U Galeriji Dulčić Masle Pulitika predstavljena je umjetnička knjiga Slovosvijet umjetnice Anabel Zanze. Uz autoricu, u predstavljanju su sudjelovali ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Tonko Smokvina, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik, Rozana Vojvoda, te viša kustosica Muzeja i galerija Konavala, Helena Puhara. Urednik knjige je povjesničar umjetnosti Igor Zidić, recenzenti su Dalibor Prančević i Rozana Vojvoda, autor grafičkog oblikovanja je Antun Zidić, za naslovnicu je zadužena sama autorica, a nakladnik je Art studio Azinović. Objavljivanje knjige financijski su pomogli Grad Dubrovnik, Općina Konavle, Društvo prijatelja dubrovačke starine, ORBICO grupa i Bilić Vision Poliklinika.
Okupljene je kao domaćin pozdravio Smokvina rekavši kako mu je čast što se predstavlja knjiga autorice koja je inače Dubrovkinja. Otkrio je nekoliko crtica iz njezine biografije, a naznačio kako je planirana samostalna izložba Anabel Zanze u izložbenom programu ustanove za 2027. Komentirao je kako knjiga nudi intiman pogled na Zanzin specifični način rada. Čestitao je na kraju svog uvodnog govora autorici i svima koji su doprinijeli u realizaciji djela.
Vojvoda je napomenula kako je ovo druga Zanzina umjetnička knjiga, prva, Pogled iznutra, izdana je 2017. Dodala je kako je vrijeme koje je proteklo od prve knjige još više naglašava taj pogled unatrag te da je ovo djelo o njezinom slikarstvu, njezine misli, a do izražaja dolazi kategorija vremena pa i vrijeme same slike. Vojvoda je usporedila umjetničin rad sa starim pisarima kojima bi ‘samo tri prsta radila‘ a cijelo je tijelo bi, zapravo, bilo uključeno.
- Važno je osvijestiti taj proces rada, umjetnica radi s perom, cijelo vrijeme dok radi je zgrčena... Nije slučajno da u knjigu stavlja sliku iz radnog procesa... Ne možete je staviti u neki žanr, ona vrlo precizno sabire sva svoja stvaralačka razdoblja pa je to 14 poglavlja. Ne može se baš definirati žanr, a mene osobno taj način pisanja podsjeća na poeziju, prozu... To je zgusnuto značenje, jako je zabavna za čitati, čak me i nasmije, ima i trenutaka apsurda... Slovosvijet nam zaista pruža uvid u svijet konstruiranja riječi i to na način blizak književnosti. Razlika od prethodne knjige je taj što je veliki broj stranica posvetila slijepim i slabovidnim osobama. To je otvorilo jednu novu dimenziju, a iz tekstova koje čitamo jasno nam je da se nikad ne zaustavlja u jednoj formuli, stalna su istraživanja, razmišljanja, mijenjanja kursa... Usmjerila se na ono bitno a to je posebno u važno u ovom svijetu koji je pun frivolnosti... Vodi nas u jako ozbiljna razmišljanja, poručila je Vojvoda.
Puhara je pak mišljenja kako ovo nije samo tekst, kako se ovo ne podrazumijeva samo kao knjiga, ovo je knjiga umjetnika: i djelo i svojevrsni umjetnički predmet.
- Kod Anabel slovo nije samo znak koji treba pročitati, ono ima svoj oblik, zauzima svoj prostor, gradi ritam slike... Knjiga nam omoguće da pratimo što se događa sa slikama i da nam Anabel kroz svoje zapise nešto kaže o njihovom nastanku. Zašto je Slovosvijet umjetnička knjiga?! To je jedan zaokruženi umjetnički produkt. Ovi bi se tekstovi mogli čitati i zasebno, neki od njih su već bili publicirani, neki su pisani baš za ovo. Reprodukcije možemo gledati u katalozima... A ovdje jedno utječe na ono kako ćemo gledati na ono drugo. Na svakoj stranici se mijenja količina teksta, knjiga ne donosi samo građu o njezinom radu, ona oblikovno nastavlja to njezino istraživanje odnosa između gledanja i čitanja. Često u tim slikama, bio to jedan znak ili više njih, naš pogled obuhvaća cijelu tu površinu, slova se nižu, zbijaju, ponavljaju, prepoznajemo ih, ali nekako ne čitamo taj tekst - iako pokušavamo. Postajemo svjesni načina na koji ta slika nastaje... Anabel u knjizi govori o platnu koje pruža otpor i peru koji prenosi samo mali segment boje... Dok gledamo slike, ne razmišljamo toliko o tehnici, nego više o odluci da se tako radi na platnu. Čini mi se da se tu ne traži neki veliki slikarski potez kojim bi autorica pokazala svoju prisutnost, ona se posvećuje toj sitnoj radnji, pristaje na trajanje, ponavljanje i da svaki taj pojedinačni potez služi cjelini. Sve te slike su posve njezine, to je nešto što je teško imenovati jer je Anabel pronašla izraz koji je izrazito osoban i koji se ne nameće gestom. Gledajući reprodukcije u knjizi, možemo vidjeti kako se taj njezin izraz i mijenjao i koliko mu je ostala vjerna. Slovosvijet okuplja radove nastale tijekom više godina, kao i njezini tekstovi koji su nastajali niz godina. Knjiga nam omogućuje da pratimo razvoj njezinog rada iz dvije perspektive, hvala Anabel na ovoj knjizi, a hvala vama na pažnji! - poručila je Puhara.
Autorica je najprije pročitala ulomak, potom je zahvalila publici, sudionicima, uredniku, ustanovi, recenzentima, a naglasila je kako bi voljela da nakon ove bude još umjetničkih knjiga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....