Pet velikih pogrešaka ili propusta napravljenih prilikom uvođenja eura. I onaj spot s bakom i unukom jedan je od njih

Ruku na srce, za poskupljenja koja nas najviše muče najmanje je kriv euro. On je samo razotkrio i možda nešto bolje osvijetlio gdje smo i kako stojimo.

Nekima je i otvorio oči, drugi su postali oprezniji jer im se lani stoput reklo da poskupljenja zbog konverzije neće biti. S eurom i bez njega, poskupljenja su naša stvarnost dvije godine kako su cijene počele rasti, a od prošle godine inflacija je toliko ubrzala da se čini da se cijene voze u "formulama", a mi ih pokušavamo sustići na biciklima. Okolnosti u kojima smo uvodili euro bile su svima poznate, onima koji upravljaju zemljom i onima koji plaćaju račune, ali čini se da se na te okolnosti jednostavno zaboravilo od silne želje da postanemo ponosnom 20. članicom europodručja, piše Slobodna Dalmacija.

1. Nisu pokazali zube na vrijeme

Iz mjeseca u mjesec rast cijena hrane preskače rekordne stope inflacije. Samo u prosincu, koji je lani bio treći mjesec po visini inflacije, Hrvatska je po 12,7 posto inflacije mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena bila na desetom mjestu u EU-u. No Hrvatska je prva u EU-u po skoku cijena smrznutog voća od 42 posto, druga je po poskupljenju smrznutog povrća od 45 posto, druga je u Uniji i po 37 posto skupljoj smrznutoj ribi, četvrta je po 44 posto skoka cijena masti, peta je po 64 posto skupljim jajima, šesta po 33 posto skupljem kruhu, sedma po 33 posto skupljen siru, šesta po 28 posto skupljem jogurtu...

Tako su cijene ludovale cijele prošle godine, premda je Vlada spuštala PDV, zamrznula cijene struje i plina, ograničavala rast cijena goriva i devet prehrambenih proizvoda. Jesu li mogli učiniti više?

Mogli su se potruditi i već onda osmisliti crne liste ili neki sličan mehanizam, ili poslati inspektore da kontroliraju ulazne troškove. Ponešto su prijetili, ali cijene se ne daju lako preplašiti. Uostalom, kako ćeš kazniti nekoga tko je na veće cijene uredno obračunavao veći PDV i naplatio sve to potrošaču i dodatno napunio državni proračun?

2. Samozadovoljstvo

U Vladi nisu vjerovali da će biti problema i da je potrebno osmisliti planove i alate kojima će pomoći građanima; vjerovali su da će sve ići glatko i da neće biti poskupljenja.

Vjerovali su da će kao drugdje, u skladu s europskim ocjenama iz iskustava drugih zemalja, inflacija biti od 0,2 do 0,4 posto. Previdjeli su činjenicu da su u drugim zemljama ljudi spominjali poskupljenja veća od tih stopa, i to u uvjetima kad nije bilo posljedica pandemije, kad nije bilo ukrajinskog rata i velike inflacije. Jednostavno su živjeli u oblacima bijelim i do njih nije dopirao nijedan neugodan glas.

Potom su se na Novu godinu slikali uz bankomate s prvim podignutim eurima u zemlji. Nakon novogodišnjeg vatrometa i šampanjca, mirne nedjelje, prvog radnog dana eura u Hrvatskoj ispostavilo se da su na nekim mjestima skočile cijene kave, hrane, usluga...

3. Nisu učili iz vlastita iskustva

Cijelu prošlu godinu imali su za pripremu i pripremali su uvođenje eura. Nedovoljno se razmišljalo o cijenama i građanima.

Istina, propisano je da je zabranjeno podizati cijene zbog uvođenja eura i zaokruživanja, da zbog eura ne smije ništa poskupjeti, stvoren je etički kodeks za one koji se pridržavaju pravila zaokruživanja cijena. Spominjalo se crne liste trgovaca koji će kršiti ta pravila pa su onda te priče utihnule.

Vjerovali su da će to biti dosta, nisu bili poučeni vlastitim iskustvom rasta cijena proizvoda kojima su u travnju spustili PDV na pet posto.

Mitja Gaspari, bivši slovenski guverner iz vremena uvođenja eura, kazao je da je, ovisno o tome u kakvim se makroekonomskim okolnostima preuzima euro, svuda dolazilo do podizanja cijena.

Dodao je da je u Hrvatskoj problem u tome što je nastala ekonomska kriza u Europi i to je učinilo snažan pritisak na cijene. Prema njegovim riječima, u Sloveniji je u prvim mjesecima uvođenja eura došlo do skoka cijena, ali se ta situacija smirila kroz tri do pet mjeseci. U Sloveniji su tako imali skok cijena u maloprodaji, potrošačka košarica je poskupjela dva do tri posto na razini godine.

4. Kampanja reda radi

Kampanja za uvođenje eura djelovala je kao šećerna vodica. Imali smo TV reklame u kojima je baka uvjeravala unuku da neće biti poskupljenja, u pekarnici su objašnjavali kupcu da će prvih 15 dana ove godine moći plaćati kunama, a zauzvrat dobivati eure. I to je to.

No kampanja nije ni mogla biti drukčija jer je bila u duhu onoga što su vjerovali naručitelji, koji su se oslanjali na iskustva zemalja koje su uvodile euro u mirnim vremenima. Stoga, nije bilo potrebno cijelu prošlu godinu trubiti o oružjima protiv poskupljenja, upozoravati kupce kako reagirati kad vide neko poskupljenje i slično.

5. Prijetnje, bijele i crne liste

Umjesto da već imaju spremne procedure, crne i bijele liste ili bilo kakve slične mehanizme kojima će reagirati na cijene koje su rasle s konverzijom, postupalo se po principu drži vodu dok majstori odu. Umjesto da su imali mehanizme i znali što raditi, da su se još lani dogovarali s trgovcima i postavljali uvjete, da su još lani prijetili kaznama, sada u hodu prijete, spominju arsenale oružja i kazni koje država ima na raspolaganju.

Jedan dan se tako kaže da će zamrznuti cijene 100, 200 ili 300 proizvoda, da će ukinuti subvencije onima koji nepropisno iskazuju cijene, povećati poreze, a potom izjavljuju da su poskupljenja mizerna, a onda otkrivaju kolike kazne mogu odsjeći...

A može se čuti da oni koji uspoređuju plaće, cijene i poreze u Hrvatskoj i drugim EU zemljama griješe i dezavuiraju državni aparat i prikazuju porezni sustav nekonkurentnim jer usporedbe nemaju smisla, jer je stara priča da su nam plaće niske, cijene visoke, a porez na dohodak ne plaće svaki drugi porezni obveznik jer ne zaradi dovoljno da bi porez plaćao.

Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.