Povjesničar umjetnosti, doktor znanosti Ivan Viđen održao je u ljetnikovcu Bunić-Kaboga predavanje "Podmaršal Bernard Kaboga (1785. - 1855): dubrovački junak na europskim bojišnicama i dvorovima". Povod predavanju je 170. obljetnica smrti dubrovačkog vlastelina i podmaršala.
Uvodno je okupljene pozdravila ravnateljica Dubrovačkih muzeja, organizatora događanja, Marija Šiša-Vivek koja je navela kako predavanjem započinje niz događanja u ljetnikovcu: radionice, stručno vodstvo, izložba, predavanja... Čestitala je Viđenu jer mu je ovo prvo predavanje kao doktoru znanosti.
- Slično predavanje sam održao prije točno 20 godina na 150. obljetnicu smrti Bernarda Kaboge, tad je ovaj ljetnikovac izgledao drugačije, nije predavanje tad bilo moguće održati ovdje. Organizatori predavanja bili su Društvo ‘DUB‘ i Hrvatsko-austrijsko društvo... Zanimljivo je kako smo glazbom uvedeni u ovu večer, riječ je o Beethovenu, čovjeku koji je bio suvremenik Bernarda Kaboge, a koračnice koje ste mogli čuti su koračnice koje je Kaboga sigurno i sâm puno puta čuo. Kaboga je imao život pun avantura, živio je između starog i novog režima, u vrijeme Napoleonskih ratova... Kaboga potječe iz stare dubrovačke vlastelinske obitelji koja ima duge korijene i sve do duboko u 20. stoljeće je ostavila tragove. Publika i javnost je prije 20 godina jako lijepo primila moje predavanje, što me potaknulo da se dalje bavim Kabogom i da dalje istražujem... Objavio sam članak o njemu u Dubrovačkim horizontima, a ovo je predavanje kojim obilježavam i 20 godina svojih javnih predavanja! - objasnio je predavač na početku.
- Svi znamo da je Kaboga čovjek koji ima spomen-ploču u Katedrali. Rođen je 6. veljače 1785., a umro je 21. studenog 1855., živio je najvećim dijelom u prvoj polovici 19. stoljeća. Rođen je u posljednjem zlatnom dobu Dubrovačke Republike, od malih nogu bio je usmjeren na vojno školovanje. Upisan je na trošak obitelji u Vojnu inženjersku akademiju u Beču, 1804. je diplomirao je kao jedan od najboljih pitomaca u svojoj klasi. Osim pohvale za diplomu, dobio je najviši čin u svojoj klasi, što je za dva čina više od drugih! Cijela Europa bila je tad zahvaćena Napoleonskim ratovima, Dubrovačka Republika brojila je posljednje dane svog opstanka... Kaboga je mobiliziran, u nekoliko godina prošao je sva bojišta u kojima je ratovala austrijska vojska. Jedna od bitaka u kojoj se istaknuo je kod Sankt Michaela kod Salzburga... Brojni narodi činili su tadašnju austrijsku vojsku, a tri tjedna su u prijevoju Lueg odolijevali višestruko nadmoćnoj francusko-bavarskoj vojsci, što je samo po sebi veliki podvig. Kaboga je u bitci bio lakše ranjen, a toj armiji zapovijedao je nadvojvoda Ivan, mlađi brat austrijskog cara Franja I., jedan od najvještijih vojskovođa tadašnje Europe. Jedinicom koja je branila prijevoj zapovijedao je Franjo barun Jelačić, poznatiji kao otac bana Josipa Jelačića. On je također bio jedan do najboljih austrijskih vojskovođa u tom trenutku, komentirao je Viđen.
Godine 1805. Kaboga je bio u sjevernoj Italiji, 1806. služio je u Trstu, 1807. promaknut je u čin satnika, 1808. dobio je naslov komornika austrijskog cara, a jedna od povlastica te titule bila je to da je na austrijski dvor mogao doći nenajavljen. 1809. pridružen je korpusu baruna Franje Jelačića, 1813. pridružen je satniji Schwarzenberga odakle je premješten u vojsku švedskog prijestolonasljednika... U njemačkom Holsteinu je izgradio tri pontonska mosta i tako je švedska vojska mogla zauzeti inače teško osvojivu tvrđavu u ratu protiv Danske.
