Svjetski poznata balerina i pedagoginja Olga Solovjeva vodila je prvi baletni studio u Dubrovniku koji je u siječnju 1957. prestao djelovati. Godine 1990. otvara se baletni odjel pri Muzičkoj školi. Prva generacija Srednje baletne škole upisana je 1997., a neke od tadašnjih maturantica su se nakon stjecanja iskustva na kazališnim daskama vratile u Grad i postale pedagozi u toj istoj školi. Srednja baletna škola je po drugi put otvorena 2021. godine. I o toj zlatnoj generaciji govorimo u ovom tekstu. Pet maturantica je 20. svibnja u Kazalištu Marina Držića imalo svoju slavljeničku i oproštajnu večer. Taj nastup, kao i završna maturalna izložba slika te tri koncerta u Kneževom dvoru, činili su manifestaciju Dani Umjetničke škole Luke Sorkočevića.
Specifično školovanje
Uvelike zaslužan za otvaranje Srednje baletne škole po drugi put u tridesetak godina je tadašnji ravnatelj Slobodan Begić. Upisano je pet učenica: Mia Gečević, Klara Jerinić, Mira Papović, Mia Pasqualicchio i Paula Stanković. Četiri su paralelno pohađale dvije srednje škole, Gimnaziju Dubrovnik i UŠ, a dvije su ove godine maturirale u obje. S njima su tijekom dvanaestogodišnjeg školovanja radili Alida Vuković, Gousel Galioulline, Doris Pavleković, Nicole Grill, Ivo Vlahušić, Sanja Lasić i Tea Prkačin.
Njihovo školovanje je bilo specifično. Spomenimo kako dijelove nastavnog programa nisu mogle izvoditi jer nemamo baletne plesače. A od velikog je značaja bila suradnja s Kazalištem Marina Držića. Predstave poput “Coppelije” i “Orašara” ne samo da su vrijedno iskustvo rada na sceni, već i neke od najljepših uspomena u životu. Ne zaboravimo da je riječ je o sredini u kojoj su baletne predstave zaista rijetke, eventualno kao gostovanja za vrijeme ljeta. Danas u Hrvatskoj djeluje osam baletnih osnovnih škola i četiri srednje. Srednje su u Zagrebu i Dubrovniku, a od 2024. u Splitu i Rijeci.
Tog su dana održana dva nastupa s istim programom, u 17 i 20 sati, oba s po jednim glazbenim intermezzom. U 17 sati nastupila je Klapa UŠLS koju vodi prof. Petra Potrebica, a u 20 sati duo koji vodi prof. Ani Stjepanović Čavlina a čine ga violončelist Gabriel Čavlina i kontrabasist Ivano Urljević. Baletni program činilo je sedamnaest točaka, u sedam su nastupile učenice prvog Pripremnog razreda, Osnovne baletne škole te prvog razreda Srednje baletne škole. Njihovi nastavnici su Tea Prkačin, Nicole Grill, Paola Šutić i Zrinka Japunčić.
A deset točaka izvele su maturantice čija je nastavnica Alida Vuković. Teško je opisati što su sve brojnoj publici pokazale te maturantice, i to u solo i u skupnim nastupima. Ta usklađenost pokreta, muzikalnost, izražajnost i sposobnost da u solo točkama budu vrlo osobne i karakterne, a u skupnim potpuno predani dio cjeline digla je publiku na noge. Ne možemo ne spomenuti da su balerine bile podržane lijepom glazbom i kostimima.
Govor Pročelnice - najbolji baletni manifest
Govor koji je prije posljednje točke programa - koju su maturantice otplesale gotovo u suzama - pročitala pročelnica Baletnog odjela Tea Prkačin, objavljujemo tek u fragmentima koji zadivljujuće ilustriraju ovu umjetnost.
- Postoje zanimanja, postoje zvanja, a postoje i pozivi. Biti glazbenicom, balerinom ili slikaricom znači ne samo imati neke vještine i znanja, već duboko u sebi osjećati usklađenost između onoga čime se baviš i što jesi kao osoba. Balerina je, možda najviše od svih, netko skladan, umjeren, dobro uzemljen, a spreman na visine.
Balet zahtjeva posebne, teško brušene vještine i ne trpi aljkavost. Biti plesačicom klasičnog baleta znači iznimnu fizičku utreniranost, ali i mentalnu stabilnost jer raditi nešto fizički zahtjevno i to činiti s osmijehom za publiku podrazumijeva splet čvrstoće karaktera i sposobnosti upravljanja samim sobom u svakom smislu.
U Carskoj Rusiji najbolje plaćeni državni službenici bile su upravo balerine. Objašnjenje je jednostavno. Radi se o kompetencijama koje se ne mogu lažirati, kopirati, ne možeš se skriti iza drugoga ni platiti nekome da umjesto tebe radi. Stotine djece je u to doba čekalo na audiciju, obitelji su se nadale da će baš njihovo dijete biti odabrano u baletnu školu jer je ista garantirala stabilna primanja i osiguranu mirovinu... Neke obitelji nisu baš oduševljene kada im dijete kaže da bi se bavilo baletnom umjetnošću, što iz neznanja, što iz brige za prosperitet i financijsku stabilnost koje bi možda na lakši način stekli u drugim sferama. Međutim, zdušno vjerujem da ono što se odabire srcem ne može poći po krivu. Ako te vodi ljubav prema onome što radiš, uvijek se otvaraju neka vrata. Ključno je da u vremenima u kojima vlada poremećaj pažnje stvaramo uvjete za razvoj umjetnosti u pokretu koja nas uči disciplini, trudu, upornosti i štetnosti prečaca.
Na krilima entuzijasta
Ne znam hoće li balet ikada opet dobiti status koji zaslužuje imati svaka branša u kojoj pojedinac nema izliku za nerad i u kojoj je svaki manjak truda i posvećenosti lako uočljiv. Ali ono što znam je da su se sve velike promjene događale mimo uvjeta u kojem su nastajale, usprkos svim okolnostima u kojima su se odvijale, možda upravo u inat njima. I dok je zaljubljenika u umjetnost, dok je entuzijasta koji ne znaju za “ne”, dubrovački balet će nastaviti koračati. I to nečujno, na vrhovima prstiju, baš kao što su naše maturantice, skladne, nečujne i vrijedne, dokoračale do svjedodžbe plesača klasičnog baleta. A valjda ćemo dočekati i dan kada će balerinama u svjedodžbama pisati “plesačica” umjesto “plesač”.
Što možemo dodati ovom prekrasnom isječku iz govora Pročelnice?
Nadu u njihovu budućnost s dobrim okolnostima. Uz dostojnu podršku institucija pod čiju nadležnost spadaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....