Teže i bolnije je izgubiti četvrtfinale nego finale. Ovo je nedvojbeno najgore – kazat će naš izbornik Ivica Tucak jutro nakon poraza u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva od Mađarske. U Singapur su naši došli braniti zlato. Nisu uspjeli. Tucak utučen. Slomljen. Kao i svi u i oko hrvatske reprezentacije.
Podsjetio ga je kolega Dean Bauer na jutro nakon izgubljenog finala zadnjeg Eura, kojem smo početkom prošle godine bili domaćini. Španjolska nam je onim preokretom uzela zlato iz ruku u zadnjoj četvrtini.
- Srećom, ja i ovi momci nemamo puno ovakvih trenutaka, iskustava, ali kad izgubiš finale... Ipak si osvojio medalju, došao do finala. Srebru se naravno nikad ne raduješ, raduješ se zlatu, pa i bronci, ali ipak igrao si finale nekog velikog natjecanja, osvojio medalju, a ovo je ono... Utakmica koja te praktički ne vodi igdje. Vodi te nigdje. Sada slijedi ovo mrcvarenje, utakmice od 5. do 8. mjesta. Niti imaš pojma zašto to igraš, ali opet, moraš igrati. Na nama je, ponavljam to, da ovo sad sportski odradimo do kraja.
Da, najradije bi svi odmah nakon poraza od Mađara u četvrtfinalu krenuli kućama, ali valja ostati i dalje u Singapuru.
- Nitko se ne sjeća ni četvrtog, a kamoli nižeg mjesta i da se sad ne ponavljam. No, sportski je učiniti sve da se sve završi onako kako je zamišljeno. Igra se i mora se igrati. Da nam je teško, teško nam je. Dat ćemo sve od sebe, izvući sve iz i od sebe, da tu utakmicu s Amerikancima pobijedimo. Pokušat ćemo na najbolji način završiti sve ovo. Bit će vremena za analizu kasnije, što se i kako moglo bolje. Mađarska je s onakvim šutom u nedjelju, onakvom realizacijom jednostavno nepremostiva. Pokušavali smo sve, vidjeli ste, tražili... Jednostavno, bili su bolji.
Jutros u Singapuru potop. Spustilo se nebo na zemlju, ali da je i bilo prekrasno vrijeme, bilo je istina poslije(podne), našima bi bilo i dalje sve tmurno, nikakvo, žalosno. Srećom, bar kad su vaterpolisti u pitanju, rijetki su ovakvi trenuci u posljednje vrijeme. Potopi.
- Nije sve u životu crno, niti mislim da treba od ovoga raditi neku tragediju. Je, teško mi je, meni je užasno teško kao i svim igračima. Trebat će dana i dana, možda i mjeseci da se vratiš u neku normalu. Barem ja to tako doživljavam. Meni svaki poraz teško padne, ali život ide dalje. Nismo ni mi reprezentacija koja je projektirana da uvijek mora osvojiti medalju. Pita se i druge - kazao je naš izbornik.
Mađarska je kaznila sve naše greške, a bilo ih je previše. Odavno tako loše u obrani nismo izgledali. Obrane naših vratara se mogu izbrojati na prste jedne ruke, vratari Grčke i Španjolske su imali četiri puta više obrana, i vratar Srbije je bio dvoznamenkast...
- Nikada, nikada nećete od mene čuti da je kriv ili da je zaslužan, a posebno ne kriv, ovaj ili onaj igrač. Dakle, nije kriv vratar, bek, centar... svi smo krivi. Kad pobjeđujemo, to radimo sa zajedništvom. Isto je tako i kada se gubi. Nema individualne krivnje. Dogodi se loš dan, nismo pomogli vratarima sigurno. Bili smo premlaki. Neke situacije koje smo gledali u video-analizama, nismo prepoznali u bazenu. Da su oni imali šuterski fantastičan dan to isto valja priznati. No, pojedinačne krivnje nema. Kad pobjeđujemo - pobjeđujemo svi, kad gubimo - gubimo svi! Svi mi, počev od mene pa do zadnjeg igrača nismo bili pravi kakvi bi trebali biti za dobiti ovakvu utakmicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....