U engleskom gradu Yorku ovog je tjedna Dom Marina Držića predstavio najnovije izdanje u biblioteci Prijevodi djela Marina Držića, na York International Shakespeare Festivalu posvećenom najpoznatijem svjetskom dramatičaru.
Riječ je o prvom engleskom prijevodu cjelovitog teksta Držićeve pastorale „Grižula“, nekad zvane i „Plakir“ pod nazivom „Plakir, Son of Cupid“, prevoditelja Filipa Krenusa. Izdanje prate ilustracije Dubravka Kastrapelija, a posebno za potrebe predstavljanja izrađene su i prigodne vrećice s nazivom prijevoda i izdavača. Referenca je to na činjenicu kako naslovnog lika Vila u trećem činu na prevaru zatoči – u vreću.
Na predstavljanju u York St John University Creative Centre Auditorium sudjelovali su Philip Parr, ravnatelj York International Shakespeare Festivala i urednik izdanja, zamjenik gradonačelnika Grada Dubrovnika Velibor Puzović, ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić, prevoditelj Filip Krenus, te glumci i redateljica koji su upriličili dramsko čitanje prijevoda. Kao i prošle godine, predstavljanju je nazočio opunomoćeni ministar i privremeni otpravnik poslova Veleposlanstva RH u Londonu Davor Ljubanović.
Nakon što je Philip Parr zahvalio Domu Marina Držića i Filipu Krenusu te izrazio zadovoljstvo što po treći put sudjeluju u Festivalu, okupljenima se obratio zamjenik gradonačelnika Grada Dubrovnika Velibor Puzović. Istaknuo je kako Dubrovnik s ponosom čuva nasljeđe Marina Držića u sklopu kontinuiranog i snažnog podupiranja kulture — ne samo kao temelj našeg identiteta, nego i kao prostor dijaloga, kreativnosti i međunarodne suradnje. U vremenima globalnih izazova kultura ostaje jedan od najvažnijih mostova među narodima. Sudjelovanje Doma Marina Držića na ovom festivalu predstavlja još jedan korak u predstavljanju naše kulturne baštine svijetu, kao i priliku za nova partnerstva i kreativne susrete. Izrazio je čvrsto uvjerenje da će Držić, poput Shakespearea, nastaviti nadahnjivati generacije svojim univerzalnim temama i dubokom humanošću.
Ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić rekao je kako prevođenje djela Marina Držića na svjetske jezike predstavlja i afirmaciju hrvatske književne baštine na globalnoj razini. Premda je njegovo djelo duboko ukorijenjeno u dubrovački kontekst, ono nosi univerzalne poruke o ljudskoj prirodi. Važnost prevoditelja u tom smislu je neizmjerna jer su oni most između jezika i epoha, a prevođenjem svijet postaje bogatiji, razumljiviji i povezaniji. Posebno je istaknuo važnost prijevoda cjelovitih Držićevih tekstova koji omogućuju da se međunarodnoj akademskoj publici i širem krugu čitatelja predstave kanonska djela dubrovačke, hrvatske i europske renesanse. Ti prijevodi omogućuju njegovoj dramaturgiji, estetici i poetici da lakše pronađu svoje mjesto u kontekstu europske dramske umjetnosti, ali i otvaraju mogućnosti za preseljenje njegovih djela u europski kazališni milje.
Zaključno, naglasio je kako su ovakvi izdavački projekti Doma Marina Držića prozori u svijet i afirmacija hrvatske kulture kroz Marina Držića. Cilj im je uputiti čitatelja u vrijednost njegovih djela i dati stručnu prijevodnu adaptaciju kako bi engleski prijevod bio u potpunosti usklađen s hrvatskim izvornikom i time zabavnu izvornu živost Marina Držića što više približio čitateljima u zemljama engleskog govornog područja. Pravu vrijednost prijevodi će postići kada se „Uncle Maroye“, „Old Stan or A Fool Fooled“, „Pinch Hoard“, „Venus and Adonis“ i sada „Plakir, Son of Cupid“ budu izvodili u kazališnim dvoranama u Velikoj Britaniji i drugim zemljama engleskog govornog područja. A kako bismo to postigli, potrebno je nastaviti proučavati i istraživati najvećeg hrvatskog komediografa, te ga vrednovati na način na koji doista zaslužuje. Upravo je to naš zadatak, brendirati Držića kao jednog od najistaknutijih hrvatskih književnika i najznačajnijih autora europske renesansne komedije. Titula je to koju nedvojbeno zaslužuje, a upravo ovakvim izdavačkim projektima Držića čuvamo od zaborava.
