Čekamo da netko ‘propjeva‘, ili će prvo predsjednik Jug Adriatic osiguranja, ili ‘ministar obrane‘, ili će njih dvojica skupa?

Vraća se Andro Bušlje u Juga. Tri ga dana i tri noći nije bilo kući. Još nije ništa reka, sad ga potpis čeka. Šuti o njegovom povratku i kancelarija Jug Adriatic osiguranja. Ne oglašava se ni Andro. Neki dan, odmah nakon što je s Olympiacosom podigao naslov prvaka Grčke, ‘pomeo’ u finalu doigravanja Vouliagmeni, Andro, vidjeli smo snimku, drži pokal, a svi mu plješću. On zahvaljuje navijačima. Je li ovo znači: dobrodošao kući? – glasilo je pitanje, a njegov odgovor: U ponedjeljak dolazim doma ako na to misliš.

Uglavnom, tako je to i kod Juga od ‘stoljeća sedmog‘, a tako je sad i kod Andra. Dok se ne stavi potpis, ni pisma, ni razglednice. Međutim, čekamo da netko ‘propjeva‘, ili će prvo Tomo Dumančić, predsjednik Jug Adriatic osiguranja, ili sam Andro Bušlje, ili njih dvojica skupa, a to će biti, naravno, kad se ovjeri ugovor. Neće prije. To je sigurno, te sad čekamo. Kad će? Kad će? Sve govori, brzo će.

Povratak na početak priče. Nisu prošle samo tri noći kako ga nije bilo kući. Digao je Bušlje sidro još tamo 2015. godine. Tad se nije dogovorio s upravom. Rastanak nije bio s cvijećem. Prvo je otišao u Napulj, u Posillipo, a nakon sezone podno Vezuva zaplovio je put Grčke. Uplovio u Pirej odakle se sad vraća. Nije od 2016. do danas bio samo u Pireju, u kapici Olympiacosa. Branio je u sezoni 2019./20. boje PRO Recca, a sezonu poslije igrao za zagrebačku Mladost. 

Korona je kriva što nije uzeo ništa s PRO Reccom, s Mladosti jest, i to duplu domaću krunu. To je ono kad je Jug dobio prve dvije utakmice finala doigravanja za prvaka Hrvatske, bio domaćin u trećoj i petoj, a gledao kako mu veliki rival sa Save, još s Dubrovčaninom u kapici, diže pokal usred Gruža nakon majstorice. Andro je tad imao 35 godina, a kako je i dalje bio odličan, ministar obrane, opet ga je zvao Olympiacos. Ukupno sedam sezona je poveo dole u Pireju. Svake sezone prvak Grčke, šest puta osvajač kupa, jednom superkupa, i najveći uspjeh – prvak Europe 2018. kad je Olympiacos usred Genove podigao pokal, a PRO Recco je bio domaćin završnog turnira (iduće godine doprvak kad je Ferencvaros slavio u finalu turnira u Hannoveru te osvojio svoj prvi naslov prvaka).

I s Jugom je Andro bio prvak Europe (2006., te tri puta doprvak), osvojio je i europski Superkup, te devet naslova prvaka Hrvatske, šest puta Kup Hrvatske i jednom Regionalnu ligu.  

Dakle, s Olympiacosom 15 trofeja, s Mladosti dva, a s Jugom 18, ukupno 35. Plus 22 medalje s hrvatskom reprezentacijom. Jedini je igrač u povijesti Svjetskih prvenstava sa sedam medalja (dva zlata, srebro i četiri bronce) i to ih je nanizao, prvu uzeo u Melbourneu (zlato 2007.), a sedmu u Gwangju (bronca 2019.). Plus ima zlato i srebro s Olimpijskih igara, zlato i broncu s EP-a...

Unatoč godinama, 39 na leđima, i protekle sezone je dokazao kako još nije za mirovinu. Zato bi njegov povratak trebao biti veliki plus za Gruž, a pogotovo za Jugovu mladost. Ne treba naglašavati koliko joj je značilo to što je uz nju već Maro Joković. Sad još ako bude i Bušlje. 

Čekamo da se oglasi kancelarija Jug Adriatic osiguranja i objavi: Vratio se Andro Bušlje!