Izložbeni program 76. Dubrovačkih ljetnih igara nastavio se otvorenjem izložbe Ivone Šimunović pod nazivom "Margariti" u prostoru crkve sv. Stjepana na Pustijerni. Okupljene je u ime domaćina pozdravila umjetnička ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara, Martina Filjak.
- Zahvaljujem vam svima koji ste došli i zahvaljujem Ivoni Šimunović što je festivalskoj temi pristupila na jednom izrazito visokom umjetničkom nivou, na način koji je promišljen, umjetnički, koji je nježan i o kojem je dugo razmišljala. Izuzetno sam joj zahvalna, ne samo na njezinoj umjetnosti, nego upravo na tom dubokom promišljanju o festivalskoj temi koju smo ove godine izabrali. Ove godine smo se odlučili baviti ženama tijekom cjelokupne edicije Dubrovačkih ljetnih igara. Predstavljamo žene, žensku umjetnost, snažne ženske likove, jednu nevjerojatnu žensku energiju i kreativnost na način koji je istovremeno umjetnički, poetičan, na visokoj umjetničkoj razini i dostojanstven, poručila je Filjak.
Osnivačica platforme Nomad - Hrvatskog ureda za suvremenu umjetnost, Vanja Žanko, kazala je kako joj je izuzetno zadovoljstvo ponovno surađivati s autoricom s kojom je već surađivala, a posebno ovom prilikom u njezinom gradu.
- Upravo sam došla iz Švicarske gdje su me ugostili prekrasni kolekcionari koji prate rad Ivone Šimunović. Bila sam ganuta koliko njezina djela u intimnom kontaktu rezoniraju s kolekcionarskom pažnjom. Jedva čekam vidjeti u kojoj će se zbirci naći i ova instalacija koju gledamo ispred nas. Rad na ovoj izložbi za mene je osobito važan jer je site-specific rad i to je stvarno rijetkost u našoj praksi. Radi se o promišljenom konceptualno i prostorno usklađenom radu koji ulazi u živi dijalog s crkvom sv. Stjepana. Ova instalacija, smještena u prostor oltara, prožeta je duhovnom vertikalom, arhetipskim kružnicama i dubokim osobnim a što znači i civilizacijskim značenjima. U središtu rada je figura hrvatske kraljice Margarite, ona je povijesno prisutna ali istovremeno zaboravljena, ona je simbol žene, vladarice i zaštitnice. Tako da ova instalacija na jedinstven način poziva na transcendenciju, na promišljanje o vremenu, o prolaznosti, o tišini, ali i o duhovnosti kao intimnom iskustvu u društvu u kojem ga možda često i potiskuju. Umjetnost nije samo stvar prošlosti i zato sam zahvalna da se nalazi u ovakvom prostoru, ona je i stvar budućnosti i upravo zato Dubrovačke ljetne igre imaju tako važan trenutak za našu kulturu, one stvarno pružaju prostor umjetnosti koji nije ornament, on nas stvarno sve poziva na bliskost, na odgovornost na svijet oko nas, navela je Žanko.
- Autorica Ivona Šimunović svojim radom na razmeđu slikarstva i instalacije ulazi u prostor bremenit prošlošću od koje ne bježi, već koja postaje polazna točka njezina promišljanja umjetničkog rada. Prema legendi se upravo u crkvi sv. Stjepana svećeniku Stojku ukazao sv. Vlaho upozoravajući ga na opasnost od napada Mlečana nakon čega postaje zaštitnik grada. Druga legenda pak navodi kako ovu starohrvatsku kraljevsku crkvu daje podići hrvatski kralj Stjepan Miroslav sa svojom kraljicom Margaritom 948. godine. Izložbom se autorica obraća upravo njoj, hrvatskoj kraljici Margariti, koja sa svojim suprugom daruje važne relikvije crkvi svetog Stjepana nad kojom kasnije podiže crkvu čiji lokalitet do danas ostaje skriven od pogleda i svakodnevne gradske vreve. Nakon muževe smrti, u tuzi, trajno se nastanjuje u Dubrovniku gdje postaje dumna te živi baš uz crkvu u kojoj je kasnije sahranjena. Sam naziv izložbe odražava koncept tzv. vizualnog pisma kojim se autorica obraća Margariti kao ženi. Šimunović se priklanja motivu kruga, svojem prepoznatljivom lajtmotivu koji u svakoj seriji svojih radova skoro mantrički ponavlja.
