ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali. Njegov prerani odlazak ostavlja veliku prazninu u futsal zajednici i šire.

Govorili su o svom Antunu, Toniju, prvo Dario Marinović, najbolji strijelac hrvatske reprezentacije svih vremena, dugogodišnji Antunov prijatelj, skupa su bili od prvog razreda osnovne škole. Zatim Duje Maretić, kojem je Bačić bio pomoćnik u mladoj reprezentaciji, kolega. U ime Squarea kapetan Maro Đuraš, te Matej Gaće, dugogodišnji prijatelj, koji se obratio u ime obitelji.

Suze i pjesma. Na kraju Harija Rončevića: Kad me jednom noć ne isprati u zoru, kad me tvoji poljupci ne probude, pusti jugu neka prospe me po moru, neću suze i po dobru pamti me. Pusti neka ova pisma otme bol, i polako razdili me od tebe…

Tužan je bio skup u Gospinom polju. Baš tužan.