Četvrti koncert je obilježio 25 godina od prvog nastupa mezzosopranistice Dubravke Šeparović Mušović na Igrama, stotu obljetnicu Dubrovačkog simfonijskog orkestra, odao je čast svjetskim modnim dizajnerima koji su stvarali za operne produkcije a posebno je bio posvećen našoj slavnoj kostimografkinji Iki Škomrlj. Međutim, ništa od navedenog nije bilo napisano u večernjem programu, koji je ipak najvažniji izvor informacija. Četiri značajne prigode u istoj večeri umanjile su važnost svake od njih. Dovoljna je bila jedna.
Zavodnice, osvetnice, heroine
Na koncertu imena Zavodnice, osvetnice, heroine, od četiri spomenute prigode se na prvo mjesto nametnula proslava Dubravke Šeparović Mušović. Zašto? Izlazeći sedam puta najčešće u novom kostimu ili s modnim detaljem, solistica je zagospodarila prostorom, koketirala s publikom, čak i zaplesala s Leom Mujićem i Goranom Višnjićem te dijelila ruže iz aranžmana namijenjenog Orkestru. I na kraju, što je bio zaista dirljiv prizor, bila obasuta laticama cvijeća. Solistica je bila izrazito sugestivna kao Carmen, Jele, Ježibaba, Azucena i Santuzza, nešto manje kao Dalila. Ne bismo mogli biti zadovoljni izvedbom arije Orfeja u Gluckovoj operi Orfej i Euridika “Che faró senza Euridice” zbog tvrdoće koja graniči s oporošću. Kao ni dodanoj Gershwinovoj Summertime zbog prenaglašene voluminoznosti.
Orkestar nepravedno u drugom planu
Dubrovački simfonijski orkestar je, nažalost, bio nepravedno stavljen u drugi plan. A pod genijalnom rukom Valentina Egela bio je odlična pratnja solistici. Kao što je bio nadahnut i uigran u samostalnim nastupima, naročito uvertiri Bizetove opere Carmen, Intermezzu iz Mascagnijeve Cavalleria rusticana te Drugom Dvorákovom Slavenskom plesu koji je u programu greškom napisan kao Slavonski. Dakle, instrumentalni brojevi nisu zaslužili biti predasi za promjene kostima! A nekad smo imali taj dojam. Možda zato što bi se puno prije završetka skladbe, solistica došetala na scenu već dramatično uživljena u novu ulogu. Što bi neminovno, makar na trenutak, prekinulo praćenje orkestralnog broja. Srećom, koncerti se mogu slušati i zatvorenih očiju.
Pun Knežev dvor i reakcija publike dali su do znanja da im fali operne literature. I da su ponosni na svoje dubrovačke izvođače, Dubravku Šeparović Mušović i Dubrovački simfonijski orkestar. A znamo da je dosadašnje iskustvo Dubrovnika s dirigentom Valentinom Egelom jamstvo uspjeha. Jer on je stvarno moćan i genijalan. A tako jednostavan u nastupu stavljajući glazbu uvijek u prvi plan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....