Eva Mihaljević iz Neretve, Filip Žegura s Pelješca i Oliver Miletović iz Dubrovnika kreativno i nadahnuto obranili boje naše županije! Posebno slavi Trpanj!

Troje učenika iz Dubrovačko-neretvanske županije sudjelovalo je na 28. Natjecanju - izložbi učenika osnovnih i srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna – LIK 2026. koje se održalo u Čakovcu. U kategoriji Likovna kultura, učenik osmog razreda Osnovne škole Trpanj, Filip Žegura pod mentorstvom profesorice Ive Štefanac osvojio je drugo mjesto, učenik drugog razreda Umjetničke škole Luke Sorkočevića, Oliver Miletović, u kategoriji Likovna umjetnost i dizajn pod mentorstvom profesorice Ivane Dražić Selmani osvojio je osmo mjesto, dok je učenica drugog razreda Gimnazije Metković, Eva Mihaljević, u kategoriji Likovna umjetnost a pod mentorstvom profesorice Marijane Dodig, osvojila deveto mjesto. Ovogodišnja tema bila je "S one strane vidljivoga".

Za pravu senzaciju za Trpanj, Pelješac pa i Dubrovačko-neretvansku županiju pobrinuo se osmaš Filip, nedostajao mu je tek jedan bod za prvo mjesto. Njegova presretna i preponosna mentorica ispričala je kako je sve počelo:

- Prvo je bila školska razina natjecanja i prva tri rada u toj kategoriji prolaze dalje na Županijsko natjecanje. Filip je prošao Školsko i došao do Županijskog natjecanja. Na Županijskom natjecanju u Dubrovačko-neretvanskoj županiji sudjelovalo je 53 učenika/rada i tu se Filip također plasirao među prva tri koja se onda šalju na državnu razinu. Iz cijele Hrvatske je stiglo 63 rada, s tim da se onda na Državno natjecanje zove samo deset učenika i tamo su se ponovno natjecali i dobili novi zadatak i unutar toga su se opet plasirali - treći put. I u tom plasiranju je Filip zauzeo drugo mjesto na državnoj razini te je imao 74 od 75 bodova! Iz jedne male škole na Pelješcu, za njega je to bio brz ali dalek put do državnog natjecanja! - objašnjava profesorica Štefanac koja je objasnila kakvi su bili zadaci:

- Zadatak s kojim je došao do Državnog natjecanja rađen je na školskoj razini gdje su učenici u tehnici pastela na papiru istraživali temu onostranog, onog što je u snovima, u mašti i u nepoznatom... Morali su zadovoljiti osnovne aspekte likovnog jezika kao što su kontrast, tonovi i tekstura. S tim radom je Filip prošao Školsko i Županijsko natjecanje te došao na Državno natjecanje gdje je dobio sasvim novi zadatak. Imali su tri sata vremena, a mentori nisu smjeli biti s učenicima. U tehnici papir-plastika trebali su izraditi mobil odnosno skulpturu koja se kreće u prostoru. Skulptura je visjela u zraku na jednoj grani, dosta komplicirano, a trebali su napraviti jedno neobično, tajanstveno biće iz šume koja spava a koja je bila kao podtema šireg pojma "S one strane vidljivoga". Njegov rad se istaknuo velikom elegancijom, likovnom jasnoćom i čistoćom likovnog izraza. Dosta brzo, pedantno i samouvjereno je to napravio i taj rad je zbilja izazvao veliku pažnju stručne publike, navodi profesorica Štefanac.

Skrenula je pažnju na to koliko je ovo natjecanje doslovno promijenilo život pa i budućnost njezinog učenika.

