Od Gruža se oprostio pobjedom, od Juga nije, a još ga čekaju dvije velike utakmice u karijeri

Vraćamo se u Pariz, kolovoz prošle godine. Četvrtfinale Hrvatska – Španjolska, koja je do tad dobila sve. Nakon utakmice je suznih očiju bio u miks zoni. Porazom od naših je ostao bez prilike doći do olimpijske medalje. Samo mu to nedostaje u karijeri, ali i bez nje, Felipe Perrone, koji je rođen u Riju 27. veljače 1986., čudo je od igrača, vaterpolska legenda. 

Vaterpolski klub Jug Adriatic osiguranje ga je imao dvije sezone, one dvije čudesne, nezaboravne u kojima je velikan iz Gruža igrao u svih devet mogućih finala ovog svijeta od kojih je dobio osam prvih. Početkom prošle godine, kad je Dubrovnik bio domaćin Europskog prvenstva, a Perrone igrao u kapici Španjolske, jutro nakon zadnje utakmice u skupini, ogleda s Francuskom, rekao je: Oprostio sam se od Gruža s pobjedom kad već nisam tako od kapice Juga. Ne vjerujem kako ću opet igrati ovdje. 

Povijest piše: Perrone je najbolji stranac u povijesti trofejima najbogatijeg hrvatskog kluba. Obje sezone s Jugom prvak Hrvatske, osvajač Kupa Hrvatske i pobjednik Regionalne lige, prve sezone prvak Europe, u drugoj osvajač europskog Superkupa. I onda finale Lige prvaka 2017. u Budimpešti. Szolnoki je skinuo krunu s glave Jugaša. To je bila njegova zadnja utakmica u kapici Juga. Jedini poraz u utakmici odluke.  

- Bilo je to s Jugom jedno prekrasno putovanje. Nikad neću zaboraviti kad smo u Budimpešti godinu prije, 2016., osvojili naslov prvaka Europe, iznenadili sve, Eger, zatim PRO Recco u polufinalu, te Olympiacos u finalu. Kad smo od sreće trčali po tribinama, slavili s navijačima – njegove su riječi. 

Kad je napuštao Gruž, a bilo je to u ljeto 2017. godine, rekao je kako želi još koju godinu igrati za Španjolsku, kako zbog toga mora natrag u Barcelonu, točnije Barcelonetu. Felipe je godinu prije oproštaja od Juga zaigrao za Brazil, u gradu gdje je rođen, na Olimpijskim igrama. Vodio ga je Ratko Rudić, zlatni brk svjetskog vaterpola. Nije se dogodio čudo, Brazil nije uspio iznenaditi svijet, a kako je Felipe silno želio olimpijsku medalju, opet je zaigrao za Španjolsku. Međutim, nije išlo u Tokiju. Hrvatska je kriva za Pariz. 

- Dao sam sve od sebe u vodi – to je rekao nedavno, kad se oprostio od Barcelonete i najavio: Igrat ću još u Singapuru, na Svjetskom prvenstvu, I to će biti to. Moje posljednje vaterpolske utakmice. Jako sam uzbuđen. Meni je ovo trinaesto svjetsko prvenstvo. Uživat ću u svakoj sekundi s ovom momčadi – kazao je Perrone. 

Uživat će i dalje. Španjolska u polufinalu igra za dva dana s Grčkom. Igrat će i zadnjeg dana veliku utakmicu, za broncu ili za zlato. Vidjet ćemo. Perrone lovi svoju šestu medalju na svjetskim prvenstvima. Nek se zna, debi je imao 2001. godine u Fukuoki. Mnogi, koji danas igraju u Singapuru, još se nisu bili ni rodili. 

Sergi Cabanas, španjolski reprezentativac

Tonči Vlašić/

Španjolska je u četvrtfinalu sigurno dobila Crnu Goru s 14:5. Neizvjesno je bilo samo na početku, u prvoj četvrtini, koja je završila 4:3. Na poluvremenu je bilo 8:4, na kraju treće 11:4, u zadnjoj 12:4, a onda je 3 minute i 48 sekundi do kraja pogodio Vasilije Radović. Španjolska mreža je bila čista od 10. minute utakmice kad je Đuro Radović zaključio seriju suparnika od 3:0, dakle, Crna Gora nije postigla pogodak točno 18 minuta i 47 sekundi...

I tako i drugo četvrtfinale SP-a bez vatre.