Za prevoditelja Filipa Krenusa riječ nije tek sredstvo prenošenja značenja, nego sila koja priziva, preobražava i zavodi. Upravo je u tom duhu nastao i ovaj prijevod Držića, kao pokušaj da se ne prenese samo smisao, nego i učinak – da engleski jezik zadrhti na sličan način kao i hrvatski izvornik. Posebnu je pozornost posvetio i pitanju stiha. Držićev dvostruko rimovani dvanaesterac predstavljao je izazov koji nije bilo moguće riješiti pukim formalnim preslikavanjem. Odlučio ga je pretočiti u jampski heksametar, nastojeći spojiti ritamsku prirodu engleskoga jezika s organizacijskom logikom hrvatskog izvornika, zadržavajući pritom i načelo dvostruke rime. Time se otvara prostor između dviju tradicija – most koji ne briše razlike, nego ih napinje u produktivnu napetost.
Govorio je i o naslovu i kako se odlučio za Plakir, a ne Grižula, jer Plakir ne označava samo lik, nego pokretački princip same drame – duh užitka, nestašluka i želje koji pokreće radnju. U tom je smislu formulirao i misao: prije Pucka bio je Plakir, želeći time naznačiti kontinuitet jedne kazališne imaginacije koja nadilazi granice jezika i epoha.
Naveo je i da su ilustracije Dubravka Kastrapelija koje prate izdanje oblikovane prema uzoru na renesansne libri emblemata, osobito Alciatove Emblemata, gdje slika, moto i kratki tekst zajedno tvore jedinstvenu cjelinu značenja. Crno-bijeli vizual izravno slijedi Držićevu alegoriju: bijelo kao jasnoća i mjera, crno kao strast, začaranost i pogreška.
Na predstavljanju je izvedeno i dramsko čitanje prijevoda. Riječ je obliku izvedbe dramskog teksta u kojem se naglasak stavlja na interpretaciju glasa, emocija i govornih sukoba, a manje na fizičku glumu, kostimografiju ili scenografiju. Držićeve riječi u engleskom prijevodu Filipa Krenusa utjelovili su glumci Tony Froud, Nick Patrick Jones, Sally Mitcham, Jim Paterson, Matt Pattison, Lara Stafford, Joy Warner, pod redateljskom palicom Claire Morley. Bila je to savršena prilika da engleska publika stekne uvid u izvanrednu ostavštinu najvećeg hrvatskog renesansnog komediografa, što je nagradila smijehom i aplauzom.
Napisana u Dubrovniku 1556. godine, pastoralna komedija „Grižula“, nekad zvana i „Plakir“, iako duboko ukorijenjena u Držićevom rodnom Dubrovniku, toliko neobično anticipira Shakespeareov „San ljetne noći“ da se čini kako ju je Bard morao pročitati: smrtnici polude za vilama i izgube srca u dubrovačkim planinama, dok ih napuštene djevojke progone; vila hvata pohotnog pustinjaka, naizgled ga pretvarajući u čudovište; Kupid i Diana sa svojim besmrtnim dvorovima Ljubavi i Čednosti sudaraju se u žestokoj vilinskoj bitci lukavstva i želje koja ruši i zemaljski i vilinski svijet – sve u okviru izvedbe na piru dubrovačkog vlastelina. Rezultat je iznimno dramsko djelo – ponovno otkriveno blago Držićeva kazališta koje varira između stiha i proze: nestašno, muzikalno i čudesno živo... i još uvijek očarava kroz stoljeća.
Ovo je treći put da Dom Marina Držića sudjeluje na York International Shakespeare Festivalu. Prošle godine bila su predstavljena čak dva prijevoda Držićevih djela na engleski jezik: komedije „Skup“ („Pinch Hoard“) Filipa Krenusa te pastorala „Venere i Adon“ („Venus and Adonis“) prof. Wendy Bracewell, a 2023. možda najbolje Držićevo djelo „Novela od Stanca“ („Old Stan or A Fool Fooled“) u prijevodu Filipa Krenusa.
Već tradicionalno, dubrovačko predstavljanje engleskog prijevoda „Grižule“ – „Plakir, son of Cupid“ održat će se na ljeto u suorganizaciji Doma Marina Držića i Midsummer Scene Festivala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....