Naslovnice Slobodne Dalmacije iz kolovoza 1995. danas izgledaju poput sažetka jedne velike pobjede.
"Hrvatski udar iz trideset pravaca" najavio je odlučan početak operacije "Oluja", vojno-redarstvene akcije kojom su hrvatske snage krenule u oslobađanje okupiranih područja. Nekoliko dana poslije, golemi crveni naslov preko cijele stranice poručuje: "Knin je slobodan!" – simbolički kraj pobune i povratak hrvatske državnosti u kraljevski grad.
Ta je naslovnica postala simbolom kraja rata i velike pobjede Hrvatske.
"Akcija Oluja je završena", "Ostvaren san o slobodnom Kninu" i najava povratka više od stotinu tisuća prognanika zaokružuju kroniku tih povijesnih dana. Na fotografijama vojnici podižu ruke u znak pobjede, razrušene kuće svjedoče cijeni rata, a osmijesi na licima ljudi najavljuju novo poglavlje mira. "Oluja" je za mnoge bila dramatičan, ali presudan prijelomni trenutak – dani u kojima je potvrđena sloboda i cjelovitost hrvatske države, donosi Slobodna Dalmacija.
Danas, dok se prisjećamo tih naslovnica, jasno je da se ne radi samo o medijskoj arhivi, nego o slikama jednog od najvećih povijesnih trenutaka suvremene Hrvatske.
Kako je došlo do akcije "Oluja"? Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", između ostalog, navodi:
"Budući da je srpska strana odbacivala sve mirovne ponude i planove, uključujući i plan Z-4 (siječanj 1995.), koji joj je davao najširu autonomiju, sporazumno rješenje bilo je sve manje izvjesno, a nazočnost mirovnih snaga išla je naruku agresoru jer su one svojom nazočnošću zapravo štitile stanje postignuto nasilnim putem. Hrvatska je bila suočena s prijetnjom zaleđivanja takva stanja, s mogućnošću da se okupirana područja u budućnosti sjedine sa Srbijom. Povremeni pregovori davali su tek vrlo ograničene rezultate i mala poboljšanja; takve je naravi bilo i otvaranje autoceste preko Okučana u okviru tzv. gospodarskog sporazuma iz prosinca 1994. godine. Prestanak komunikacijske blokade pokazao se psihološki razornim za okupacijsku vlast pa su na autocesti zaredali incidenti kako bi se ona ponovno zatvorila.
MALO MUDROSTI KOD SRPSKOG VODSTVA
To je pokazalo da vodstvo pobunjenih Srba ne može prihvatiti niti postupnu reintegraciju. Nepoštovanje sporazuma bilo je povod za vojno-redarstvenu akciju "Bljesak" 1. i 2. svibnja 1995., kojom je oslobođeno više od 500 km² teritorija u Posavini i zapadnoj Slavoniji. Po učinkovitosti i brzini provedbe, po logističkoj koordiniranosti, kao i po rasulu što ga je unijela u sve strukture pobunjeničkih vlasti, ta je akcija rezultirala jasno naznačenim novim odnosima vojne i političke moći, stavljajući pobunjeničku vlast pred alternativu brze integracije ili vojnog poraza. Pregovori o tome početkom kolovoza ponovno nisu dali rezultate, niti su pružili ikakva jamstva za mirno rješenje, pa je Hrvatska bila prisiljena okrenuti se ostvarenju druge velike vojnooslobodilačke operacije nazvane "Oluja".
Najvećoj oslobodilačkoj akciji prethodio je sporazum Tuđman – Izetbegović o vojnoj suradnji s BiH, koji je bio potpisan 22. srpnja 1995. u Splitu. Na temelju tog sporazuma izvedena je zajednička akcija HV-a, HVO-a i Armije BiH ("Ljeto ‘95") kojom je olakšana situacija u Bihaću, a ujedno su Srbi potisnuti iz Bosanskoga Grahova i Glamoča. Na taj su se način osigurali strateški položaji na Dinari pa je otvoren put prema Kninu, sjedištu srpske pobune u Hrvatskoj.
Hrvatske oružane snage 4. kolovoza 1995. iz više su smjerova probile srpsku obranu. Udarnu silu činile su gardijske brigade HV-a i specijalne postrojbe MUP-a, a u zaposjedanju terena pratile su ih domobranske postrojbe. U akciji je s hrvatske strane sudjelovalo oko 150.000 ljudi, što je zahtijevalo složenu i preciznu razradbu. Glavninu udara nosile su gardijske brigade HV-a. Već 5. kolovoza oslobođen je Knin, a do 7. kolovoza, kada je operacija završena, i cijelo dotad zaposjednuto područje sjeverne Dalmacije, istočne Like, Korduna i Banovine. Na međunarodnoj granici hrvatske snage spojile su se s postrojbama 5. korpusa Armije BiH.
