Negdje baš u ovo doba prije dvadeset i pet godina napustio nas je gospar Ferdo Grazio, četiri godine kasnije i njegova sestra Marija, a prije dvije godine početkom listopada i supruga Ileana. Glazba je bila dio obiteljskog nasljeđa što objašnjava njihovu stalnu prožetost s umjetnošću. A umjetnost im je bila zvanje, struka i ljubav. Međutim, talenti, znanja i znatiželje članova obitelji Grazio prelazili su okvire i glazbe i umjetnosti. Stoga su oni na razne i vrijedne načine ostavili pečat u kulturnom životu Grada. Bila su to vremena kad se živjelo u skladu i po mjeri. I zato se tih vremena moramo prisjećati.
50 godina Dubrovačkog klavirskog dua
Vjerojatno je prva asocijacija pri spominjanju obitelji Grazio Dubrovački klavirski duo. Činili su ga brat i sestra, Ferdo i Marija-Mariuccia koji su izvodili skladbe za dva klavira i za klavir četveroručno. Pijanist, skladatelj i pjesnik Ferdo Grazio je u Dubrovniku završio gimnaziju i srednju glazbenu školu. Diplomirao je 1935. na Pravnom fakultetu u Beogradu a romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Studij klavira je završio 1964. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Prvo je službovao kao sudac a poslije 1945. je bio glazbeni referent Radio stanice Dubrovnik. Klavir je podučavao u dubrovačkoj Učiteljskoj školi a kasnije u Muzičkoj školi Luke Sorkočevića gdje je umirovljen 1978. godine. I gospođa Marija je bila zaposlena u Muzičkoj školi. Završila je Preparandiju, Učiteljski studij a potom Muzičku akademiju u Beogradu 1936.godine. Od 1947-1957. godine je na Radio stanici održala ciklus od pedeset koncerata s klavirskim skladbama domaćih autora. Bavila se i skladanjem i pisanjem pjesama. Napomenimo kako su to bila vremena u kojima je zvanje i pedagoga i umjetnika bilo dostojno vrednovano.
Međunarodna poznanstva
Repertoar Dua protezao se od baroka do suvremenih skladbi. Mnoga djela tek što su pronađena u dubrovačkim arhivima ponovno su oživjela pred publikom zahvaljujući bratu i sestri Grazio. Posebnu je pažnju Duo posvećivao starim dubrovačkim majstorima kao što su I.M.Jarnović, A.Sorkočević i Đ.Muratti. A bio je inspiracija brojnim skladateljima pa su mu tako L.M.Škerjanc, R.Matz, N.Njirić i D.Detoni posvećivali svoja djela. Godine 1982. Duo je dobio Nagradu grada Dubrovnika.
Marija i Ferdo Grazio su, zahvaljujući svojim poznanstvima i vezama, u Dubrovnik dovodili mnoge značajne umjetnike. I to ne samo glazbenike. A njihov tinel pretvarao bi se u mjesto susreta brojnih velikana, intelektualnih rasprava i razgovora. Ta su druženja nerijetko bila začinjena glazbom pa bi se vrlo jednostavno, ad hoc, stvorio kakav komorni sastav. Na takvim večerima iskristalizirale su se mnoge ideje, one o festivalima, koncertima, o dubrovačkoj muzičkoj školi, o čuvanju baštine. A takva su druženja bogatila i privatni arhiv obitelji Grazio ne samo fotografijama i uspomenama nego i vrijednim dokumentima.
U takvu se obiteljsku atmosferu jedino mogao uklopiti netko tko ima slično zaleđe, interese i potencijale. A to je bila gospođa Ileana Grazio. Njena zainteresiranost za sva događanja, i ona koja nisu bila usko vezana uz glazbu, učinila su je dragocjenim kroničarom bogatog i slojevitog vremena.
Odgovornost prema povijesti
Nakon srednje glazbene škole u Dubrovniku, gospođa Ileana je završila Višu pedagošku školu u Splitu, a nakon toga muzikologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Do mirovine je bila zaposlena kao profesor hrvatskog jezika i glazbene kulture u Osnovnoj školi Lapad.
Osim članaka vezanih za metodologiju nastave iz glazbene kulture i književnosti, objavila je i niz muzikoloških istraživanja i stručnih članaka, uglavnom o temama iz glazbenog života Dubrovnika i poveznice Dubrovnika s drugim sredinama. Zajedno s muzikologom Mihom Demovićem, 2012. godine osnovala je Udrugu “Stara dubrovačka glazba” s ciljem njegovanja i daljnjeg proučavanja dubrovačke glazbene i kulturne prošlosti. U palači Sponza je 2018. godine Udruga promovirala četiri Demovićeve knjige “Velika povijest dubrovačke glazbe” koje su rezultat više od pola stoljeća prikupljanog materijala iz brojnih arhiva i privatnih izvora. Riječ o djelu od najviše državne vrijednosti i značaja koje s raznih aspekata govori o snažnoj povijesti glazbe od tisuću godina.
Gospođa Ileana se bavila i glazbenom kritikom a svoje je osvrte objavljivala u brojnim tiskovinama. U više navrata je bila član Ocjenjivačkog suda za glazbu nagrade Orlando na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Godine 1999. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos hrvatskoj kulturi. Bila je i dugogodišnji aktivni član Društva turističkih vodiča grada Dubrovnika a svojim je djelovanjem unaprijedila organizaciju Društva i ispit za vodiče.
Svijet koji nestaje
Već dobrano navikli na usku specijalnost često ograničenih dometa i manjkave naobrazbe, kao da i ne možemo pojmiti kakvi su to bogati životi bili i što je sve iz njih ishodilo. Snaga takvih jezgara djelovanja nestaje i pada u zaborav. I kad se u doba godine u kojem su nas napustile sve tri spomenute osobe sjetimo o kakvom je postojanju bila riječ, pitamo se uči li nas čemu naša prošlost i kamo idemo. Ostaje zahvalnost na takvim ljudima i prema takvim ljudima koji su znali da kad talent dobiješ onda ga treba njegovati i dijeliti sa svijetom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....