Jesam, borio sam se. Točno. Nakon koliko sam se borio? Ovako je bilo. Zove me prijatelj i kaže: ‘Ajde, Sado, dođi. Nećeš umrijeti ako i padneš koji put‘. Baš tako je bilo, i kad sam rekao da ću doći, nije bilo natrag. Obećao sam. Na kraju samo Rade Krnjeta u mojoj kategoriji, a Rade aktivan. Sjajan. I da sam se pripremao godinu dana, a ne po ure, koliko mi je trebalo da spremim stvari u kufer i krenem put Hvara, ne bi ga dobio. Rade je sjajan.
Krnjeta je lani osvojio brončanu medalju na Svjetskom veteranskom prvenstvu. Pamti se kako je 2018. godine bio svjetski prvak.
- Rade je ove godine, nemoj to zaboravit napisat, uzeo i europsko srebro i to je pobacao i Francuze, i to ne samo jednog.... – napominje Sado.
Koji je turnir bio na Hvaru?
- U Jelsi, Europski veteranski kup. Ta natjecanja su sjajna prilika da se okupe stari prijatelji, sjednu, popričaju, a naravno, lijepo je opet obući kimono, izaći na tatami, sjetiti se svih onih lijepih trenutaka kad smo bili mladi, kad smo pucali od snage, kad smo trenirali od jutra do mraka s ciljem ostvariti pobjedu. Mene je svemu naučio legendarni Andrija Habulin, otac dubrovačkog juda. Sjećam se njegovih treninga u ‘Partizana‘, a poslije njegovih savjeta kad sam počeo trenersku karijeru. Isto tako sam od njega učio i naučio biti sudac... I kad sam krenuo s judom u Konavlima, tko će pomoći nego Andrija, a u Konavlima sam radio sa Željkom Đapićem. Danas, nažalost, obojica nisu s nama, ali dosta je onih koje su oni učili i naučili i sad ta njihova djeca uče svoju djecu judu – kaže Sado.
Vrti glavom, ne skriva kako mu fale i Andrija, i Željko.
- Već je prošlo osam godina od kad nema Andrije, i više od osam. Ovo ljeto je bilo tri od kad nema Željka... Od Andrije sam sa Željkom naučio da znanje i iskustvo, ako se ne prenosi, nema smisla, bezvrijedno je. I zato sam ponosan na sve što smo napravili u Konavlima. Evo, da se pohvalim, neki dan mlađe kadetsko državno prvenstvo u Gospinom polju. Prva mala Nika Katušić koja je sad u Judo klubu Dubrovnik 1966., prva mala Dalia Schmuch koja je nastupala za Ura Nage, a koja trenira u Fortituda. Njih dvije su do jučer osvajale medalje za Konavle Cavtat, tamo su ponikle. I nadam se kako će obje nastaviti sa sjajnim rezultatima – kaže Sado i najavljuje kako je iduće godine 25 godina od osnutka kluba.
- Prvo smo osnovali sekciju u Osnovnoj školi Cavtat. Oni najbolji su nastupali tad za Judo klubu HCBŠ Dubrovnik. Počeli smo 1996. godine. Dakle, iduće godine je 30 godina od toga, a klub je osnovan 2001. godine. Ne zaboravlja se, Božo Vragolov je bio prvi predsjednik, a prvi nastup smo imali u Požegi gdje smo sa 17 natjecatelja bili drugi u poretku klubova... Kad se sjetim tih početaka Željko i ja, svi koji su bili na bilo koji način uključeni u ovaj projekt, bili smo iznenađeni interesom djece za judom. Nakon toliko godina, gotovo trideset godina, vazda znam reći kako je svaka obitelj u Konavlima imala nekoga tko je trenirao judo... Kad je Matko Klarić došao u klub za trenera, tad smo imali najviše uspjeha. Osvajali smo medalje ne samo u mlađim uzrastima, već i u seniorskoj konkurenciji. Jednom prilikom, kad smo pričali, mislim kako je to bilo kad smo slavili 20 godina kluba, rekao sam kako je bilo više radosti nego tuge, a te naše uspješne judoke su bile motiv drugima, ali i nama trenerima za još veći rad.
Na kraju opet povratak na Europski veteranski kup. Je li bilo prilike iznenaditi Krnjetu?
- Ha, jest. Trebao sam odmah leći, bacit se na leđa, čim je sudac označio početak borbe. I prije nego je on došao do mene. Siguran sam kako bi Rade bio iznenađen s time. Ha, šalim se. Baš me zanima tko može dobit Radu. Ne čude svi ovi njegovi silni uspjesi na najvećim natjecanjima. Inače, poznajemo se više od 40 godina. Što, hoću li dogodine opet na Hvar? Ako zdravlje posluži, hoću, a sad, hoću li se opet boriti. Vidjet ćemo – rekao je Sado Bečić i odmah zove: Treba doći u Cavtat i vidjeti 30-ak mališana od 5 do 8 godina, koji su počeli trenirati judo, a kad se izgradi nova škola, u sklopu nje bit će nova sportska dvorana, puno veća nego stara, vjerujem kako ćemo tad imati mogućnost opet organizirati onaj naš nadaleko poznati turnir Kup Cavtata, pa nitko sretniji ako opet finalne borbe budu dole na rivi u Cavtatu. Ne zaboravlja se, osvojiš zlato, pa skačeš u more. Pobjedničko kupanje... I neki dan na Hvaru, razgovarajući s prijateljima, sjetili smo se toga i ne samo toga. Pa mi smo organizirali prvo judo natjecanje u Kninu nakon oslobođenja, krajem 1995. godine. Bilo je to prvenstvo Južnog Jadrana u judu. Isto tako prvo sportsko natjecanje na Prevlaci. Nije bilo ni struje. Donijeli smo agregat. I onda kad smo pričali o tome, sjetili smo se Željka Đapića, koji je bio idejni začetnik toga, pa se sjetiš i Andrije Habulina, tih svojih početaka. I zato je lijepo bilo biti na Europskom kupu veterana, među prijateljima, odvažiti se izaći u kimonu na tatami i boriti se protiv tako uspješnog judaša kakav je Krnjeta. Na kraju sam imao čast stajati uz njega na pobjedničkom postolju sa srebrom oko vrata. Još jedna baš lijepa uspomena. Lijepa i srcu draga - kazao je Bečić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....