Dirigent Valentin Egel, violinist Roman Simović i Dubrovački simfonijski orkestar disali zajedno

I drugi nastup Dubrovačkog simfonijskog orkestra na 77. Dubrovačkim ljetnim igrama održan je u Kneževom dvoru. Koncertom je ravnao Valentin Egel a solist je bio violinist Roman Simović. Dubrovačka publika s oba umjetnika ima odlična iskustva i lijepe uspomene. S Egelom tek odnedavno, a sa Simovićem više od dvadeset godina.

Večer s posvetama

Koncert je započeo praizvedbom nastalom u suradnji Igara i dubrovačkog skladatelja Frana Đurovića. O Sinfonietti Starija od Revelina sâm autor govori: “Za naslove često, uglavnom ironično, koristim citate stihova pop pjesama (na koje se ne referiram, nego stihove izvadim iz konteksta), često izazivajući čuđenje kako kod publike, tako i struke. U ovom slučaju se prigodno radi o stihu pjesme Dubrovačkih trubadura. Ideja mi je bila pogoditi mjeru između suvremenog i klasičnog orkestralnog izraza, u nadi da ću napisati kvalitetno, zanimljivo, a možda i repertoarno djelo. Moji zadnji radovi pisani su u maniri koju u šali nazivam neo-neo-klasikom, primjerice nedavno izvedeni Peti gudački kvartet - S morem bit ću sâm. U pozadini iznosim osvrt i kritiku na trenutačno stanje u umjetnosti i društvu, referirajući se na negativne pojave kao što su licemjerje, javna osuda, selektivna tolerancija i dvostruki standardi. Skladbu sam posvetio pateru Petru Perici kojeg su, bez suđenja, u listopadu 1944. na otočiću Daksi pored Dubrovnika mučili i ubili partizani, komunisti. Na Daksi je ubijeno nekoliko desetaka Dubrovčana (najmanje 79, vjeruje se da je broj puno veći). Daksa je samo jedno od oko 1300 hrvatskih stratišta, više od 700 nalazi ih se diljem Hrvatske, oko 500 u Sloveniji, a pedesetak u Bosni i Hercegovini. Za te užasne zločine nitko nije odgovarao i nitko nije kažnjen. A za ratni zločin nema zastare…”

Violinist Roman Simović

DLJI

Đurović je koristio motive pjesama padre Perice kao i onih koje se u nekim vremenima nisu smjele pjevati ili su se morale pjevati. Sinfonietta je protkana i našim melosom, mediteranskim ugođajem, Jusićevom glazbom u klasičnom izrazu, a posebno je upečatljiv solo trube pred kraj skladbe. Sudeći po reakcijama članova Orkestra, praizvedba je naišla na burno odobravanje, a publika ju je nagradila glasnim pljeskom. Prisustvo skladatelja Đurovića doprinijelo je svečanom početku ove iznimne večeri.

Očaravajući i Koncert i Simfonija

Koncert za violinu i gudački orkestar br.1 imena Daleko svjetlo latvijski skladatelj Pēteris Vasks posvetio je violinisti Gidonu Kremeru, svom sunarodnjaku. Kremer ga je uz sastav Kremerata Baltica praizveo na Salzburškom festivalu prije trideset godina. Recimo kako su i Kremer i njegov orkestar nekad bili česti gosti Kneževoga dvora.

Roman Simović nas je oduševio svojim sviranjem. U njegovom nastupu su spojene sve komponente koje su preduvjet da bi netko bio vrhunski umjetnik. Profinjenost i temperament, muzikalnost i tehnička suverenost kod Simovića imaju zapanjujuće dimenzije. Naglasimo da je riječ o složenom i zahtjevnom djelu kako za sviranje tako i za slušanje. Roman Simović, Valentin Egel i dubrovački orkestar tvorili su jedno tijelo koje je potpuno opčinilo Knežev dvor.

S Mozartovom Simfonijom br. 40 u g-molu otputovali smo u neko drugo vrijeme. Egel je od Orkestra postigao i energičnu i elegantnu izvedbu zapanjujuće dramaturške strukture. Bio je to veličanstveni kraj jednog iznimnog druženja s glazbom.