Na Lovrjencu je izvedena druga dramska premijera 77. Dubrovačkih ljetnih igara, Shakespeareov "Richard III" u režiji Vita Taufera a u koprodukciji Festivala, HNK u Zagrebu i HANK u Varaždinu.
Prijevod je priredio Andy Jelčić, a glazbu Mate Matišić. Scenograf je Branko Hojnik, kostimograf Alan Hranitelj, oblikovatelj svjetla Tomislav Maglečić, jezična savjetnica Ines Carović, asistentica scenografa Nika Vojvoda, a asistentica kostimografa Ana Roko. Inspicijenti su Miro Pačalat i Roko Grbin.
U naslovnoj ulozi Richarda III nastupa Filip Vidović, dok u ostalim ulogama igraju Goran Grgić, Marinko Leš, Igor Kovač, Dušan Bućan, Milan Pleština, Lovro Rimac, Silvio Vovk, Matija Pijević, Ana Begić Tahiri, Helena Minić, Mirta Zečević, Iva Jerković Oreški i Marko Capor. U predstavi sudjeluju i Lara Šincek te Tomo Matijević, dok glazbu uživo izvode Mate Matišić, Damir Josipović i Darko Terlević.
Shakespeareov Richard III jedno je od najpoznatijih djela svjetske književnosti koje donosi priču o usponu i padu ambicioznog i nemilosrdnog pojedinca. Richard, vojvoda od Gloucestera, prijevarom, manipulacijom i nasiljem neumoljivo se probija do engleskog prijestolja, a njegova sve veća moć vodi ga prema neizbježnom padu. Ambijentalni prostor tvrđave Lovrjenac ponovno postaje idealna pozornica za jednu od najsnažnijih Shakespeareovih tragedija o moći, ambiciji i političkim manipulacijama.
Kako ističe ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara Senka Bulić, Richard III pruža eksplicitan uvid u mehanizme vladanja te predstavlja briljantnu studiju političke ambicije, manipulacije i cinizma koja prodire u najmračnije dijelove ljudske prirode. Shakespeare kroz Richardov uspon istražuje načine na koje se provodi politička volja, manipulira jezikom i prelaze društvene granice, otvarajući prostor u kojem se propituje granica između dopuštenog i nezamislivog. Nasilje se pritom predstavlja kao nužnost, a vlastita ambicija kao prirodni poredak stvari, zbog čega Shakespeare i danas ostaje iznimno relevantan suvremenik. Svako novo
postavljanje ove tragedije otvara pitanje ne samo kako vlast nastaje, nego i kako proizvodi pristanak, normalizira nasilje i političku laž pretvara u društveno prihvatljivu činjenicu. Ujedno propituje ne samo genezu tiranina, nego i uvjete pod kojima zajednica postaje suučesnik vlastitoga poraza.
Govoreći o redateljskom pristupu Vita Taufera, Bulić ističe kako Shakespeare u njegovu čitanju nije tek dramatičar ljudske sudbine, nego autor koji prodire u skrivenu logiku vlasti, njezine sile, proturječja i lomove. Taufer velike političke drame pretvara u snažno, emocionalno i vizualno sugestivno kazalište, precizno razotkrivajući odnose moći i njihove posljedice na ljudsko ponašanje. U središtu njegova interesa nalazi se čovjek unutar političkog sustava, ali i društvo koje sudjeluje u stvaranju autokrata. U takvoj interpretaciji Richard III nije samo povijesna figura ili arhetip zla, nego upozorenje na krhku granicu između odgovornosti i ravnodušnosti, između slobode i pristanka na vlastitu nemoć.
Reprizne izvedbe su na programu 28., 29., 30. i 31. srpnja, sve s početkom u 21:30 sati, a vse ulaznice su rasprodane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....