Glasoviti slikar naslikao je portrete dubrovačke familije čiji potomci su i danas ispunjeni ponosom: U našoj obitelji je uvijek vladalo veliko poštovanje prema Bukovcu

Koncem 2024. u Galeriji Dulčić Masle Pulitika otvorena je izložba “Vlaho Bukovac i portreti dubrovačkih obitelji”. Rezultat je to suradnje Umjetničke galerije Dubrovnik i Dubrovačkih muzeja, a kustosice izložbe su muzejska savjetnica Umjetničke galerije Rozana Vojvoda i viša kustosica Kulturno-povijesnog muzeja Dubrovačkih muzeja Lucija Vuković. Moguće je tako vidjeti portrete obitelji Bibica, Papi, Marić, ali i portrete Nika i Ignacija Amerlinga, Pera Čingrije, Meda Pucića... Izložba ostaje otvorena do 30. ožujka.

Otvorena izložba Bukovčevih portreta dubrovačkih obitelji Dabrović, Papi, Bibica, Marić... Društvo tog vremena odrazilo se u slikarstvu velikog majstora!

Također, među portretiranim su i članovi obitelji Dabrović: braća Frano i Marko te njihova sestra Mare. Pretpostavlja se da je Frano Dabrović bio naručitelj portreta svojih bližnjih. Svi portreti nastali su koncem 19. stoljeća, a izložba ostaje otvorena do 30. ožujka. Iako dva brata i sestra nisu imali izravnih potomaka, ipak su i danas njihovi jedini živi nasljednici došli na samo otvorenje izložbe, a to su Ivona Michl, profesor i jedan od pokretača Slikarsko-dizajnerskog odjela Umjetničke škole Luke Sorkočevića, Davor Lucianović te arhitekt Marko Dabrović.

- Svi portretirani su sinovi kamenoresca Pava Dabrovića, znamo da se on oženio za Pavlu 1825. i da su imali djecu: Marka, Boža, Niku, Frana, Maru, Iva, Jelu i Katu. Nike se 1864. udala za Đura Stjepovića, tako da su portretirani braća i sestra naše šukunone. Zajedno s mužem Đurom imala je djecu Iva, Pavlu te Pava i to su naši direktni preci. Nike je umrla na Šipanu, a djeca su došla sa Šipana k dundovima i tetkama u Grad pa su ih posvojili, te su, pored očeva prezimena Stjepović, nosili prezime Dabrović. Godine 1895. dobili su od Carskog kraljevskog kotarskog poglavarstva rješenje kojim se udovoljava molbi Iva Stjepovića da se mogu nazivati “Stjepović Dabrović”. Moj pranono, nono i mama su se uvijek potpisivali kao “Stjepović Dabrović” i tako je kroz desetljeća ostalo prezime Dabrović - objašnjava Lucianović.

Više možete pročitati u novom broju Dubrovačkog vjesnika ili OVDJE.