- Državno natjecanje se pokazalo kao jedan ključni trenutak u Filipovom mladom životu! On je dječak iz Donje Vrućice, praktički zaseoka kod Trpnja u kojem su on i njegova sestra blizanka jedina djeca, a inače ima 20 stanovnika tako da je on kao dječak bio dosta u razmišljanju što bi radio u životu, što je tipično za tu dob. Bio je pomalo zastrašen od toga što ga čeka i ovo natjecanje mu je otvorilo sasvim novi horizont, upoznao je učenike istih sklonosti i dobi, vidio je da je kvaliteta koju ima vrijednost koja u široj i stručnoj javnosti nešto znači te je odlučio upisati srednju umjetničku školu. To je srčano odabrao i osjetio je da bi tu mogao dati i pronaći sebe. Također, roditelji su mu postali vrlo sretni zbog toga što se odlučio kamo će, podržali su ga u tom smjeru i sad se priprema za prijemni za upis u Umjetničku školu Luke Sorkočevića u Dubrovniku. Nakon povratka s Državnog natjecanja, s tim oduševljenjem i interesom za rad, počeo se pripremati, kupuje pribor, popravlja ocjene, priprema se za život u Dubrovniku sa svojim novim kolegama u školi, za bavljenje umjetnošću. Kad bude stariji, shvatit će koliko mu je jedna ‘mala‘ stvar potpuno promijenila tijek života! Hoće li biti umjetnik ili neće, nije toliko ni važno, važno je da mu je Državno natjecanje probudilo interes za život, za stvarnost, za kreiranje, za istraživanje... Filip je veliki istraživač, jako je likovno talentiran i u slobodno vrijeme često radi sâm, u svim tehnikama je izvrstan. Najvažnije je da je aktivna ta ljubav prema stvaranju, a kojim će putem krenuti, nije toliko presudno, govori Filipova mentorica ističući kako je na Pelješcu dosta djece likovno nadareno, a očito je Celestin Medović u zraku!

Svoje dojmove s natjecanja podijelila je i Eva iz Metkovića.

- Bila sam baš presretna kad su me pozvali na Državno natjecanje iz Likovnog. To mi je bio prvi put da sam sudjelovala na tako nekom natjecanju. Malo sam se bojala nepoznatog, ali oduševljenje je bilo veće. Posebno me oduševilo to što se održavalo u Čakovcu, gradu u kojem nikad nisam bila. Sve je bilo odlično: putovanje do tamo i društvo u busu. Oduševljenje je malo splasnulo kad sam se suočila sa zadatkom natjecanja. Trebali smo u kratkom vremenu izraditi naslovnicu manifesta svojega "pokreta" u tetrapak tehnici te po uzoru na avangardu, jasno izraziti njegovu ideju, stav i identitet. Osjećala sam se kao da svemu tome nisam dorasla! To je bilo i za očekivati jer je u zadatku bilo riječi o gradivu trećih i četvrtih razreda. Međutim, domaćini su bili toliko predivni da sam vrlo brzo zaboravila na natjecanje i rezultate. Čakovec je poseban grad i ne bih se uopće bunila da i dogodine natjecanje iz Likovnog bude baš tamo i da opet budem pozvana, iskreno će Eva.

Njezinoj mentorici dojmovi nakon natjecanja su izrazito pozitivni i vrlo poticajni.

- Eva je zadovoljna natjecanjem i načinom na koji je pristupila zadatku, što mi kao mentorici predstavlja veliko zadovoljstvo i potvrdu njezina ozbiljnog i predanog rada. S obzirom na to da se radi o učenici drugog razreda, suočavanje s ovako zahtjevnom i slojevitom temom nije bilo jednostavno, no Eva je pokazala visoku razinu zrelosti, koncentracije i kreativnosti u interpretaciji. Natjecanje je po svojoj prirodi zahtjevno jer od učenika traži više od same likovne vještine - ono zahtijeva promišljanje, interpretaciju, povezivanje ideja te osobni i kritički odnos prema umjetničkoj temi. Upravo u tome se ogleda njegova posebna vrijednost, ali i izazov. Eva je tijekom cijelog procesa pokazala iznimnu odgovornost i kreativni potencijal te smatram da s pravom može biti ponosna na svoj rad i sudjelovanje na državnoj razini, navodi profesorica Dodig koja je objasnila s kakvim se zadatkom susrela njezina učenica i koliko se mogla odnosno nije mogla pripremiti:

