Ništa nova u Beogradu kad je Europsko prvenstvo. Srbija je prvak, gostima srebro i bronca. Tako je bilo 2006., pa 2016. godine, tako je i sad, 2026. godine. Prije dvije godine smo se nadali kako ćemo mi, kad je prvenstvo bilo u Dubrovniku i Zagrebu, uzeti treći put zlato. Uzeli smo kad smo prvi put bili domaćini, 2010. u Zagrebu, kao i drugi put, 2022. godine u Splitu.
Uoči zadnje četvrtine finala u Zagrebu, 16. siječnja 2024., izgledalo je kako ćemo napisati: Ništa nova u Hrvatskoj.
Međutim, Španjolska nam je pokvarila festu. Alvaro Granados je potpisao jedan od najljepših pogodaka u povijesti EP-a za konačnih 10:11 i gledali smo kako Felipe Perrone podiže pokal, slušali na Savi španjolsku himnu. Oko vrata naših srebro, i suze u očima.
Mađarska nije Španjolska, Srbija nije poput Hrvatske dozvolila preokret. Kad je Đorđe Lazić pogodio tri minute i 6 sekundi prije kraja za 9:6 vodstvo domaćina, počelo je slavlje na tribinama beogradske Arene, dupko pune, više od 13.000 gledatelja. Milan Glušac je do tog trenutka zaustavio deset udaraca Mađara, Dušan Mandić je realizirao oba peterca i još dva puta ‘probušio‘ mađarsku obranu iz vanka. Mandić je minutu i 46 sekundi do kraja podigao sve na noge - 10:6. Potom je Glušac upisao novu obranu, a tribine su počele skandirati: MVP, MVP!
Srbija je dobila finale 10:7 i sedmi put je prvak Europe. Mađarska je osvojila 27. medalju. Iako ima najviše naslova prvaka, trinaest, ne slavi u Beogradu. Nije ni 2006. godine. I tad je izgubila od Srbije finale. Grčka je osvojila broncu.
Naši opet u Beogradu nisu ostvarili cilj. Ni treći put nismo u Srbiji igrali utakmicu za medalju. Na kraju tek šesti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....