Kad je riječ o Dubrovčanima u vojnoj uniformi, vrlo slavan Dubrovčanin u austrijskoj vojsci bio je Frano Gondola, najstariji sin slavnog pjesnika Điva Gundulića, koji je isto krenuo vojnim putem, bio je na dvoru u Beču, većinu života proveo je izvan Dubrovnika... Zapovijedao je jednim krilom obrane Beča u slavnom sukobu s Turcima. Frano Bona, koji je 30-ak godina mlađi od Gundulića, izabrao je vojni poziv te je poginuo u jednoj opsadi Beograda početkom 18. stoljeća. Imao je jedan od najviših činova u austrijskoj vojsci. Treba spomenuti i Josipa Frana Gundulića koji je bio dekan Teološkog fakulteta, pomoćni bečki biskup, opat i potomak Frana Gundulića odnosno njegov pranećak. Većinu života je proveo u Beču, obavljao je povjerljive diplomatske misije za Dubrovačku Republiku, a bio je jedan od prvih članova austrijske masonske lože gdje je bio i suprug Marije Terezije.
- Dakle, vidimo da suradnja s austrijskom vojskom i vojni poziv Dubrovčanima nije bio tako stran. Nakon završetka Napoleonskih ratova, Dubrovnik je zauzela austrijska vojska i tu se spominje dundo Bernarda Kaboge - Vlaho Kaboga ili Vlaho Traditur. Otac od Bernarda Kaboge bio je Đivo Kaboga, ugledni senator, čovjek širokih vidika, a u momentu ukidanja Dubrovačke Republike, ispred senatora je uzeo riječ i održao je kratki ali znakovit govor pred francuskim generalima. Bernard Kaboga se vratio u Dubrovnik i službovao tu nešto više od godinu dana. U Dubrovniku nije mirovao, uredio je Pile, trg na Brsaljama... Kao spretan projektant, napravio je novo arhitektonsko-urbanističko rješenje uređenja Pila, zasadio je murve i platane, drvored je išao sve do današnje radiostanice, a neki kažu da je išao čak i do Boninova. Na Brsaljama je dao staviti i fontanu koja se nalazila nedaleko današnje Amerlingove fontane. Vrlo brzo je napustio Dubrovnik, nakon godinu i pol dana, 1821. umrla mu je majka koja je bila iz obitelji Menčetić, a otac 1826. Imala je obitelj Kaboga imanja diljem Dubrovačke Republike, između ostalog i u Zatonu, petina cijelog Zatona bila je tad njihova... Ne čudi stoga da je tamošnja župna crkva sv. Stjepana postala posljednje počivalište obitelji Kaboga, grobnica je nastala pred crkvom, izgrađen je trijem, a tu su mu bili zakopani otac, majka, braća... Na pročelju trijema je Kabogin grb, riječ je o njegovom osobnom grbu koji nosi grofovsku krunu, a ispod stoji ures, geslo na latinskom koje bi u slobodnom prijevodu otprilike značilo: "Jako se odupirao i opstao je", otkrio je Viđen.
Pokazao je predavač fotografiju unutrašnjosti trijema. Jedan brončani držač na nadgrobnoj ploči je više od 100 godina stajao podignut. Naime, nasljednici su na prijelazu s 19. na 20. stoljeće imanje prodali bogatim Amerikanima, njima zemljišta nisu značila ništa, a pranećak maršala, grof Bernard Kaboga, koji je kupio susjedni ljetnikovac Stay, prodao je jednom Zatonjaninu Amerikanu sve svoje nekretnine, bio je to neki nevjerojatno bogat čovjek. Kad se uknjižio u nekretnine, tražio je od grofa da isprazni i obiteljsku grobnicu, grof je rekao da se ona ne može smatrati nekretninom, ali ovaj je inzistirao, povukao je parnicu, grof Kaboga je naposljetku popustio, ekshumirao je majku, oca i braću od maršala te ih 1904. dao pokopati u obiteljsku grobnicu na groblju sv. Mihajla u Lapadu.
- Tom prilikom se brončani držač nije mogao vratiti i to je memento na taj događaj, na tu sramotnu epizodu, to je bila anegdota koja je trajala 100 godina i prilikom uređenja trijema netko se dosjetio i držač je vraćen... Misleći da rade dobro djelo, izbrisali su dio tradicije! Nije to nikakva tragedija ni velika nezgoda, ali ja to dijelim s vama, netko će to zapamtiti i šteta da se to dogodilo, poručio je Viđen.
