Bili smo na probi ‘Skupa‘, Nives Ivanković: ‘Za razliku od splitskog, dubrovački turizam je ipak neka klasa! Dubrovčani čuvaju svoj govor i vole svoj Grad, svaka im čast!‘

Uobičajeni scenarij u "režiji" ljeta odvija se tijekom još jedne lipanjske noći u dubrovačkoj povijesnoj jezgri. Turisti u pokretu i mirovanju, u besciljnoj šetnji ili u potrazi za zacrtanim odredištem, svejedno, raspršili su se ulicama Grada. Uličicama protječu kapilarno, a najveća koncentracija je, očekivano, na Stradunu. Ukratko, turizam. 

Međutim, južno od Straduna, kad se prođe Gundulićeva poljana i popenje uza skale od Jezuita niz koje kraljica Cersei iz Igre prijestolja prolazi svoj kalvarijski Walk of Shame, a koji i danas, sedam godina od zaključenja serije, magnetski privlači mase, "zagrijavanje" je za 77. Dubrovačke ljetne igre. Na vrhu skala je Poljana Ruđera Boškovića, s desne strane je isusovačka crkva u kojoj je nedavno Borna Sosa izgovorio sudbonosno "da", do nje je isusovački kolegij (Collegium Ragusinum), odnosno Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića... Tu, gdje je sve u znaku Boškovića i isusovaca, znakovlje postaje Vidrino.

Tu je od 21 sati najveća koncentracija kulture u Gradu jer se radi na Držićevom Skupu, prvoj dramskoj premijeri 77. Dubrovačkih ljetnih igara koja će se od 13. do 17. srpnja igrati u Dubrovniku, a 23. i 24. u Splitu (dvorište HNK Split) jer je riječ o koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara, HNK u Splitu te Kazališta Marina Držića. Omeđeni pregradama, popraćeni radoznalim pogledima, ograđeni od turističkih hordi, od "igreprijestolnih" pobuda i obožavatelja, sasvim drugi scenarij diktira ritam tog noćnog teatarskog mikrosvijeta, na tom braniku ambijentalnosti kojeg pod kontrolom drži redatelj Paolo Magelli. Isprva sjedi sâm za stolom jer je stigao prije glumaca, prije mnogih kao da u samoći traži neki kontemplativni dijalog s prostorom, kao pravi kreativac koji se priprema za još jednu berbu sazrelih ideja.

Više možete pročitati OVDJE.