- Zadatak je bio usmjeren na istraživanje onoga što se nalazi ispod i izvan vidljive stvarnosti - svijeta emocija, unutarnjih doživljaja, mašte i osobnih promišljanja. U kategoriji Likovna umjetnost za srednje škole, natjecanje se odvija kroz više razina. Važno je naglasiti da se Državno natjecanje u ovoj kategoriji sastoji od istraživačkog dijela, izrade likovnog rada i pisanog dijela, što je specifičnost u odnosu na kategorije Likovna umjetnost i dizajn (umjetničke škole) i Likovna kultura (osnovne škole). Na državnoj razini učenici su imali tri sata za izradu novog zadataka. Likovni rad bio je u kombiniranoj tehnici crteža i grafike, a pisani dio uključivao je pisanje manifesta na temu koju su učenici sami odabrali. Eva se bavila problemom mentalnog zdravlja žena danas, što je interpretirala vrlo zrelo, promišljeno i suvremeno. Takav tip natjecanja ne može se pripremiti "napamet", već zahtijeva kontinuiran rad, razvijanje vizualne pismenosti, analitičkog promišljanja i sposobnosti interpretacije umjetnosti. Eva se pripremala kroz analizu umjetničkih pravaca i autora te kroz vježbe kritičkog i argumentiranog izražavanja vlastitih stavova, objašnjava profesorica Dodig.

Svoj put iz Dubrovnika za Čakovec opisao je i Oliver.

- Najprije je bilo školsko natjecanje, slala su se tri rada i moj je prošao. Školsko natjecanje je trajalo tri školska sata, a radili smo u crtaćoj tehnici na A3 formatu. Mogli smo crtati bilo čime... Nacrtao sam nešto što izgleda kao uvećano mikroskopom, povećalom, kao neki virus, bakterija, ali je riječ o nečemu imaginarnom. Tijekom natjecanja nije mentorica bila s nama, bili smo sami, govori Oliver.

Uz njegov rad, na državnu je razinu poslan rad Maris Đurašić i Petra Tepšića. Kako Umjetnička škola ima ispod 100 učenika, moguće je bilo poslati tri rada. Državno povjerenstvo je potom pozvalo 10 učenika, a lista je objavljena na stranici Agencije za odgoj i obrazovanje.

- U Čakovcu me zapalo kiparstvo a to nisam očekivao, očekivao sam crtanje, neki slikarski zadatak. Imao sam rok od tri školska sata, a s nama nisu bili mentori. Objasnili su nam pravila, a imali smo pauze koje nismo koristili jer smo htjeli što bolje napraviti rad. Da sam imaš više materijala, možda bih još toga napravio, više bih ga ‘nakitio‘ jer sam potrošio sav materijal koji sam tamo zatekao, a nisam mogao dobiti još... Tamo smo dobili nekoliko vrsta kartona, ljepilo, klamaricu, škare, skalpel..., kazuje Oliver koji nastavlja:

- Kako su nam prikazivali slike neobičnih zgrada, suvremenu arhitekturu i njihovu povezanost s prirodom, moj rad prikazuje stadion u obliku usta. To je kao neka organska arhitektura... Baš sam se namučio, karton bi pucao pa je trebalo sve raditi ispočetka... Tročlano povjerenstvo nas je pratilo, prošli bi kraj nas, pitali treba li nam što dodatno pojasniti, dati smjernice... Završio sam deset minuta prije predviđenog vremena! Kad smo završili, napustili smo prostoriju, povjerenstvo je pogledalo radove, dodijelilo je bodove i onda su nas prozivali, objašnjava Oliver.

U skupini nisu bili samo učenici drugog razreda, nego su bili zastupljeni svi - od prvog do četvrtog razreda srednje škole, bez obzira na usmjerenje.

- Netko je lakše shvatio zadatak... Bilo ih je dosta koji su bili kipari, otkriva Oliver koji je upoznao dva nova prijatelja s kojima je bio u sobi. Jedan je iz Osijeka - Filip Higl, a drugi, Noa Božo, iz Virovitice.

