Večer nakon otvaranja često pripada koncertu s velikim izvođačkim aparatom, odnosno djelu za soliste, zbor i orkestar. Prvi koncert 76.Igara održan je ispred crkve svetoga Vlaha i zvao se Oda radosti, što je Schillerov tekst u četvrtom stavku Beethovenove Devete simfonije koja je tom prigodom izvedena. U prošlosti Igara koncerti nisu imali naslove. Dovoljno je bilo da su vrhunski! Posljednjih godina mnoge večeri imaju imena i podnaslove koji sugeriraju i program i sadržaj. Taj nam novi običaj ne bi trebao smetati ako će ono što ćemo čuti biti visoko kvalitetno.
Povodom stote godina Orkestra
Prvi koncert je bio vezan uz stotu obljetnicu Dubrovačkog simfonijskog orkestra, pa je na njemu sudjelovao i sam slavljenik pojačan članovima Zadarskog komornog orkestra. Vokalni dio je pripao Zboru Ivan Goran Kovačić iz Zagreba čiji je umjetnički voditelj Ivan Šćepanović, te četvero solista čije karijere prelaze granice domovine. To su sopranistica Darija Auguštan, mezzosopranistica Martina Mikelić, tenor Matteo Ivan Rašić i bariton Leon Košavić. Koncertom je ravnao slavni dirigent Ivan Repušić čije tri uspješne sezone ravnatelja glazbenog programa Igara - od 2009. do 2012. - itekako pamtimo.
Večer s hrvatskim umjetnicima
Prvi koncert ostvarili su hrvatski umjetnici od kojih je većina sudjelovala i na otvaranju. Žao nam je da odlični Zbor Ivan Goran Kovačić - kad je već u Gradu - nije održao i vlastiti koncert. Jer, željni smo zborskih večeri. A otvoreni prostor izvedbe nosio je svoje izazove u mnogim akustičkim aspektima. Publika koja je bila smještena ispod zvonika i ispred Sponze vjerojatno je dobila najcjelovitiju zvučnu sliku. Pa je svjedočila odličnoj izvedbi prva tri stavka i odličnoj izbalansiranosti instrumenata, Zbora i solista u četvrtom stavku. Kao što je u svakom trenutku uživala u suverenom Repušićevom vođenju kroz sve zamke zahtjevne partiture. Za ostatak gledališta to ne bismo mogli tvrditi jer je moguće da se Beethovenova glazba miješala s noćnim životom Straduna. I vizualna slika je imala svoje manjkavosti. Zaštićeni Orlandov stup nije dozvolio da se vide svi izvođači, a Ivan Repušić, koji se doslovno naslanjao na Orlandovu kutiju, gotovo nikako. Pa su na kraju izvedbe i solisti i dirigent tri puta prošetali s jedne na drugu stranu i tako se približili i poklonili svim dijelovima gledališta. Taj šarmantni mimohod i moćna izvedba Beethovenove Devete stvorili su pozitivnu kolektivnu atmosferu. Što je više nego dobar početak Festivala!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....