Onomastičar i jezikoslovac, doktor znanosti Domagoj Vidović predstavio je u Saloči od zrcala knjigu "Bokeljske studije i ogledi" koja je objavljena u nakladi Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore. Uz autora, o knjizi su govorili predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore (HNV) Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI), zastupnik u Skupštini Crne Gore i pjesnik Adrijan Vuksanović i teatrolog i novinar Neven Staničić.
Knjiga "Bokeljske studije i ogledi" sadržava onomastičke i kulturno-književne studije o Boki kotorskoj i Svebarju (Baru s okolicom). U knjizi se iznose temeljne jezične, književne i općenito kulturne odrednice hrvatskoga identiteta u današnjoj Crnoj Gori te odgovara na desetljeća (auto)cenzure i posezanja za mjesnom hrvatskom baštinom.
Moderator večeri bio je predsjednik Društva dubrovačkih pisaca i novinar Boris Njavro koji je na početku pozdravio okupljene.
- Što reći o Domagoju Vidoviću? On je jedan heroj, čovjek koji gdje god dođe, pojasni onome tko tamo živi o čemu se radi, pojasni ulice, gradove, porijeklo... U zadnjih nekoliko godina sve češće i češće odlazi u Boku kotorsku, istražuje i otkriva predivne stvari. Jedna od njegovih ‘lutanja‘, putešestvija je ova knjiga. To je čovjek kojeg je za savjet pitao i Luko Paljetak a koji je rekao da će nakon njega samo Domagoj znati napisati prave akcente. Domagoj Vidović je poeta i književnik, izvanredan je, naveo je Njavro koji je naglasio kako je autor ‘terenac‘ koji hoda i neprestano traži.
Potom se publici obratio Deković.
- Sad nas Hrvata u Crnoj Gori u procentima ima 0,83 posto, ali ta malobrojna zajednica baštini preko 65 posto ukupnog kulturnog blaga cijele Crne Gore. To je strahovito breme na zajednicu koja je odlučila štititi i čuvati svoj identitet. Boka je etnički i duhovno hrvatski prostor, to je jedan kompletan hrvatski prostor. Naš identitet branimo kao baštinici, branimo to javno i moramo stvoriti vrijednosti koje trebamo ostaviti našoj djeci. Tako je ova knjiga proizvod sedam, osam godina rada Domagoja Vidovića. Hrvatsko nacionalno vijeće je ponosno što je tiskalo ovu knjigu, a nadam se da ćemo za godinu-dvije objaviti još jedno izdanje. Slobodan Prosperov Novak je zaključio kako smo ovu knjigu čekali više od 50 godina! Iz tiska nam je upravo izašla 67. knjiga, a važno je da pisana riječ ostane kao nadahnuće, garancija i opomena da su Hrvati u 2025. bili organizirani u Boki kotorskoj te čuvali i branili svoj identitet, objasnio je Deković.
Vuksanović je komentirao kako je zahvalan Vidoviću zbog svega što radi za Hrvate u Crnoj Gori.
- U parlamentu nemam savjetnika i navikao sam se na tu vrstu ‘usamljenosti‘, ali mogu reći da je jedan od mojih neformalnih savjetnika Domagoj Vidović koji mi pojasni povijesne zavrzlame pa poslije mogu raspravljati o tome. Puno tih podataka Domagoj otkriva i prenosi, a mi ih - svatko na svoj način - distribuiramo u javnost i to je jako važno. Možda se nekom čini da smo zarobljeni u prošlost, ali borba za sadašnjost počinje borbom za prošlost. Stalno smo u nekoj napetosti, okruženi mnogima koji idu u prošlost i koji govore da nas nema ili da smo neki drugi. Nedavno smo imali nastup jednog pravoslavnog svećenika iz Tivta koji je rekao da su Hrvati ‘projekat‘.
- Riječ je o Hrvatima koji su desetljećima izloženi određenim kontaminacijama. Imamo problem s Hrvatima ranjenog identiteta koji kao takvi plutaju političko-društvenim bujicama umjesto da budu usidreni u ono što jesu. Knjiga ima udžbenički karakter i zbog toga je posebno cijenim i volim, ima vrstu pragmatičnost koja je nama korisna. U Hrvatskoj imamo vrstu redukcionizma, ali ta bliskost s Republikom Hrvatskom nam je važna, mi iz te relacije crpimo svoj vitalitet, podcrtao je Vuksanović te dodao:
- Naš značaj je puno više od broja, naš značaj se zasniva na određenim vrijednostima koja slijedimo i ako im budemo lojalni, rast će i naš broj. Da je politika Republike Hrvatske u zadnjih 60, 70 ili 80 godina bila kao što je danas i da su Hrvati u Crnoj Gori bili organizirani kao zadnjih 20 godina, bilo bi nas puno više, ali to ne znači da ne trebamo biti angažirani, zato trebamo sijati sjeme koje će niknuti za određeno vrijeme. Jako sam zahvalan Vladi Republike Hrvatske i određenim institucijama na svemu što rade za Hrvate u Crnoj Gori jer bismo bez te potpore bili puno slabiji i ranjiviji. Zahvalan sam Domagoju Vidovića što se bavi nama, mi Hrvati u Boki kotorskoj svojim bokeljstvom participiramo na sveopćem hrvatskom kulturnom krugu i činimo ga bogatijim, kao i Hrvati u Hercegovini, Bosni, Vojvodini i diljem svijeta. Moramo biti ponosni na misiju koju imamo i na vrijeme u kojemu živimo jer je Hrvatska slobodna, neovisna i demokratska zemlja. Davat ćemo svoj doprinos, a znam da ćete se radovati svim našim postignućima jer su to i vaša postignuća, zaključio je Vuksanović.
