Dubrovačka akademska slikarica Dubravka Tullio otvorila je u Galeriji Otok izložbu "Posveta ljetu". U ime Art radionice Lazareti okupljene je pozdravila Srdjana Cvijetić koja je kazala kako im je u ARL posebno drago kad u Galeriji Otok izlaže netko od domaćih autora. Pozvala je publiku da uživa u izložbi.
- "Posveta ljetu" Dubravke Tullio osobni je put i opće mjesto našeg prostora. U motivima njenih radova fragmentirana je svakodnevica, gledana drugim, ali opet prepoznatljivim očima. Vizualno ili zvučno je zabilježena digitalnom fotografijom ili digitalnim zapisom te ugljenom i akrilom “transponirana” na papir ili platno. Audio zapis Tullio materijalizira u slici, nastojeći ga učiniti trajnim i zauvijek prisutnim. Rad Dubravke Tullio samoispitivački je repetitivni proces. Ponavljajućim reproduciranjem motiva ljeta iznova ga se s nostalgijom prisjeća, proživljava, evocira i nastoji postaviti unutar osobnih okvira koji postaju univerzalni. U seriji radova Ardura višestruko pokušava dohvatiti svjetlucanje mora noću (fosforesciranje). Prikazuje detalje odsjaja mjesečine na namreškanoj morskoj površini zaustavljajući trenutak u pogledu i sjećanju. Morskoj površini noću kontrapunktira istu situaciju u podne, slanu membranu izloženu insolaciji, najvišoj i najsnažnijoj dnevnoj toplini i svjetlu. Sâm ugljen na teksturi podloge ostavlja dojam treperave površine koju akril dodatno gusne. Zaronima dodaje boju, tirkizne nijanse podmorja. Studiozno promatra prirodu prije prikazivanja, nesvjesno asocirajući na Bukovca i apstrahirajući tek detalje komparativnog Ikarova pada.
- Preokupaciju svjetlom prenosi i u seriju prikaza prodora svijetlog u zasjenjeno, u kojima se motiv i dalje dosljedno rastače do figuralne neprepoznatljivosti i promatrača uranja u apstraktnu protežitost tišine i mekoće bivanja. Svaki od procesa karakterizira prolaznost vremena, promjenjivost okolnosti koje se već u sljedećem trenutku mogu preinačiti ili jednostavno nestati. Prolaznost je skupna značajka izloženih radova pa tako i niza u čijem je središtu motiv cvijeta agave. Pomirena s teškim uvjetima opstanka, agava po prvi put cvjeta nakon dugo godina, što je ujedno kraj života jedinke, a produžetak vrste kroz njene mladice. Cvijet agave simbol je strpljenja i izdržljivosti, privremenosti i održavanja života, sretnog i zloslutnog trenutka. Paradoksa sreće. Proces nastanka radova je dugotrajan, započet iz obrađene digitalne fotografije koju putem otiska i printa ovaj put vjerno transferira na foliju ili slika na platno. Kontemplativan ritam niza, poput otkucaja sata, podsjeća na smjenjivost ciklusa. Tullio koristi gotovo sva osjetila u svojoj težnji za kolekcioniranjem i konzerviranjem mirisa, okusa, boja i tekstura podneblja za vrijeme specifičnog godišnjeg doba kojem je posvećena. Zvuk čiopa i cvrčaka, osim audio zapisa, prevodi u vizualni jezik koristeći se alatom sonograma (spektograma). Fragment vizualnog prikaza snimljenog zvuka donosi kroz tri dimenzije, vremensku, frekvencijsku te jakosnu, no pred našim očima prije svega kao apstraktnu grafičku pojavnost. Izložba Posveta ljetu može se promatrati kao sveobuhvatan koncept koji na više razina uvezuje fragmente prostora i vremena u kojem jesmo, a za koje smo nerijetko slijepi. Obraća se univerzalnim govorom te je podložna uvijek novom čitanju, nadogradnji i neprestanom preslagivanju. Poziva na promatranje prirode i traženje sebe u njoj. Bavi se pejzažom, razgrađenim ili u detalju uvećanim do neprepoznatljivosti, kako bi se pred njim zadržali i predali mu se. Nudi se kao kratkotrajni zaron u nedohvatljivo i drukčije, u kojem dominira nestalnost, promjenjivost i prolaznost, ali iz kojeg ćemo, kao iz mora, izaći makar prividno i privremeno oslobođeni i laki, napisala je Lucija Vuković koja je naglasila kako umjetnica promatra pejsaže te to pretače u svoj umjetnički rad.
Tullio je zahvalila svima na dolasku, zahvalila je i svima koji su joj na bilo koji način pomogli oko realizacije izložbe.
- Volim ljeto, iako je vruće, voljela bih da je stalno ljeto! Imam osjećaj da sad živim ljeto života. Ono što želim sebi, želim i svima vama: želim da nam ljeta što dulje traju, da imamo što više tirkiznih zarona iz kojih ćemo izaći s osjećajem lakoće, poručila je autorica.
- Osjećaj koji se u nama budi s prvim toplim zrakama sunca svrstava nas u ljude koje određuje jug. S naše stajne točke tražimo prepoznatljive vizure kojima se orijentiramo k moru, nostalgično osjećajući pripadnost mjestu, ne nužno narodu. Naša tijela otporna su na sunčeve zrake i šibanje maestrala, naša su stopala naučila hodati bosa. Stijene i žali oblikovali su naše tabane utiskivajući koordinate za vraćanje tamo gdje svi proplivaju. Poput kapara i smokve žilavi i trajni, blagi i lijepi. Na tim mjestima zvukovi čiopa evociraju početke stvarajući instrumentalnu podlogu za njihove ljetne suradnike koje probudi vrućina - dirigentica cvrčkovog zbora koja svojim Celzijusima usklađuje interpretaciju ljetnog oratorija. Njihove koncertne dvorane mirišu na bor i čempres, a sjene su tamo najljepše kad je sunce najviše. Zrake se provlače kroz žedno lišće loze na odrini igrajući se svjetlom i stvarajući umirujući zaklon orkestru i publici. Mjesec je također najljepši ljeti, njegovo svjetlucanje zavodnički se poigrava s površinom mora privlačeći pažnju podnošljivim kičem - svega previše, ali skladno.
- Ljeta na tim mjestima brzo prolaze, ostavljajući za sobom tugaljivost jeseni u teškom grču kratkih dana. Nisko sunce odmaže u borbi s prolaznošću i kolovošku lakoću postojanja oboji naglim rujanskim zalascima. I uzvišene agave prilagodile su se obali preživljavajući u kamenu tražeći paradigmu u svojim botaničkim susjedima. Njihov cvat nagovještava kraj, ali i početak ciklusa iščekivanja novog ljeta i tirkiznih zarona, napisala je umjetnica.
Izložba ostaje otvorena do 8. listopada svakim radnim danom (osim subotom) od 11 do 13 i od 16 do 20 sati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....