Dalmacija mnogošto iz povijesti ima zajedničko s crnogorskim primorjem; već sama šetnja kroz staru Budvu i kameni Kotor podsjeća na trogirske kalete ili stari dio Splita, no postoji bitna razlika u graditeljskom pristupu: dok se ulice unutar Dioklecijanove palače "umrežavaju" pod presjekom onih glavnih – Carda i Decumanusa – Kotor se, recimo, gradio kanda bez ikakvog plana, piše Slobodna.
Ipak, i unatoč izostanku simetričnog rastera djeluje skladno, uređeno i aristokratski.
Ta dva dragulja priobalja Crne Gore – stari dio Budve i Kotora dakle – jednako odišu mediteranskim duhom kao i naši gradići uz more, Kotor je sazdan većma od korčulanskog kamena, dijelimo povijest pod Mlecima koja nas je oblikovala. No, i u sadašnjem vremenu imamo nešto zajedničko (a to nije samo Jadransko more): visoke cijene. Primijetili bismo, konkretno za Kotor, čak i više od onih splitskih! Čak i u cjenovno nešto povoljnijoj Budvi jedan nas je podatak ostavio bez teksta (ovo je rečeno figurativno, naravno, reporter uvijek ima teksta). Hajdemo redom, točnije – vozilom prema susjednoj nam državi, preko granice za koju je dovoljna osobna iskaznica.
Oprez! To međutim ne znači i brz prolaz; čekanje na prijelazu Debelo brdo bilo je mučno i iscrpljujuće, te je potrajalo čak sat i pol vremena. Dragocjeni interval ako idete u CG samo za vikend, kao mi. No dobro, kad se kroči ispred zidina Kotora, konkretno kod Vrata od mora, već pogled na tu ljepotu i kameno ziđe koje zimi bude sve tamno i vlažno od umidece, dođe kao melem.
Ljeti je sve puno ljepše, pa i u Crnoj Gori. I da, znamo da ljeto još nije službeno započelo, ali kao da jest! Montenegro je južnije i toplije, to je još jedan turistički adut koji sezonu u bliskom nam susjedstvu može produljiti. No, cijene su u Kotoru formirane kao da sezona traje samo nekoliko tjedana. Neugodno smo iznenađeni, utoliko više što se tamošnja plaća, saznajemo u neformalnom razgovoru s građanima, jedva dobaci do tisuću eura. Zaključak: domaćima je, uz takve cijene, život u Kotoru – luksuz!
Stari Kotor je ljepota koju nastanjuje nekoliko stotina ljudi, dok je nekoć broj stanovnika bio mjerljiv u tisućama – još jedna poveznica s našim Getom, te trendovima. S takvim cijenama ne čudi što ljudi svoje dojučerašnje životne prostore prenamjenjuju u "rudnike zlata", kavane, restorane, zalogajnice, suvenirnice. Magnetići u Kotoru stoje kao u Münchenu. Espresso u starom dijelu grada je skoro tri eura, kolač sedam.
Cijene dostojne megapolisa poput Istanbula. Prije mjesec dana pojeli smo carbonaru u Trstu nekoliko eura jeftiniju od one u Kotoru. Ma da, pa jamačno su crnogorski špageti bolji od talijanskih, Madonna mia! Rižot s puretinom skoro 17 eura. Dec osrednjeg bijelog kućnog vina tri i pol eura. Kotor je otmjen grad, s aristokratskim štihom i divnim "narodnim ljudima" koji su (barem prema nama, Hrvatima) bili jako srdačni. No, cijene nisu adut koji bi nas ponovno dovabio u Zaljev svetaca.
Negativnost putovanja u Crnu Goru su, budimo realni, i ceste. Nimalo ne udovoljavaju turističkim standardima koje pokušavaju ostvariti stihijskim podizanjem cijena, dapače.
Najtužnija potvrda toga zbila se kad smo vozili iz Budve prema Perastu, odakle smo naumili vižitati otočić s crkvicom Gospe od Škrpjela (preko puta je "ostrvo" s crkvom Svetog Đorđa). Naime na predjelu Lastva dogodila se strahotna prometna nesreća sa smrtnim ishodom, poginuo je mladi britanski državljanin dok je suvozačica teško ozlijeđena. Očevid i sanacija mjesta nesreće paralizirali su ionako gmizav promet na dulje od tri sata. Cesta je inače u izgradnji, te puna rupa. Ruglo predivne države, posebice priobalnog dijela.
Budva je s cijenama nešto gostoljubivija od Kotora; istinabog, veća je, izvan gradskih zidina brutalno preizgrađena, ima više sadržaja i ponude, konkurencija radi svoje. Pijemo kavu u divnom kafiću MozArt uz Citadelu, tamo rade sami hajdukovci, saznajemo od simpatičnog osoblja.
Jedan konobar je, otkriva nam, fan Vojka V. i Dječaka, a posebno mu je draga pjesma "Na Lovrincu". Ima tih neobičnosti po Crnoj Gori, uz cestu se oglašava ono što je po standardima Europske unije zabranjeno, a to je "roštilj na ćumur".
No, vratimo se mi u Budvu, grad u kojemu kolač ipak ne stoji sedam eura, nego pet, i to na jednoj od skupljih štacija. Kava se vrti oko dva eura, Karađorđeva šnicla može se pojesti za 15 eura. Mnogi restorani rade cijelu noć – pa neka netko kaže da Crnogorci nisu marljivi! Budva živi 24 sata, ponuda je bogata – od kocke do kulture, a divna obala draga je svima. Nekima je, međutim, nedostupna.
Plaža uz Citadelu, naime, zatvorena je za autsajdere, osim ukoliko su volji platiti 150 eura?! Hej, ljudi, jeste li poludjeli?
Ljubazni mladić na ulazu veli nam da se ipak može kročiti na štekat popiti piće, no kupanje se plaća, a u dnevnu kartu uključena je ležaljka. Dok mi negodujemo zbog takve okupacije narodnog teritorija, uviđamo da mjera postoji zato da se ne uznemirava goste hotela "Avala"; ta je gradska plaža sada zatvoreni grad, samo za goste koji masno plaćaju. Srećom, nije jedina plaža, još ima onih na kojima se mogu kupati domaći ljudi bez naplate.
Plaće u Crnoj Gori, rekosmo, nisu visoke, a mirovine su male kao svugdje na Balkanu. Cijenu rada snizili su strani radnici, koji rade već za 600 eura, i nije njihova krivnja što su bolji život potražili baš tamo.
Inženjeri i liječnici iz zemalja bivše Juge odlaze u Kanadu, Austriju i Irsku, sobare i konobare uvozimo po niskoj tarifi. Svakome po zasluzi; u Crnoj Gori stranih radnika, lako ih je uočiti po antropološkim obilježjima, ima puno.
No, ima i domaćih koji rade u sezoni. Sama sezona unatoč visokim cijenama, po slici ovih dana obećava dobru ljetnu berbu. Ima puno gostiju- Azijata, imućnih Indijaca, čuju se jezici ruskog govornog područja. Njemački i talijanski nismo čuli, no to ne znači da Nijemaca i Talijana neće biti – iako znamo da neki ostaju doma, dok neki biraju povoljnije destinacije u Španjolskoj i Grčkoj. Objektivno puno povoljnije od crnogorskih, pa neka su i manje lijepe od Kotora, Bog ga blagoslovio.
– –
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....