Dok je boravio u Dubrovniku, Kaboga je boravio u ljetnikovcu Bunić-Kaboga.
- Tijekom obnove i istraživanja ljetnikovca, uočena je snažna faza uređenja u 19. stoljeću, a kapelica je bila nanovo žbukana i uređena. Maršal je još za života odredio da želi biti zakopan ovdje u obiteljskoj kapelici, a ne s roditeljima u Zatonu. Nikad Dubrovnik nije zaboravio, s Dubrovčanima se dopisivao... Bio je jedan od donatora i poticatelja da se tiska važna mapa "Galleria di Ragusei illustri" autora Petra Frana Martecchinija, djelo je posvećeno maršalu, a tiskano 1841. u Dubrovniku. Kaboga je bio počasni član Dubrovačkog poljodjelskog društva, bio je čovjek od povjerenja dvora i stručnjak, cijenjen na drugim dvorovima. Bio je i lokalni stručnjak. Tako je imao ulogu glavnog procjenitelja razmjene državnog teritorija za Klek i Sutorinu. 1832. bio je poslan u misiju da procjeni ta područja kako bi Austrija pokušala dogovoriti razmjenu zemljištva s Osmanlijama uz određenu naknadu. Cijela transakcija iznosila je 17.400 dukata, za Klek 5.000, a 12.400 za Sutorinu... Njegovo je mišljenje bilo da je to vrlo velikodušna cijena na tako mala područja, da premašuje vrijednost svih dobara i prihoda na njima. Na primjer, prilikom vjenčanja kćeri Marije Giorgi Bona 1811., miraz te dubrovačke mlade plemkinje iznosio je 30 tisuća dukata! U više navrata Kaboga je bio poslan u razne tajne ili polutajne misije na europske dvorove. Po mišljenju kolege, jednog stručnjaka za vojnu povijest, Bernard Kaboga je najodlikovaniji hrvatski časnik u 19. stoljeću, naznačio je predavač.
Godine 1820. bio je dvaput na Siciliji, dvaput po godinu dana je bio u Veneciji, rukovodio je izgradnju tamošnjeg utvrđenja, 1828. bio je u stožeru tijekom rusko-turskih ratova, bio je od austrijske vojske ‘posuđen‘ ruskom štabu da pregleda utvrđenja u nekoliko oslobođenih gradova kao što su Sevastopolj, Nikopol i Odesa te da dadne prijedlog za obnovu, proširenje... Tu je ostao dvije godine, 1830. bio je u Galiciji, pregledao je tamošnje utvrde, dao prijedloge za proširenje, dobio je tad još jednu medalju... 1831., 1832. i 1833. bio je poslan u Kraljevinu Dalmaciju da pregleda utvrđenja na Jadranu, 1835. postao je upravitelj vojnih utvrđenja u Češkoj, potom je pozvan za odgojitelja i komornika u talijanskoj Modeni na dvor nadvojvode d‘Este, što je bila vrlo prestižna funkcija. Od 1839. do 1855. trajno je boravio u Beču, bio je zapovjednik jedne od najvažnijih austrijskih brigada, a 1846. postao je podmaršal, što je drugi najviši čin u austrijskoj vojsci, tri godine kasnije, 1849., postao je glavni zapovjednik svih inženjerskih postrojbi. Godine 1854. napravio je plan za reformu austrijske inženjerije na način da se specijalizirane grane povežu na drugačiji način nego što je to dotad bila praksa...
