StoryEditorOCM
KulturaUz 50. izvedbu kultne predstave Kolarina

Jelica Čučević o ulozi u ‘Mari Fjočici‘: ‘Moja Lukre je velika kundurica, prava ministrica tuđih poslova..‘

Piše Gabrijela Bijelić
3. studenog 2026. - 14:08
Jelica Čučević je s Kolarinima od 2020. utjelovila Lukru već 50 putaPrivatni Arhiv/
Prati Dubrovački vjesnik na Googleu

Na pozornici dubrovačkog Kazališta Marina Držića pvečeras je pedeseti put na rasporedu ‘Mare Fjočica‘, kultna komedija autora Josipa Lovrića u izvedbi Kazališne družine Kolarin i režiji Paola Tišljarića. Svevremenost komada napisanog još potkraj 1970-ih potvrdila je i amaterska glumica Jelica Čučević, dubrovačka turistička vodičica i velika zaljubljenica u teatar:

-Zbog jubilarne izvedbe Mare Fjočice, svi skupa smo jako uzbuđeni, nije mala stvar toliko puta odigrati jednu predstavu. Premijera je bila u lipnju 2020. godine, to je predstava rođena u koorni. Kako su bile na snazi svakakve restrikcije, nismo mogli održati puno proba. Ako bi ih i odradili, bile su na otvorenom, ili na Gracu ili u Lapadu, dole na mandraču, s razmakom od par metara pa smo se nekad morali i ‘kriviti‘ dok izgovaramo tekst da se čujemo međusobno. To je sve skupa bilo jako izazovno i na kraju smo pronašli prekrasan prostor, poljanu Mrtvog zvona gdje je održana premijera i nakon nje još desetak izvedbi svaku večer zbog velikog interesa, ali i korona ograničenja poput razmaka između stolica u gledalištu. I tako je počela priča o Mari Fjočici, divnom tekstu, divnom tekstu Josipa Joza Lovrića koja je početkom 1980-ih bila premijerno prikazana u Kazalištu Marina Držića. Poslije toga je snimljena i predstava u Pilama koja se prije četrdesetak godina prikazivala na televiziji i mi smo evo oživjeli 2020. - prisjeća se Jelica koja u predstavi glumi ulogu Lukre:

image

Jelica Čučević s Jelenom Maržić u predstavi

Privatni Arhiv/

- Lukre je jedna od najvećih kundurica Grada, naravno, a živi ispod Svete Marije. Moja prijateljica Lina i ja pretresemo sve živo što se događa tog dana, nas dvije glumimo tzv. ministarstvo tuđih poslova, a naša draga prijateljica je Mare Fjočica, nažalost siđelica kojoj se dogodio veliki preokret u životu u kasnijim godinama. To nas dvije, Lukru i Linu čini jako đilozima - s osmijehom priča sugovornica koju pitamo kako se i zašti upustila u kazališni amaterizam?

image

Jelica u renesansnom kostimu

Privatni Arhiv/
image

Na Festivalu soli u Stonu

Festival Soli Ston/

- Ja sam u životu okusila svjetla pozornice još kao mala djevojčica, članica zbora Mali raspjevani Dubrovnik. Kasnije sam 17 godina balala u Linđu po raznim pozornicama grad i svijeta. Potom sam imala jednu malu pauzu u životu dok sam svoju djecu rodila i malo podigla na noge, a onda su me u četrdesetoj, kad su djeca dovoljno porasla opet privukla ta svjetla pozornice. Na nagovor moje prijateljice Jelena prijavila sam se na jednu audiciju kad smo vidjele plakat s pozivom za predstavu ‘Sve o ženama‘ tadašnje Kazališne družine Ariel koju je vodila Jasna Jukić. Bilo je to negdje 2009., napravili smo tu predivnu predstavu i s njom osvojili nagradu za najbolju predstavu u Hrvatskoj na 49. Festivalu kazališnih amatera u Kastvu. Nakon toga je Jasna postala ravnateljica dubrovačkog teatra pa više nije imala vremena za ovaj ‘off program‘ u svom životu. Nas osam iz te predstave onda smo odlučile osnovati svoju kazališnu družinu, što se i dogodilo 4. listopada 2010. kad je nastao Kolarin. Evo, već punih 15 godina, a zagazili smo i u šesnaestu, uveseljavamo publiku u gradu, županiji, Hrvatskoj i diljem svijeta. Naša ‘Mare Fjočica‘ u ovih 50 izvedbi je obišla i Hrvatsku i BiH i Crnu Gore i došla sve do New Yorka gdje smo hravtskih iseljenicima odigrali predstavu, što je bilo stvarno spektakularno. Dubrovačko kazalište uredno nas ugošćuje - otkriva Jelica.