Staničić je iskazao želju da okupljenima ‘otvori‘ apetit za Vidovićevom knjigom. Našalio se da im je u Boki kotorskoj želja da Vidovića ožene upravo u Boki tako da im ostane kao ‘trajno vlasništvo‘.
- Treba imati sreće sresti čovjeka koji se zanima za ove stvari. Prije osam godina je bio prvi susret s njim, tad se Domagoj zainteresirao za ove teme. Najzanimljiviji dio knjige je onaj koji se odnosi na onomastičke studije, tu je pregled zabranjenih i rijetkih imena, pregled toponima, književne studije koje se odnose na Kotor i na Budvu... Treba čestitati Hrvatskom nacionalnom vijeću na ovom izdanju i sve što postiže u suradnji s Domagojem. No, tko će čitati i baštiniti ovu knjigu? Teško je očekivati da će se pojaviti na popisima lektira u crnogorskim školama i na fakultetima, ali ovo nadilazi okvire Crne Gore i Hrvata koje žive na ovom području... Kao što navodi Prosperov Novak, nedostaje institut koji bi se bavio ovom književnošću. Gledanje samog sebe u ogledalu - to je ono što nam ova knjiga donosi, suočiti se mora i što je više tog suočavanja, mislim da ćemo svi iz njega izvući bolju poruku, poručio je Staničić.
Vidović je podsjetio kako su mu prilikom prvog dolaska u Boki rekli da kraj Tivta živi jedna bračka obitelj. Slučajno je pronašao tu obitelj...
- Cijela bokeljska priča krenula je 20 metara odavde - u ‘Fontani‘. 2016. sam bio sa Stjepanom Šešeljem u Županiji. Tad su krenuli prvi pregovori da odem u Boku, ali su nedostajali dva ‘sastojka‘: Boris Njavro i bokeljski dodatak. Jer, kad niste s Borisom u ‘Fontani‘ kao da niste u ‘Fontani‘. Godinu dana poslije sjedili smo u Stonu i tad se otvorila cijela priča. Imao sam ‘vatreno krštenje‘ u Kotoru jer su mi digli tablice, ali su se čudno vratile, ne znam je li to blažena Ozana Kotorska ili nešto drugo... Slijed je bio sasvim logičan. Dosad sam više od 10 godina proveo u istočnoj Hercegovini, brojke su tamo puno lošije nego u Boki kotorskoj. Hrvati su u Crnoj Gori politički subjekt, nekad ih je bilo više, možda tri puta više, ali nisu bili politički subjekt kao što i Hrvati u BiH realno prije nisu bili politički subjekt kao što su danas. Tvrdilo se da su Hrvati u Crnoj Gori nestali prije 150 godina, a u Kotoru je prije tri stoljeća postajao tumač za hrvatski jezik! Prvi tekst napisan na hrvatskom jeziku u Baru dolazi iz 1629. Na ta posezanja je jako teško odgovoriti jer ne razgovarate s nekim tko je racionalan... Knjiga je ponajprije namijenjena našim ljudima, potrebno je našu mladost učiniti samosvjesnim ljudima. Casanova spominje pet Hrvata, četiri su iz Budve, a jedan iz Perasta! Sloboda se danas ovdje u Dubrovniku podrazumijeva, ali taj dašak slobode bolje razumiju oni koji su s ovih rubnih područja. Dubrovnik je uvijek tu, svjetionik je u mraku, osjećam ovdje kutak slobode, slobodu da možemo govoriti ono što nas tišti, izjavio je Vidović koji je zahvalio svim predstavljačima, suradnicima, medijima, ali i Dubrovačkim knjižnicama.
Autor predgovora knjige, Slobodan Prosperov Novak, ističe kako do danas nije bilo neke knjige koja bi toj velikoj hrvatskoj narodnosnoj temi posvetila svaku svoju stranicu, svaku rečenicu i svaku svoju misao kao ovo Vidovićevo djelo. Ovakvo smo djelo, napominje Prosperov Novak, čekali čitavih pola stoljeća jer je ono objava jednoga novog i sada stasalog naraštaja koji s potpunom upućenošću i spremnošću može tretirati to zahtjevno filološko područje. Prosperov Novak naglašava kako su na stranicama Vidovićeve knjige srušeni manje-više svi pokušaji da se ospori nesporni hrvatski identitet ovih povijesnih hrvatskih krajeva i njihove književnosti, ali i cjelokupnoga identiteta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....