- Na koloristički neutralnoj povijesnoj pozornici crkve Šimunović odvažno smješta instalaciju koja se sastoji od pet slika velikih dimenzija u prostor oltara, središnjeg mjesta liturgije i znaka Božje prisutnosti i žrtve. Veličina i raspored slika, u kojem je središnja slika simetrično obrubljena dvjema slikama u istim razmacima sa svake strane, doprinosi monumentalnosti i izrazitoj vertikalnosti koje nas vraćaju u sferu praiskonskog i totemskog. Na platnima, u kojima miješa tkaninu, papir i boju, autorica upisuje tek polukrug, namjerno nepravilno ostvaren u činu ljudske nesavršene ruke. Nesavršenost i sirovost ostvarene su i u samoj teksturalnosti slike, enformelistički naglašenoj korištenjem snažnog impasta i procesa gnječenja i potiskivanja papirne mase i tkanine. Površina slike postaje poligon za brojne utore i nabore koji prizivaju dojam teksture stare i izborane kože koja u sebi ima upisano proživljeno iskustvo života. Margariti kao ženi, ali i kao kraljici, povijesno je dodijeljena uloga jedne od važnijih protagonistkinja čiji je doprinos dubrovačkoj kulturnoj i duhovnoj baštini nedovoljno naglašen. Autorica izložbe kroz svoj rad želi ukloniti prašinu, i metaforički i fizički, s njezina imena i samog lokaliteta te se tako referira na promatranje i zapažanje zaboravljenih povijesnih frekvencija u tisućljetnom ambijentu Pustijerne, napisala je kustosica izložbe Jelena Tamindžija Donnart.
Na kraju se autorica obratila publici.
- Dubrovačke ljetne igre su dio nas, naša ljeta su satkana od njih i biti dio programa mi je izuzetna čast. Biti dio ovogodišnjeg programa, koji u sebi nosi tematiku žena, koji stavlja u fokus ženska pitanja i žensko stvaralaštvo, dodatno me poguralo u ovom radu i to je nešto što mi je zaista drago jer se dogodila jedna lijepa sinergija mog rada, koji je osoban i uvijek iz nekih ženskih principa, i tematike Ljetnih igara. Za mene je ovo nestvarni prostor koji kao da je zbio tu jednu tisućljetnu energiju, prostor koji iza sebe krije jednu prekrasnu priču, prostor koji je jednostavno prostro temu koju niti sam mogla niti sam željela mimoići, a to je priča o jednoj ženi, o Margariti. Međutim, bila ta priča romantizirana legenda ili povijesna činjenica, meni je sasvim nebitno, kroz Margaritu iščitavam i druge živote žena. Ovo jest hommage Margariti, ali je isto tako ovo hommage svim ženama, njihovim krhkostima i slabostima, vidljivostima i nevidljivostima, ali i njihovoj snazi, upornosti... Ovaj prostor, prekrasan ambijent, zapravo je prostro niz tema, podtema, nadtema, a jedna od nadtema je činjenica da sam ušla u sakralni prostor, da sam s jednim poštovanjem ušla u crkvu... Dobila sam priliku izraditi oltarni rad a nemate baš puno prilika u životu raditi ga. To je jedan poliptih i naravno da sam rad morala nadovezati na tu jednu nit, narativ kršćanstva. Oltar kao mjesto spajanja, mjesto vjenčanja, krštenja, mjesto žrtve, mjesto prelaska ovozemaljskog u onozemaljsko zaista jest nešto što me je potaknulo u radu i naravno da sam pristupila s kružnicom koja je gotovo moj autoikonički motiv, ne samo moj jer je, naravno, u povijesti umjetnosti upotrebljavan bezbroj puta kao simbol konačnosti, cikličnosti, vječnosti i na kraju krajeva - kao simbol života. Jer, život nam ne dolazi u ravnim linijama, on uvijek dolazi u nekim parabolama. Međutim, ova moja kružnica je polovična i svakom promatraču je ostavljeno da je dovrši, da sam sebi kreira onu drugu stranu, nevidljivu dimenziju i sferu koja je nekad puno snažnija i moćnija.
- Ne znam jesam li u tom uspjela, vrijeme će pokazati, ali mi smo tu da stvaramo neke nove oblike, nove forme koje će provocirati, koje će tražiti novi smisao provocirajući život u inat njegovim ponavljanjima i u inat njegovoj prolaznosti. Iza ove izložbe stoji niz predivnih žena, zahvaljujem Martini Filjak, Vanji Žanko, Jeleni Tamindžiji Donnart, Nikolini Putici Perović koja je i gurala cijeli projekt, Ivani Medo Bogdanović, Marijeti Radić Grabovac i Ivani Putici. Dakle, iza mene stoje ženska krila! - zaključila je autorica rekavši kako je sretna vidjeti brojnu publiku jer je ispunja srećom što je lokacija izložbe živnula - pa makar i na par sati.
Izložba ostaje otvorena do 13. kolovoza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....