- Riječ je o besprijekornoj vojnoj karijeri. Umro je 1855. - još uvijek u aktivnoj službi, vrlo angažiran i za tu dob u vrlo visokim godinama. Pokopan je u obiteljskoj kapelici sv. Bernarda, a na vječno počivalište ispratila ga je ogromna vojna procesija, povorku je predvodio maršal Heß, barun i stariji suborac, bila je to posebna počast, a Heß je bio jedan od pobjednika nad Napoléonom... Dio imovine je Kaboga ostavio za dobrotvorne svrhe, ostavio je dio bratovljevom sinu Heinrichu... Kaboga je bio oženjen s poljskom plemkinjom Julianom Potockom, nisu imali djece, a njegovo srce pokopano je u dubrovačkoj Katedrali... Ta činjenica bila je povod za urbanu legendu da je i srce Ruđera Boškovića zakopano u Katedrali, ali znamo da to nije točno. Kaboga i društvo koje je poticao, duh tog Dubrovnika nije bio tako lako slomljiv, Dubrovčnima su jednim dijelom gledali u budućnost... Naime, kad je pokopano Kabogino srce, neki su se pobunili jer je Kaboga bio general i podmaršal, naveli su da se njegova slava ne može mjeriti s velikim Boškovićem! No, književnik i liječnik Ivo Kaznačić je na to odgovorio epigramom u kojem stoji: "Pustite da jedna strana stolne crkve prikazuje Dubrovnik stari, a jedna Dubrovnik novi..." Dakle, u 18. stoljeću su Dubrovčani imali Boškovića, a u 19. jednog vojnika, Kabogu, podcrtao je Viđen te dodao:
- Bio je navodno jako duhovit, neki tvrde da je Kaboga zaboravio materinski jezik, neki govore da je tako dobro poznavao materinski jezik da je mogao zbijati lijepe šale, a navodno je na radnom stolu držao Gundulićevog "Osmana". Kad bi mu došli i pitali ga zašto ga drži, rekao bi jer je u toj knjizi "slava mog jezika, mog naroda i moje domovine". Jednom prilikom, dok je bio u Dubrovniku, posjetio je Anu Baseglli Gozze, suprugu Pava Basegllija Gozze, a ona ga je ostavila čekati. Nije ga mogla odmah primiti, a kad se pojavila, rekao joj je da bi joj dao komplimenat bolji od onoga koji je prvotno pripremio, ali mu ništa ne pada na pamet jer je zaboravio i onaj prvi! - ispričao je Viđen te nasmijao okupljene.
Godine 1857., dvije godine nakon smrti, Kaboga je uvršten odnosno, dobio je svoje mjesto u Austrijskom biografskom rječniku, to je bila njegova prva biografija, što znači da je imao vrlo ozbiljnu recepciju još u 19. stoljeću. Navedeno je u Rječniku kako je jedan od rijetkih vojnih osoba, genijalan u svojoj struci te da pokazuje zanimanje za druga područja, a zahvaljujući svom znanju, svemu daje punu vrijednost... Njegov pranećak, grof Kaboga, 1895. obilježio je 100 godina otkako je Kaboga diplomirao, služena je tad i sveta misa u obiteljskoj grobnici, a sve je to objavljeno i u tadašnjim novinama.
Od brojnih najavljenih aktivnosti, rečeno je kako će i Zbirka Nikšić biti izložena u ljetnikovcu. Jedan od autora u popratnom katalogu je Viđen, a dio arhivske građe doniran je i Državnom arhivu u Dubrovniku. Pokazao je predavač obiteljsku fotografiju na kojoj je Tomo Kostopeč, njegova supruga Meri Račić i sin Cvijeto, a snimljena je negdje pred Drugi svjetski rat... Kostopeč je bio uspješni poduzetnik koji je ulagao u nekretnine, bio je jedan od suvlasnika hotela Petka...
- Tijekom 30-ih godina 20. stoljeća počeo je ulagati i u nekretnine, bio je jedan najvećih dobavljača benzina i nafte u gradu... U to vrijeme se već govorilo o proširenju gruške luke sve do Sustjepana. Tako je Kostopeč 1939. kupio dio ljetnikovca od Bernardine Kaboga, majke gospara Iva Felnera... Na ime sina Cvijeta kupio je vlasničke udjele ljetnikovca Stay i Bunić-Kaboga, a napravio je to jer je vjerojatno očekivao proširenje gruške luke, vjerojatno je prostore ljetnikovaca htio upotrijebiti za skladište a ne za stanovanje jer je imao gdje stanovati. 90 godina kasnije, predmeti koje je on koristio će kao dio Zbirke Nikšić doći u kuću koju je kupio! - zaključio je Viđen dodavši kako se sve ciklički ponavlja.
Šiša-Vivek i Viđen položili su cvijeće na Kaboginom grobu u kapelici u sklopu kompleksa ljetnikovca, što je predavač učinio i povodom predavanja prije 20 godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....