Mladi akademski slikar Luka Čivljak otvorio je 22. veljače izložbu "Portreti" u prostorima Galerije Flora i tako svojoj, dubrovačkoj publici, predstavio svoje zaista dojmljive radove. O izloženim djelima više je u predgovoru napisala Petra Golušić.
- Portretistika Luke Čivljaka započinje 2018. godine. Tehnika je ulje na platnu. Autora zanima bliskost gramatici Johnn Singer Sargenta. Korištenje impasta mu je bitno da bi se što vjernije uprizorila portretirana osoba. Lazura se minimalno upotrebljava te se postižu realistički tonovi kojima se vjernije progovara o modelu. Umjetnik promatra bliske osobe koje zapisuje ‘starinskim realističkim’ rječnikom. Duboko je to poniranje u psihu. Pozadine su dominanatno tamne. Zanimanje za tradiciju i zanatsku točnost u doba raznih strujanja koje se odmiču od davnih tradicija Arta pretvara se u samu ideju umjetnosti po sebi i njezino preispitivanje. Prema različitim definicijama, jer koherentne definicije nema, konceptualna umjetnost je bilo koja umjetnost koja postavlja pitanje o značenju umjetnosti same. Smireni likovi slikani su u dubini zamišljenosti i u pogled izravno upućenom gledatelju. Osjetni doživljaj je smislom i idejnim određenjem okarakterizirani doživljaj. Promatra se. Prisutnost se transcendira u djelu. Spoznaja je objektivna. Povezuje se ono izvanjsko s unutrašnjim na više razina, jednostavnim govorom po principu nužnosti stvaralaštva.
Čovjek je kao prirodno biće ujedno i duh koji se iz svoje drugotnosti vraća sam u sebe. On je kao prirodno biće i najviša tvorevina prirode, jer u sebi ujedinjuje dva pola zbilje: duh, koji se kroz tijelo i njegove osobine tako očituje u stvarnosti, i, na drugoj strani, dio stvarnosti, koji se očituje kao svjesna umnost i može apstrahirajući od nužde prirodnoga zbivanja slobodno stvarati.
Sva ljudska bića, bilo da je riječ o majci ili prijatelju tretirani su isto. Ono izvanjsko je usklađeno s unutrašnjim koje se očituje u izvanjskome. Majstorstvo slikanja uprizoruje unutranji duh koji se nizanjem portreta iščitava kao onaj apsolutni koji povezuje ljudska bića. Smirenim ritmom se događa gramatika Čivljaka koja je danas rijetkost na sceni Arta i koja vraća u sjećanje sve one zapise starih majstora portreta koji su apsolutni duh unosili u izričaj.
Umjetnik se bavi unutrašnjim prostorima čovjeka i njegovom mogućnošću da sagleda sebe u procesu samospoznaje bez koje nema istine. U sabranosti pažnje leži mudrost; zapisuje Suzuki. U tom smjeru podcrtava se diskurs o višerazinskom odnosu vanjskog i unutranjeg. Ideja je ugrađena u materiju i svojstva ideje se očituju unutar nje. /…/ ideja oplemenjuje materiju svojom biti. Simplifikacijom procesa se uspostavlja portretistika u koju je upisana srž, zapisala je Golušić.
Izložba ostaje otvorena do 11. ožujka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....