image

U pomorskom izdanju

Privatni Arhiv/

A koja joj je uloga najviše prirasla srcu?

- Teško se odlučiti, baš teško. U ovih petnaest godina moje karijere imali smo sve skupa 17 premijera i isto toliko različitih uloga. Bile su dosta različite, u ‘Noveli od Stanca‘ odigrala sam mušku ulogu Điva Pešice pa je i to bio veliki izazov. Ipak, mislim da je od svih odigranih ipak prevagnula ona gospođe Zore u ‘Vjeri iznenada‘, teksta Marka Bruerovića u režiji Paola Tišljarića. Ta uloga je bila nekako najslojevitija i najzahtjevnija od svih koje sam odradila. Nevjerojatno zvuči, ali ja sam veliki tremaš i uvijek ponavljam tekst, iza pozornice tražim koncentraciju do zadnjeg časa. Na svakom liku se treba dosta raditi i biti posvećen da bi ga iznio do kraja kako treba. O tome svjedoče i brojne nagrade koje sam osvojila ja i moji ‘kolarini‘, posljednja je došla prije par dana s Međunarodnog festivala u Subotici. Odigrano je šest predstava iz Hrvatske, Srbije i BiH. Mi smo gostovali s ‘Matrimonijom. Za ulogu u toj predstavi dobila sam nagradu kao glumica večeri a na samom kraju i nagradu za najbolju glumicu cijelog tog Festivala. Uloga Mare u ‘Matrimoniju‘ je lik dominantne žene koja želi udati kćer za onoga koga ona hoće, no u tome je koči svekar, jedan škrti trgovac, Konavljanin Tomo koji drži uzde, solde i dotu. Mare ima malo manevarskog prostora ali uz pomoć susjede Ane skuje plan i mi na ‘mala vrata‘ ostvarimo cilj. Dosta pri tom ima dosta dogovaranja, trgovine i diplomacije, dok se ne ostvari taj prvotni naum zaobilaznim putem - priča nam glumica i zagonetno najavljuje novi angažman:

-Kolarin priprema novu predstavu koja neka ostane iznenađenje, nećemo vam ništa otkrit, ni datum premijere, ni žanr - odlučna je Jelica Čučević alias. Lukre sa Svete Marije.

U Kolarinu je iznadpolovična većina turističkih vodiča...

- Naravno da se na pozornici nekad dogodi ‘blokada‘, baš kao i profesionalnom glumcu. Zaboravi se tekst i zastaneš, to je nešto najgore što se glumcu može dogoditi. Ali onda kreće improvizacija. No, uvijek tvrdim da se improvizirati ne može ako dobro ne poznaješ tekst svih ostalih likova u predstavi. Niste na sceni samo vi, nego i drugi. A sve uloge u našim predstavama su važne i velike, da nije njih, ni mojih nagrada ne bi bilo. A i publika je veliki sudionik svega ovoga je bez nje ne bi bilo ni nas. Zato ovim putem zahvaljujem svim sugrađanima koji nas silne godine prate u radu - kaže Jelica, po zanimanju turistički vodič za engleski.

- Zanimljivo je da je od nas 16 Kolarina, čak devetero turističkih vodiča. Nekima je to osnovna profesija kao meni, a nekima dodatno zanimanje. Kad putujemo, gdje god zastanemo želimo doznati više o mjestu gdje smo došli, uvijek uzmemo turističkog vodiča da nam ispriča sve tijekom razgledanja. Nikad ne putujemo kao kuferi. Tako smo i od organizatora nedavnog festivala u Subotici zatražili stručni obilazak grada - oktiva nam sugovornica.

 

05. studeni 2026 14:19