- U sobi smo komentirali kako nam škole funkcioniraju, tu smo negdje svi, a mi u Dubrovniku smo baš, baš mali naspram drugih škola. Kolega iz Osijeka je isto ostao iznenađen zadatkom, ali je napravio odličan rad, komentira Oliver.

Navečer je bio svečani dio programa - izložba i tek su tad učenici i mentori saznali bodove.

- Domaćin je bila Graditeljska škola u Čakovcu i moram reći da smo zbilja bili lijepo dočekani, bilo je sve lijepo organizirano, imali smo slobodno vrijeme, obišli smo grad... Ovo je bilo jako zanimljivo i korisno iskustvo, rado bih opet išao! - govori Oliver koji najviše voli bojice, najdraže mu je kopirati neki predložak, nije baš ljubitelj slikanja mrtve prirode, zahtjevniji motivi su mu privlačniji. A kad je riječ o ljudima, voli slikati glave!

Zainteresiran je za akademiju kasnije, ali ima neobičan plan za budućnost - želja mu je baviti se tetovažama. Naravno, pored kreativnog dijela, privlači ga financijska strana priče, a dodaje mu mentorica kako je izvrstan crtač, pokazao je to i na prijemnom ispitu pri upisu u školu.

Podsjeća profesorica Dražić Selmani kako likovnjaci nažalost imaju samo jedno državno natjecanje. Prezadovoljni su Oliver i njegova mentorica što su uopće bili pozvani na državnu razinu.

- Lani je kolega Luko Piplica sa svojom učenicom bio pozvan, također je bio među deset. Kao mala škola smo dosta zadnjih nekoliko godina prisutni na državnim natjecanjima. 2024. smo mi bili organizatori Državnog natjecanja i tu smo čak imali dvoje predstavnika tako da smo kao škola i odjel posljednjih godina zaista prepoznati na državnoj razini i to nam je već velika čast i ponosni smo zbog toga, naglašava profesorica koja je malo prokomentirala kriterije natjecanja:

- Prije točno 20 godina sam upravo u Čakovcu bila na Državnom natjecanju, sa mnom je išao kolega Luko Piplica. Sjećamo se da je tad natjecanje bilo po smjeru i razredu koji pohađa učenik, znači nisu bili objedinjeni kao sad: deset učenika iz primijenjenih škola bilo kojeg smjera i bilo kojeg uzrasta. Išlo se prije po razredima i smjerovima, kiparstvo, novi mediji, crtanje i slikanje, a moram priznati da sam zadnjih godina jako zbunjena neobičnim konceptom... Primijetila sam da se općenito sužava prostor za nas vizualne umjetnike, za likovnjake. Mi smo se već ovdje na školskom natjecanju pitali: kad već ima po 10 kandidata po svakoj kategoriji, zašto ne bi dobili svi jednaku nagradu na kraju?! - pita se Oliverova mentorica te navodi primjer:

- Kao da na državno natjecanje dovedete deset najboljih učenika iz muzičkih škola - od prvog do četvrtog razreda i date im da napišu kompoziciju za tri sata bez obzira je li učenik instrumentalist, teoretičar... Vrlo je nejasno, nije fer na neki način u odnosu na druga natjecanja. Jer, svi dolaze s različitim predznanjem... Mi jesmo kreativci, svaki umjetnik je kreativac, ali ovo je vrlo nezahvalna situacija. Bila sam član povjerenstva na Državnom natjecanju i autor zadatka na državnoj razini, tad smo razgovarali da bi bilo dobro da djeca imaju jednak tretman. Svi radovi u Čakovcu su zbilja bili jako, jako dobri, nema tu boljih ili lošijih. U svakom slučaju, lijepo je iskustvo, Čakovec je zbilja jedan lijepi i pitomi grad, poručuje profesorica Dražić Selmani koja je spomenula i kolege s Pelješca i Doline Neretve rekavši kako su svi jako kreativni i vrijedni.

Zajedno su putovali autobusom od juga do sjevera, bili su fantastična i složna ekipa, družili su se te su više nego uspješno obranili boje najjužnije županije. Jer, jednako veselo su pošli, a jednako veselo su se vratili!