Još prije nego je počelo Europsko prvenstvo u Beogradu nije bilo teško pogoditi kako će u drugom krugu igrati Hrvatska i Italija. Istina, nismo znali kako će taj ogled biti na kraju, biti ili ne biti. Pobjednik će u polufinale, poraženi neće biti u prilici osvojiti medalju.
Uglavnom već tad smo dogovorili razgovor, vidimo se uoči ogleda Hrvatska – Italija.
Goran Volarević je od 2018. godine i EP-a u Barceloni trener vratara u reprezentaciji Italije. Bivši je hrvatski reprezentativac, ali i Italije. Rođen je 2. travnja 1977. godine. Počeo je igrat vaterpolo u Delfinu iz Rovinja, potom Kvarner nakon čega je stigao u Gruž.
Prvo je bio sjajan u kapici Bellevuea, točnije Dubrovnika PRO CRO, a potom Juga s kojim je dva puta bio prvak Europe, osvajač LEN-a kupa, po pet puta prvak Hrvatske i osvajač Kupa Hrvatske. U Italiji je branio za Cataniju, Bresciu, Savonu, PRO Recco, Pescaru u kojoj je u 42. godini zaključio igračku, a počeo trenersku karijeru (nedavno se vratio u Rovinj, i trener je Delfina). U PRO Reccu je igrao sa Sandrom Suknom i osvajao trofeje, slavio je i sa Savonom...
I kad se zna kako je bio vratar, kako je sad trener vratara, prvo provjera: Marca Del Lunga nije bilo prošle godine u reprezentaciju?
- Da, nije ga bio u Singapuru na SP-u. I kada mu je rečeno kako je izvan reprezentacije, rečeno mu je kako to nije zbogom. Željeli smo vidjeti kako će mlađi vratari reagirati.
I kad je tako sad u utakmici Hrvatska – Italija imamo dva imenjaka na vratima, Marko Bijač i Marco Del Lungo. Tko ima boljeg vratara? Nismo to pitanje postavili Volareviću, već smo ga pitali: Što su prednosti jednog, a što drugog?
- Obojica su prethodna natjecanja odradili na visokom nivou. Bijač je bio malo konstantniji. Marko ima širinu na golu, od ruku, prebačaja... Del Lungo je više instinktivan vratar, koji brani u skladu s obranom
Tko bolje baca kontru?
- Pa, bogami, mislim kako Del Lungo ima baš dobra dodavanja.
Je li i to razlog što je Italiji kontra najjače oružje?
- Da, a i to je sastavni dio treninga.
Bijač je, kad je počinjao karijeru, gledao Gorana Volarevića na vratima Juga.
– Ja sam tad bio u tandemu s Marom Balićem, a kad je on zaključio karijeru, došao je Frano Vićan. Jug je uvijek imao vratare visoke razine, a to su sad Popadić i Jurišić. Jug je izbacio dosta dobrih vratara i to je i svojevrsna tradicija.
Naši su, istaknuli su, u pripremi utakmice s Italijom odgledali su snimke najmanje deset utakmica Italije u posljednje vrijeme. Vjerojatno sve što ste odigrali. Naglašavaju, s obzirom na promjene u reprezentaciji Italije, kako je ovo drugačija Italija u odnosu na onu, koja je igrala na prethodnim natjecanjima, Singapuru, Dohi, Parizu...
– I ona momčad je imala isti identitet igre. Međutim, imala je pojedince koji su iskakali.
Danas nemate igrača kao što je do jučer bio Francesco Di Fulvio?
- Za sad nema, niti težimo da ga imamo, već želimo stvoriti jaku momčad. U ovom modernom vaterpolu, kad se tako miješaju karte, onda može u svakoj utakmici netko drugi iskočiti.
Iako je novi sustav natjecanja na EP-u, bez četvrtfinala, samo prva dvojica idu u polufinale iz skupina drugog kruga, ipak je ispalo da u obje skupine imamo ‘četvrtfinale‘. Ispalo je, pobjednik skupine ide izravno u polufinale, a drugi i treći razigravaju za mjesto među četiri. U skupini gdje je Srbija prva, Mađarska i Španjolska su odlučivale u zadnjem kolu tko će još u polufinale, a u ovoj skupini je Grčka prva, a za drugo mjesto će se na kraju potući Hrvatska i Italija.
- Ovo su utakmice u kojima momčad sazrijeva. Ove se ne može odraditi treningom, moraš odigrati ovakvu utakmicu kako bi sazrio. Hrvatska je odigrala jako puno takvih utakmica. Iskusnija je u odnosu na nas, ali ovaj novi vaterpolo je pokazao kako iskustvo može pomoći u nekim stvarima, a u drugim ne.
