DSO, dirigent Ivan Šćepanović, solisti Andrey Gugnin, Ivana Kuljerić i Matija Meić: Ljubav Borisa Papandopula prema Dubrovniku pretočena u glazbu

Sva tri nastupa Dubrovačkog simfonijskog orkestra na Igrama održat će se u Kneževom dvoru. Prvi je bio posvećen Borisu Papandopulu čiju 120-tu godišnjicu rođenja obilježavamo ove godine. Program se sastojao od pet skladbi od kojih su tri inspirirane Dubrovnikom. Naime, Papandopulo je gajio posebne veze s gradom, često je nastupao kao dirigent a brojna je djela posvetio dubrovačkim ansamblima i umjetnicima. Koncertom je ravnao Ivan Šćepanović kojemu je ovo bila prva suradnja s Orkestrom.

Zašto troje solista?

U prvoj skladbi, Koncertu za klavir i gudački orkestar br.2, predstavio se prvi od troje solista. Riječ je o Andreyu Gugninu, dubrovačkoj publici poznatom pijanisti. Gugnin je plijenio pažnju svojom briljantnom tehnikom, začuđujućom kondicijom i gotovo reljefnom predstavljanju klavirske dionice koju su, nažalost, pratili često rasklimani i neprecizni gudači.

Koncert za ksilofon i gudački orkestar Papandopulo je posvetio Janu Lotku, nekadašnjem članu DSO-a. Ovom prigodom je solistica bila Ivana Kuljerić koja je svirala energično, muzikalno i suvereno te je imala čvrstu i poticajnu pratnju.

Klavirist Andrey Gugnin i članovi DSO-a

DLJI

Vojnovićeve Lapadske sonete Papandopulo je uglazbio za glas i gudače. Praizvedeni su 1979. godine na manifestaciji Dani hrvatske glazbe koja se desetljećima održavala u Dubrovniku u zimskom periodu. Tada je Sonete izveo Vladimir Ruždjak uz Komorni orkestar Škole Luke Sorkočevića kojemu su i posvećeni. Na ovoj večeri je bariton Matija Meić Sonete dočarao uživljeno, nadahnuto i slikovito u potpunosti podržan pratnjom u istom duhu.

Angažirani dirigent i iznenađujuće neuigrani svirači

Posljednje dvije skladbe bile su orkestralne. Prvo suita za gudače Pintarichiana, pa Hommage à​ Sorkočević koji je posvećen orkestru dubrovačke Muzičke škole i praizveden 1985. godine. Za posljednju točku su se gudačima pridružili i puhači. Očiti angažman dirigenta Šćepanovića i pozitivna energija koju je dijelio čitavu večer nisu našli odjeka u Orkestru. Naprotiv, u nekim trenucima nisu svirali niti korektno. A to je ansambl čije smo nastupe na Igrama posljednjih sezona mogli isključivo hvaliti. Imamo osjećaj da su ovom koncertu trebale prethoditi dugotrajnije pripreme. Ili, jednostavnije rečeno, skladbe je trebalo studioznije obnoviti i bolje navježbati - što ide na dušu Orkestru. A možda i skratiti dugi, zahtjevni i naporni program - što ide na dušu Organizatoru.

I Papandopulo i Igre i Orkestar i publika zaslužuju bolje.