Srpske snage povukle su se u rasulu. Većeg otpora uglavnom nije bilo. Zajedno s oružanim snagama iz Hrvatske je pobjegla i većina srpskoga civilnog stanovništva. Ponašanje HV-a i policije prema zatečenom srpskom stanovništvu za vrijeme operacije bilo je korektno, međutim, poslije su se dogodili slučajevi osvete, kao i paleži i pljačke, što je negativno odjeknulo u zemlji i inozemstvu.
STRATEGIJA
Operacija "Oluja" donijela je preokret na vojnostrateškom planu. Srpska pobuna kao i agresija na Hrvatsku vojno su poražene te su stvoreni uvjeti za provedbu operacija u BiH, a potom i sveobuhvatne pregovore. U Hrvatskoj je pod okupacijom, doduše, ostao još sektor UN-a Istok, odnosno područje Baranje i istočne Slavonije, no pokazana vojna moć ojačala je položaj Hrvatske u obnovljenim pregovorima sa srpskom stranom. Pregovori koji su se vodili tijekom jeseni 1995. završeni su u okviru višestranih pregovora održanih u Daytonu u SAD-u. Postignut je sporazum o postupnoj reintegraciji toga područja Hrvatske uz pomoć Prijelazne uprave UN-a za istočnu Slavoniju (UN Transitional Administration in Eastern Slavonia, UNTAES). Reintegracija najistočnijega dijela zemlje, ili hrvatskog Podunavlja, provedena je u skladu s prvotnim planom u razdoblju od početka 1996. do siječnja 1998. godine. Ciljevi postavljeni na početku postignuti su bez žrtava i materijalnog stradanja uz suradnju i postupan rast povjerenja između hrvatske vlasti i lokalnoga srpskog stanovništva.
POSLJEDICE RATA
Prema podacima iz 2009. u Domovinskom ratu na hrvatskoj je strani poginulo najmanje 12.500 osoba, dok sudbina za 1030 osoba nije bila poznata, pa su se smatrali nestalima. U ratom oštećene osobe ubrajaju se i ranjeni (prema podacima iz 1999. ranjene su 33.043 osobe, a od toga broja 9816 bilo je civila), zatočeni u srpskim logorima, djeca ostala bez roditelja i branitelji s trajnim zdravstvenim poremećajima. Prema nepotpunim podacima Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (ožujak 2014.) na srpskoj je strani bilo 6153 poginulih i nestalih vojnika i civila. Oštećeno je i uništeno 183.526 stambenih zgrada.
Posebnu brutalnost pobunjenici i agresor iskazali su u protjerivanju i zločinima protiv civilnoga stanovništva, što se u svjetskoj javnosti počelo nazivati etničkim čišćenjem. Zbog strategije etničkoga čišćenja Hrvatska je 1991. bila suočena s velikim brojem prognanika, ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove na okupiranim područjima. Prvi progoni započeli su već u proljeće 1991. iz kninskoga područja. Izbijanjem otvorene agresije u ljeto 1991. uslijedili su masovni progoni iz hrvatskog Podunavlja, s Banovine, Korduna, iz Like i sjeverne Dalmacije. Vrhunac prognaničke krize bio je u studenome 1991. nakon pada Vukovara. Stanovništvo (uglavnom žene i djeca) napuštalo je sva područja u neposrednoj blizini bojišnice pa je na kraju 1991. u Hrvatskoj bilo 550.000 prognanika te još 150.000 izbjeglica u inozemstvu. Nakon povratka stanovništva u mjesta uz bojišnicu te njihova ponovnog popisa, broj prognanika smanjio se na oko 250.000. Budući da se nijedan prognanik nije uspio vratiti na okupirano područje, njihov boravak u progonstvu bio je dugotrajan, a povratak moguć tek nakon oslobađanja. Hrvatska vlada vodila je brigu o prognanicima sustavom socijalne skrbi, a od prosinca 1991. posredstvom Ureda za prognanike i izbjeglice. Ured je od sredine 1992. preuzeo skrb i o bosanskohercegovačkim izbjeglicama. Uz značajnu humanitarnu pomoć iz inozemstva, troškove zbrinjavanja prognanika i izbjeglica najvećim su dijelom ipak snosili hrvatska država i građani.
PATNJE STANOVNIŠTVA
Prema međunarodno prihvaćenim klasifikacijama ratnih šteta, izravne štete odnose se na troškove vođenja obrambenog rata i ratne rashode, te na gubitke nastale uništenjem naselja i zaštićenih objekata. Oni također obuhvaćaju zločine protiv stanovništva, kršenje zabrane uporabe pojedinih oružja, kršenje prava sudionika u ratu, uništavanje i iskorištavanje nacionalnoga bogatstva i gospodarskih izvora, te pljačku i uništenje imovine. Počinjene su neizravne ili sekundarne štete koje obuhvaćaju gubitak nacionalnoga dohotka i umanjenje društvenoga proizvoda, prisvajanje imovine hrvatskih tvrtki, troškove obnove gospodarstva, štete zbog duševne patnje stanovništva te demografske gubitke, navodi Enciklopedija čiji cijeli tekst možete pročitati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....