Kako je biti trener vratara reprezentacije kad se zna da ne radiš s njima u klubu.
– Dobro, kad su ovako kratke pripreme tad se tijekom njih ne može puno napraviti. Ali, mi se čujemo tijekom sezone. Dajem im zadatke. Ako ćemo usporediti vrijeme kad sam ja počeo braniti, danas svatko ima trenera vratara. Onda to nije bio slučaj. Kad govorimo o treneru vratara moram reći kako on nije samo trener. On je i psiholog, on je i prijatelj. Vratari su, znate, posebna vrsta. Oni su sami. Oni su za suparnike posljednja prepreka. Pogreška vratara se vidi. Vratari mogu ispraviti nečiju pogrešku, a nitko ne može ispraviti njihovu. Oni su cijelu utakmicu, ne fizički, već mentalno, jedan na jedan. Vi danas, u ovom modernom vaterpolu, imate desetak udaraca na vrata po četvrtini. Vratar je važna karika u ovom sportu. Nekad se govorilo osovina: vratar – centar – bek. Po meni je u ovom novom vaterpolu ‘nestao‘ bek, a vratar i centar su ostali ta osovina.
Kad Italija analizira Hrvatsku, što se ističe na tim vašim sastancima?
– Znamo se već godinama. Hrvatska nije puno mijenjala. Iskusna je, ima momčad, ima i masu i brzinu, ima Bijača na vratima. Jasno je kako ćemo dati sve od sebe i nadati se pobijedi.
I onda smo s Volom zaplovili u povijest... Ako se ne varamo, debi za Hrvatsku na velikim natjecanjima imao je u Budimpešti 2001. na EP-u. Izbornik je bio Neven Kovačević, zatim ga je zvao Zoran Roje. Zadnji put je branio na EP-u u Beogradu 2006. godine kad je izbornik bio Ratko Rudić. Za Italiju je prvi put zaigrao 2012. godine na EP-u u Eindhovenu. Izbornik Alessandro Campagna. Zadnji nastup na SP-u imao je u Budimpešti 2017. godine. Je li tako?
- Da.
I opet povratak na 2001., to se ne zaboravlja. Final four u Gružu. Jug u polufinalu dobio Bečej, branitelja naslova, a u finalu Olympiacos.
– To je bilo nešto nezaboravno, a možda je godinu dana prije, ono kad smo osvojili LEN-a kupa protiv Pescare, bilo još ljepše. Karusel, igralo se po danu... Ušli smo nakon toga s autima na Stradun, pa nam je policajac došao napisat kaznu... Lijepo je osvajati trofeje, a ja sad kad vratim film, meni je od svega najdraže to što sam stekao prijateljstva za cijeli život. Ja sad u Dubrovniku imam ‘braću‘, Ture (Goran i Zoran Turajlić), Suhu (Maro Šušić)... To je meni više od osvajanja pokala. I kad se sjetim tih dana, neka se zna, nije bilo novaca. Igralo se sa srcem. Ja sam Juga napustio nakon što sam 2006. po drugi put s Jugom osvojio naslov prvaka Europe. Evo sad, sjećam se kako smo 2001. za osvajanje naslova prvaka Europe dobili nagradu od 1500 njemačkih maraka u bonovima, ako se ne varam za kupnju u Mediatora. U zagrebačkoj Mladosti su već tad imali ozbiljne ugovore. U Italiji također. Čekaj, čekaj, nemoj zaboravit kako smo mi trenirali u Kuparima dok su bili radovi u Gružu, tamo smo igrali i Ligu prvaka. A Kupari su bili ruševina. Štakori su šetali uz rub bazena. Napraviš okret, a u pločici zabijeni geleri od granata. Možeš se, ako ne paziš, porezat. Nitko se na to nije žalio. Danas kad mi netko kaže kako mu je hladna voda, a temperatura vode 23, 24... Ja se sjećam u Gružu, pod balonom, kad se po dvadeset dana ne bi grijala voda jer nije bilo nafte. Voda po balonom je bila šporka, bila bi zelene boje... Ovi danas mi ne vjeruju da je bilo tako, i nitko se od nas onda nije žalio. Skači i igraj. Za mene su sve to lijepe uspomene – istaknuo je danas 48-godišnji Volarević.
Volarević s Hrvatskom ima srebro iz Kranja 2003. godine, a tamo su naši dobili Italiju u skupini sa 6:3.
Hrvatska i Italija utakmicu odluke, tko će u polufinale EP 2026., igraju ove srijede, 21. siječnja, od 18 sati u beogradskoj Areni (HTV2).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....